Pages

petak, 16. kolovoza 2019.

O prislavna Božja Mati


O prislavna Božja Mati
Dostoj mi se milost dati
Jer ja ljubim Sinka tvoga
Svoga Boga pridobroga

Da sva moja govorenja
Djelovanja i mišljenja
Vazda bude upraviti
Kako ću mu ugoditi 

Pomozi me, još te molim
Da's od grijeha sveđer bojim
Kojim sam Ga uvrijedio
I griješeć' pogrdio

Smiluj mi se Majko slavna
Jer znadem da si vazda spravna
Molećega uslišati
I jaku mu pomoć dati

Najprije, Majko, Sinu tvomu
Poklanjam se prislatkomu
Zatim tebi koja jesi
Za Njim prva na nebesim'

On je vrelo od milosti
Ti si vrutak od slatkosti
Njemu hvala, Njemu dika
Tebi poklon u vik vika
Amen


(Tradicionalna bosanska pučka marijanska pjesma)



nedjelja, 4. kolovoza 2019.

(Ne)znani primjeri svetosti: Jela - Krivodolska mučenica


Bosna i Hercegovina je zemlja brojnih mučenika i mučenica, ''kandidata'' za beatifikaciju i kanonizaciju, te onih koji su u narodu ostali znani kao ''sveci'' i ''službenici Božji''. O mnogima se vrlo malo zna, neki se nažalost počinju i zaboravljati, posebno kada je riječ o ženama koje su umrle na glasu svetosti. Već smo pisali o Divi Grabovčevoj, njenoj mučeničkoj smrti i zavjetnom grobu kao mjestu hodočašća. Međutim, u Hercegovini postoji još jedan grob na koji ljudi dolaze moliti i zavjete davati. Riječ je o grobu djevojke Jele s Krivodola koja je doživjela sličnu sudbinu kao i Diva Grabovčeva. 
Period osmanske okupacije naše zemlje većinom je za katolike obilježen patnjom, obespravljenošću i svim onim što porobljen narod pod okupatorskom čizmom podnosi. Predaja o Jeli s Krivodola potječe iz druge polovine XVII. stoljeća, a dolazi iz mjesta Krivodol kod Kruševa, južno od Mostara. U to vrijeme Turci su često znali zalaziti po katoličkim selima, krasti stoku, uništavati usjeve, paliti kuće, otimati i silovati djevojke, i žene, a muškarce premlaćivati, nerijetko i ubijati. Jela je bila pobožna i čestita djevojka. Čuvala je ovce nedaleko od sela kada ju je presrela skupina mladih Turaka. Ovce su joj okružili i spremili da odvedu, a jedan od njih se zadržao s nakanom da se nad njom iživljava. Po cijenu vlastitog života Jela je odlučila odbraniti svoje djevičanstvo i čast i pružila mu je žestok otpor. U naletu bijesa, vidjeći da je ne može silovati, krvnički ju je ubio. Predaja dalje kaže da se Turčin koji je počinio taj zločin već na putu prema Mostaru počeo ponašati sumanuto. Kod mjesta Ulog stao je da napoji konje, ali je gubeći razum pao pod kopita uznemirenih životinja i ostao na mjestu mrtav. Tako je onaj koji se odlučio uzvisiti nad životom i čašću sirote djevojke, skončao zgažen poput crva. 
Kad su pronašli Jelino tijelo, članovi obitelji odlučili su je pokopati na mjestu pogibije, tamo gdje je njena djevičanska mučenička krv prolivena. Odmah se počelo govoriti o njoj kao mučenici-zagovornici kod Boga. Spontano su mnogi tajno dolazili na njen grob moleći za zagovor. Interesantna je ta tajnovitost. Čim se proširila vijest da Bog uslišava molitve onih koji hodočaste na njen grob, brojni ljudi s raznim problemima i nedaćama kroz koje u životu prolaze, odlučili su također doći da se pomole, krijući jedni od drugih da se ne bi saznalo o onome što ih muči. Uglavnom bi dolazili sami, nekada i kasno u noći ili po nevremenu kada su najmanje šanse da će ih netko vidjeti. Posebno su često dolazile mlade djevojke pred udaju ili žene koje su imale probleme sa trudnoćom. Kako je vrijeme prolazilo, tako su ta mala hodočašća postajala sve češća i slobodnija. Strahujući da će Turci njene ostatke iskopati i uništiti, Krivodoljani su grobni kamen pomaknuli nekoliko metara od mjesta gdje je pokopana i tako su uspjeli zbuniti dušmane.
Danas na njen grob hodočaste ljudi s različitim potrebama, najčešće žene ili parovi koji ne mogu imati djecu, osobe koje imaju problema u braku, ali i drugi. Postoje jasna svjedočanstva onih koji su molili na Jelinom grobu i čije su molitve uslišane. Nakon što je mjesni župnik uz biskupovo dopuštenje odlučio istražiti istinitost te predaje u blizini obilježenog groba doista su pronađene njene kosti. Prošle godine je na istom mijestu napravljen novi grob kakav i priliči jednoj svetici, te je u njega položeno njezino tijelo. Misu je predvodio biskup Ratko Perić koji je tom prilikom nagovjestio i mogućnost pokretanja zvanične kauze za njeno proglašenje blaženom. Nadajmo se da će se to uskoro i desiti, te da će uspomena na mučenicu Jelu ostati u našim srcima.

