Pages

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Litanije Presvetom Trojstvu


Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, -ii-
Bože jedini u naravi
Bože u tri Osobe,
Bože, Oče, Sine i Duše Sveti,
Bože Sine, ljubezni Otkupitelju,
Bože Duše Sveti, oživljavajući Tješitelju,
Neizmjerni, sveti Bože,
Sveti jaki, sveti neumrli Bože,
Bože, kojega nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti,
Bože, u kojemu, iz kojega i po kojemu je sve,
Bože, u kojemu živimo i jesmo,
Bože, koji jesi, koji bijaše i koji ćeš po sve vijeke biti,
Bože, koji otvaraš svoju ruku i obasipaš sve što živi svojim blagoslovom

Milostivo budi, oprosti nam, Presveto Trojstvo!
Milostivo budi, usliši nas, Presveto Trojstvo!

Od svakog zla oslobodi nas, Presveto Trojstvo,
Od svakog grijeha
Od oholosti i pretvaranja
Od neumjerenosti i grešne sklonosti za zemaljska dobra,
Od nevjere i krivovjerja,
Od lijenosti u Tvojoj službi
Od svake nečistoće u mislima riječima i djelima,
Po svojoj neizmjernoj svemogućnosti,
Po bogatstvu svoje dobrote i ljubavi,
Po neizmjernoj veličini tvojega milosrđa i strpljenja,
Na dan sudnji,

Mi griješnici,  Tebe molimo, usliši nas!
Da se Tebi, Presveto Trojstvo, jedinom klanjamo,
Da Tebi vjerno služimo za života svoga,
Da nikad ne obeščastimo Tvoga svetoga imena,
Da svetkujemo tebi posvećene dane s dostojnom Pobožnošću,
Da iskazujemo svojim roditeljima i poglavarima Štovanje i ljubav,
Da ne naškodimo ni jednom čovjeku ni na duši ni na tijelu,
Da nikog ne varamo niti tuđa dobra ne prisvajamo,
Da sačuvamo svoje srce od svake nedopuštene misli i želje,
Da ne okaljamo svojega tijela ni jednim griješnim dijelom,
Da bližnjeg ne osuđujemo i ničim ne naškodimo njegovu dobru,
Da Tebe, Trojedni Bože, ljubimo nadasve, a bližnjega kao samoga sebe,
Da nikad ne preziremo obilja Tvoje dobrote, ljubavi i strpljivosti,
Da se u muci i križu pouzdajemo u Tvoju svetu providnost,
Da se uvijek posvećujemo živoj, svetoj i Bogu ugodnoj žrtvi, Presveto Trojstvo,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!

Oče naš…

Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, koji si nama, svojim slugama, udijelio milost da u svjetlu prave vjere veličanstvo Vječnog Trojstva spoznamo i tom se veličanstvu Jedinstvu klanjamo, udjeli nam čvrstu vjeru, da i u najtežim nevoljama od staze krjeposti ne odstupimo i da nas ništa od Tvoje ljubavi ne odijeli. Po Isusu Kristu, Sinu Tvojemu, Gospodinu našem.


.

subota, 27. svibnja 2017.

Za svećenika zaređen sin poljske premijerke Beate Szydło



Poljska je ostala jedna od rijetkih europskih država (možda čak i jedina), koja hrabro stoji uz svoje kršćansko i katoličko naslijeđe. Stoga ne čudi što iz te zemlje dolazi jedna veoma lijepa vijest, a to je da je sin poljske premijerke Beate Szydło danas zaređen za svećenika. Nažalost, u novije vrijeme prava je rijetkost da djeca tako visokorangiranih europskih političara odabiru duhovni poziv i ovo je sigurno jedan veliki znak ohrabrenja za sve katolike u toj zemlji i Europi uopće.
Velečasni Tymoteusz Szydło zaređen je za svećenika biskupije Bielsko-Žywiec, a svoju mladu misu slavit će 04. lipnja po tradicionalnom latinskom (tridentinskom) obredu. Neka ga Bog dragi blagoslovi i čuva da ustraje u svom pozivu i bude istinski blagoslov svojoj zemlji i cijeloj Crkvi.


V.

.
Tymoteusz Szydło
Tymoteusz Szydło
Szydło

četvrtak, 18. svibnja 2017.