Prelijepu pjesmu o Jeli Krivodolskoj mučenici napisao je fra Stojan Damjanović:



Hercegovka Krivodolka Jela
Turčinu bit’ žena, nije htjela
Mučenica bit’ će radije
Turčinu se svidjelo, to nije
Kršćanka sam umrijet se ne bojim
Spasiteljem ponosim se svojim
Ne možeš me na silu imati
Pa – da ćeš me odma’ sad’ ubiti
Hrabroj Jeli potekoše suze
A Turčina silan bijes obuze
Za sebe je imat mog’o nije
Za to krvnik tu Jelu ubije
Mučenica Hercegovka Jela
Ljepotom je Turčina zavela
Kao Turčin siguran je bio
Sve će dobit ono što je htio
Suprotstavit tko se njemu smije
Kad’ on može svakog da ubije
Imat Jelu on je poželio
I tome se silno veselio
Ali lijepa Krivodolka Jela
Ni čut zato ona nije htjela
Svoje tijelo čisto čuvat želi
Pa odlučno tom silniku veli:
Pošteno ću pred Bogom živjeti
Kao takva želim Ga vidjeti
Ne bojim se okrutnosti tvoje
Al’ ti ne dam nevinosti svoje
Poštenje ću ja svoje braniti
Ne želim ti nikad’ tijela dati
Mučeništvo tu podnese Jela
Žalila je zajednica cijela
Za taj slučaj svi mještani znaju
Tako bješe kad’ tuđi vladaju
Još ovakvi slučajeva biše
Mnogo toga u arhivim’ piše
Vjerna rodu do smrti je bila
Vjeru svoju hrabro je branila
Okupator milosti ne ima
Svojim činom pokazo je svima
Na grob Jeli narod dolazio
Mučenicu s molitvom častio
Ubojicam’ bilo drago nije
Od Turčina strogo to se krije
Da grob Jelin ne bi uništili
Vješto su ga mještani sakrili



.

ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

Preminuo dr. fra Slavko Topić, bosanski franjevac, skladatelj i misionar milosrđa


Katolike grada Sarajeva u subotu je iznenadila tužna vijest o smrti svećenika fra Slavka Topića, koji je preminuo u 79-oj godini života nakon operacije srca na Kliničkom centru Koševo. U ova dva dana to su objavili brojni crkveni portali, uglavnom pišući o tome gdje je rođen i gdje je djelovao. Ja ovdje ne bih mnogo o tome. Napisao bih samo ono što je jednom davno jedna baka rekla za nekog drugog preminulog fratra; ''Rođen je u Bosni, a djelovao je u ljudskim srcima''. Ova rečenica precizno opisuje ono što je fra Slavko u stvari bio - Bosanski fratar i misionar ljudskih srca. To je prepoznao čak i Vatikan, te je papa Franjo prije tri godine njega i fra Josipa Ikića imenovao ''Misionarima milosrđa'. Uspomena na njega najviše će se očitovati kroz njegovu duhovnost, ljudskost i glazbu.
Fra Slavko je bio duhovnik u pravom smislu te riječi. Njegove propovijedi slušale su se bez daha. Svaka riječ je bila puna Duha Svetoga. Brojni ljudi su svakodnevno dolazili kod njega na ispovijed i duhovni razgovor. Bio je strog ispovjednik, ali nije to bila osuđujuća, već pravednička strogoća. Grijeh je nazivao pravim imenom - grijehom, međutim nikada nikoga nije osuđivao, nego je pun blagosti pozivao na radost i obraćenje. Za pokorničku molitvu uvijek bi dao neki od desetaka krunice. Upravo krunica je u životu fra Slavka Topića imala posebno mjesto i rijetko kad bi ga netko vidio bez nje u ruci. Uvijek je molio. Neki kažu da je bio egzorcist, čuo sam iz više izvora priču da su se jednom prilikom prozori crkve Uznesenja Marijina u Olovu zatresli kada je nad opsjednutom osobom molio molitve otklinjanja. Nije se bojao Zloga, često je znao reći da Sotona treba njega da se boji jer je Kristov.
Fra Slavko je bio nadareni skladatelj, profesor glazbe, koju je, nakon doktorata u Njemačkoj, godinama predavao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i Franjevačkoj gimnaziji u Visokom. Mnogi ne znaju da je skladao brojne pučke pjesme, a posebno bih istaknuo: O Gospo Olovska bezgrešna blaga (posvećena Gospi Olovskoj) i U Šibeniku gradu krasnom (posvećena sv. Nikoli Taveliću). Trudio se bogatstvo crkvene tradicije očuvati od zaborava i mlade ljude zainteresirati za nju. Ovdje ne mislim samo na glazbenu tradiciju nego i liturgijsku. S posebnom radošću je dočekao papin motu proprio Summorum Pontificum, koji svećenicima ponovo daje pravo slobodno služiti misu po starom obredu, te ju je već 2011. celebrirao skupini studenata iz Sarajeva tijekom jednog hodočašća u Olovo. Ostala mu je neostvarena želja služiti u crkvi Sv. Ante na Bistriku veliku pjevanu misu po tridentinskom obredu.
Fra Slavko je bio dobar čovjek. Ponizan, velikodušan, upravo onakav kakav bi svaki franjevac, pa rekao bih i svaki vijernik trebao biti. Nije imao mnogo u materijalnom smislu, ali pomagao je kako god je mogao. Ljudi različitih konfesija, čak i oni koji ne vjeruju, rado bi s njim porazgovarali. Često se moglo čuti da netko kaže; ''fra Slavko moli za mene'', a on bi odgovorio ''Molit ću'' i molio je istinski. Bio je dobronamjeran prema svakome, ali nisu svi bili dobronamjerni prema njemu. Bilo je, čak i među subraćom fratrima, onih koji su ga ismijavali. Svojim poganim jezicima bi njegovu duhovnost nazivali fanatizmom, a njegovu dobrotu naivnošću. Međutim, nije se on mnogo obazirao na to, znao je opraštati. Bog mu je dao i taj dar. 

Dragi naš fra Slavko, neka te Svevišnji primi u Kraljevstvo svoje. Počivao u miru.


Vladimir Fučec



ponedjeljak, 15. srpnja 2019.

Prva mlada misa u povijesti sarajevske župe Marijindvor


Grad Sarajevo dao je veliki broj svećenika, redovnika i redovnica, međutim od devet gradskih župa jedino župa Marijindvor do sada nije imala duhovnih zvanja, tako da je s posebnom radošću jučer proslavljena prva mlada misa u povijesti župe, a celebrirao ju je mladomislik vlč. Adnan Petar Mihael Jašarević, koji je za svećenika zaređen 29. lipnja. Župna crkva Sv. Josipa koja je među najvećima u BiH, bila je jučer prepuna vjernika, a na misi je uz vlč. Adnana koncelebriralo još 20-tak svećenika. Za kuma i propovjednika mladomisnik je odabrao također dvojicu Sarajlija, vlč. Marija Bernardića, profesora na KBF-u i vlč. Vladu Vrebca, župnika župe Bijelo Brdo kod Dervente. U svojoj Evanđeljem nadahnutoj propovijedi, vlč. Vlado je posebno emotivnu poruku uputio Adnanovoj majci, ohrabrivši je riječima da, iako daje svog sina jedinca u Božju službu, nikada neće ostati sama.

Vlč. Adnan Petar Mihael Jašarević je rođen 30.01.1992. u Sarajevu. U jedinstvo sa katoličkom crkvom primljen je 22.04.2010. godine. Od samog početka aktivirao se u pastoralnom radu Crkve, ministrirajući i učestvovajući u raznim akcijama i udrugama mladih katolika u Sarajevu, pri tom surađujući sa sve tri karizme koje djeluju u ovom gradu; dijacezanskom, franjevačkom i isusovačkom. Odlučuje se za studij teologije, te se 2012. upisuje na KBF, prvo kao civilni student, a dvije godine kasnije biva primljen među kandidate za svećenstvo Vrhbosanske nadbiskupije. Red đakonata primio je 02.12.2018., a za svećenika je zaređen 29.06.2019. godine. Nakon ređenja imenovan je župnim vikarom u župi Kupres.