Prve redovnice u Bosni


Dolazak prve ženske redovničke zajednice u Bosnu i Hercegovinu vezan je uz bosanske franjevce. Dvije anglikanke Adeline Irby i Georgina Mackenzie 1866. godine otvorile su u Sarajevu prvu žensku školu. Zbog bojazni da će se preko te škole širiti protestantsko učenje, na nagovor fra Grge Martića, iz škole su ispisana sva katolička i jedan broj pravoslavne djece. To je bio povod da se fra Grgo Martić i biskup fra Paškal Vujičić angažiraju oko dovođenja časnih sestara milosrdnica iz Zagreba.
Prve četiri sestre stigle su u Sarajevo 14. studenog 1871. godine. Uz svesrdnu pomoć franjevaca otvorile su žensku pučku školu u blizini franjevačke crkve. Već 1872. godine milosrdnice su došle u Derventu, Banju Luku, Dolac, a 1874. godine i u Livno. U svim tim mjestima sestre su otvarale kvalitetne škole u kojima su djeca usvajala teorijska i praktična znanja.


Tekst preuzet sa facebook stranice Franjevačka prisutnost u Bosni


.

nedjelja, 7. svibnja 2017.

(Ne)znani primjeri svetosti: fra Šimun Filipović


Kada pišemo o svetim likovima Bosne i Hercegovine onaj koga nipošto ne smijemo zaobići svakako je fra Šimun Filipović - fratar samotnjak, koji je na glas svetosti došao tek u poznijim godinama svoga života kada je otišao iz Bosne i posvetio se strožijem redovničkom životu u Italiji.