Vlč. Adnanu, koji je za naš blog napisao nekoliko lijepih tekstova želimo obilje Božjeg blagoslova uz obećanje da ćemo nastaviti moliti za njega. Neka nam ga dragi Bog blagoslovi i čuva.

V.





srijeda, 24. travnja 2019.

Uskrsnuo je!


Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima nama koji smo s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.
(Djela apostolska 10, 37-43)

Proslavili smo Svetu nedjelju Usrksrnuća Gospodnjeg. Nedjelju u kojoj svako ''zašto'' dobija svoje ''zato''. Nedjelju u kojoj svako trpljenje dobija svoj smisao. U gore navedenom odlomku iz Djela apostolskih imamo pouzdano svjedočanstvo prve kršćanske zajednice o Kristovom uskrsnuću od mrtvih, ali i svemu onome što je tomu prethodilo. Mi iz današnje perkspektive teških racionalista možemo njihovo svjedočanstvo učiniti manjkavim, jer niti znaju točan trenutak niti način Kristova povratka od mrtvih, no za njih to nije ni bilo važno jer su duboko iskusili momenat Njegove smrti, te strahove, sumnje i sve ono što su osobno proživljavali, ali jednako tako su i duboko proživjeli Njegovo ponovno pojavljivanje među njima.
S druge strane imamo svetog Pavla, koji, iako nije vidio povijesnog Isusa, najbolje svjedoči Kristovo Uskrsnuće i stavlja ga u današnje egzistencijalno pitanje: Ako vjerujemo mi danas tu da je Isus Krist uskrsnuo i ako težimo biti s njime, onda je samo jedno potrebno tražiti - ono Nebesko. Potrebno je nastojati uz Božju milost i pomoć živjeti tako „da smo u svijetu ali ne od svijeta „ , da odbacujemo zamamnost grijeha koji nije ništa drugo doli smrt ma koliko god bila primamljiva.


Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih
(Ivan 20, 1-9)

Ova svetkovina ima još jednu poruku koja se ogleda u ovom evanđeoskom odlomku, vidimo Mariju Magdalenu kako zaplakana vapi za Gospodinom, taj njezin krik „Uzeli su Gospodina„ prolama se i danas u našem naraštaju, i nama danas uzimaju Gospodina, žele ismijati svaki prikaz Kršćanske vjere, žele ismijati Njegove zapovijedi. Za Njega u kući društva XXI. stoljeća kao da više nema mjesta. Uzimaju nam Gospodina kada se usvajaju zakoni koji su duboko protivni Njegovoj svetoj volji. Uzimaju nam Gospodina kada Njega, Kralja nad svim Kraljevima, žele poistovjetiti sa drugim lažnim božanstvima ili ga pak učiniti nekim običnim čovjekom, međutim u tom s zaboravljaju dvije stvari: Prva je da su svi ti velikani povijesti pobijedili sve, ali ipak ostali nemoćni pred jednim protivnikom- smrću, a druga stvar ta da čak i da nam sve uzmu i da nas opet otjeraju u katakombe - Krista nam ne mogu uzeti, jer nas je On sam toliko ljubio da je želio ostati s nama uvijek u komadu svete Hostije. 
S druge strane Kristovo uskrsnuće je i nada i nova prilika za nas, jer do Njegovog slavnog Usrksnuuća, smrt je bila rečenica koja je završavala točkom, a sada zahvaljujući Njemu, to je rečenica koja u sebi ima dvotočku i koja kao da klikće sa svetim Pavlom ''Gdje je smrti pobjeda tvoja, gdje je smrti žalac tvoj''?

Gospodine sada kada slavimo sveto i preslavno tvoje uskrsnuće želimo ti najprije zahvaliti za radost Vazmene pobjede, ali te i zamoliti da nam udjeliš istinske snage da ti ostanemo vijerni u ovom duboko sekulariziranom svijetu, da naše ustrajavanje na vjernosti tebi od nas načini smjerokaz koji će našem naraštaju svjedočiti poput anđela : Što tražite živoga među mrtvima, Uskrsnuo je!


Adnan Petar Mihael Jašarević



.