Rođen je u Seoni kod Srebrenika 1732. godine, a roditelji su mu bili jako pobožni ljudi koji su dugo molili za njegov svećenički poziv, te je još kao dječak poslan franjevcima u Kraljevu Sutjesku da uči školu i postane fratar. Tu je 1752. godine prvi put svečano obukao franjevački habit, zatim odlazi u Kreševo gdje provodi godinu novicijata. Nakon prvih zavjeta, poglavari fra Šimuna šalju na studij teologije i filozofije u Italiju i Mađarsku. Za svećenika ga je 22.10.1758. godine, u crkvi Sv. Križa u Osijeku zaredio skopski biskup mons. Mihael Summa, nakon čega voljom provincijske uprave Bosne Srebrene odlazi u talijanski grad Atri, gdje nastavlja studij učeći moralnu i dogmatsku teologiju. Njegov prijatelj i kolega sa studija iz tih dana, R. Spinetolli, fra Šimuna opisuje kao revnog studenta, pobožnog redovnika i poštenog čovjeka, čijoj se dobroti i vjeri svi dive i poštuju ga. Dakle, već u mladosti ljudi su primječivali njegovu duhovnu snagu i dobrotu, čime je kod puka zadobio povjerenje i poštovanje. 
Pred kraj studija odlučuje pješice hodočastiti u Rim gdje ga u audijenciju prima i papa Klement XIII. udijelivši mu pri tom blagoslov sa posebnim oprostom, te ga upućuje nazad u Bosnu.
Nakon povratka u domovinu obavljao je razne funkcije u Provinciji, bio je župnik ili vikar u Biloj, Varešu, Fojnici, Roškom Polju, te Kraljevoj Sutjesci, gdje je ostavio poseban trag djelujući kao ''izvanredni misionar'' po župama koje su pripadale tom samostanskom području. Bilo je to jako teško vrijeme za katolike koji su živjeli pod turskom čizmom, tlačenje i nepravda koje su Turci i njihovi podanici vršili nad tim narodom bili su svakodnevnica, a tu se još pridodaju i česti periodi gladi i bolesti. Nakon pojave kuge u Bosni, šezdesetih godina XVIII. stoljeća, fra Šimun je zajedno sa brojnim drugim bosanskim franjevcima hrabro i požrtvovno obilazio domove zaraženih udjeljući im sakramente i pomažući onima koji su bježali pred tom opakom bolešću da se sklone i okrijepe.
Preokret u njegovom životu dešava se početkom 1782. godine, kada, nakon više od dva desetljeća pastoralnog djelovanja u BiH, kao pedesetogošnjak odlučuje radikalnije se posvetiti duhovnosti, te, uz dopuštenje provincijala, odlazi u Italiju, točnije u samostan Ripatransone u kojem su franjevci živjeli strožijim konteplativnim životom u potpunom siromaštvu. Takav vid duhovnosti vjerovatno je otkrio još za vrijeme studija u Italiji, te je kroz godine pastoralnog rada u njegovom srcu sve više rasla želja da se odazove tom pozivu, a budući da je u Bosni u to vrijeme bilo apsolutno nemoguće ostvariti takvo nešta, nakon dužeg razmišljanja odlučuje se poći u Italiju. Navodno je toj odluci doprinjela vizija (ili san) o paklu u kojem je prepoznao neku osobu koju je smatrao svetom i pravim primjerom kršćanskog života, što ga je jako uznemirilo. 
U Ripatransone je stigao u proljeće 1782., i odmah prihvaća pokornički način života u toj strogoj zajednici. Iako je tu došao u poznim godinama, postao je uzorom duhovnosti, čak su ga neki smatrali i ''prepobožnim''. Nije mnogo govorio, znao je noći probdijeti klečeći u molitvi pred svetohraništom, a iz samostana je izlazio samo po naredbi poglavara, ito isključivo da bi pohodio bolesnike i prosio milostinju za subraću. Ljudi su ga voljeli i često ga molili da njihove boli i potrebe preporući Bogu u svojim molitvama, što je on rado prihvatao. 
Francuska revolucionarna vojska 1798. godine osvaja Rim i u zarobljeništvo odvodi papu Pija VI., tom prilikom upadaju i u Ripanstransone gdje su počinili mnoga zla, čemu je svjedočio i fra Šimun. Čak je i sam bio napadnut, a tradicija kaže da je Bog zaustavio ruku francuskog vojnika koje je fra Šimunu htio sabljom odsjeći glavu. Preživio je te tegobne događaje, ali pogođeno starošću njegovo zdravlje biva sve slabije. Preminuo je opremljen svetim sakramentima, 09. svibnja 1802. godine. Odmah nakon njegove smrti proširila se vijest o njegovoj svetosti, a o tome koliko je puk volio i štovao fra Šimuna Filipovića govori i to da su ljudi s njegovog habita, dok je mrtav ležao u lijesu, kidali komade i nosili kući kao relikvije, tako da su mu njegova subraća morala obući novi habit i štititi ga do sahrane. Pokopan je u samostanskom groblju, ali je nakon nekoliko godina njegovo tijelo preneseno u kriptu katedrale, te je ona postala hodočasničko mjesto na koje je dolazilo sve više ljudi da se ovom čovjeku, koga su već tada smatrali svecem, zavjetuju i utječu za zagovor. Postoje brojna svjedočanstva o uslišanim molitvama, te čudesnim ozdravljenjima po fra Šimunovom zagovoru.
Sredinom XIX. stoljeća lokalni biskup je počeo sa pripremama za službeni proces beatifikacije. Postulatore je iznenadilo i zasigurno razočaralo to što se u fra Šimunovoj rodnoj Bosni, od službene hijerarhije (biskup fra Paškal Vujičić, te nadbiskup Josip Štadler nakon njega) u to vrijeme veoma malo zanimanja pokazalo za ovaj proces. Čak je i u službenom glasilu franjevačkog reda pisano o tome kako se u Bosni i Hercegovini ne čini ništa po ovom pitanju. Uprkos tome, proces je išao obečavajućim tokom sve do I. svjetskog rata, kada je kauza ostavljena da čeka bolje dane. Iako čuda po njegovom zagovoru nikad nisu prestala da se dešavaju, tek od prije nekoliko godina vjernici su se ponovo počeli upoznavati sa ovim svetim čovjekom, a napokon se i narod u Bosni i Hercegovini počeo interesirati za njega. Već 15 godina se u Samostanu Dubrave kod Brčkog, svake godine na drugu subotu u svibnju, organizira ''Šimunovo'', sveta misa i prigodna manifestacija o fra Šimunu Filipoviću na koje dolazi sve više i više hodočasnika, a započelo se i prikupljanje dokumentacije za obnovu procesa beatifikacije.
Širimo istinu o ovom franjevcu koji je živio za Krista i molimo da njegovo ime uskoro nađe svoje mjesto među onima koje je Crkva službeno proglasila blaženima.


V


.

subota, 6. svibnja 2017.

Srce moga Boga

Nakon duže od 4 mjeseca pauze nastavljamo sa objavama na ovom blogu simbolično jednom prelijepom duhovnom pjesmom Antuna Matoševića pod nazivom ''Srce moga Boga''

V




Kada umoran zastanem
ili ranjen posrnem
Kada plamen što tinja
postanem,

I sve što čini da zauvijek
nestajem,

Osjetim dah Raspetoga

I čujem otkucaje
srca moga Boga


(Antun Matošević)



: