Pages

utorak, 11. veljače 2020.

Govor blaženog Alojzija Stepinca na suđenju 03.10.1946.


Na današnji dan 10.02.1960 zatočen u kući župnog ureda u Krašiću preminuo je kardinal Alojzije Stepinac. Nakon Drugog svjetskog rata i poraza ustaške vlasti u Hrvatskoj, Stepincu je ponuđeno da okrene leđa Vatikanu i bude poglavar, komunističkom režimu odane, nekakve zasebne jugoslovenske katoličke crkve ili će biti optužen za suradnju s nacistima i biti osuđen. Bez straha od zatvora i smrti Stepinac ostaje vijeran Kristu i svetoj Crkvi katoličkoj, te odbija prijedlog komunista. Uhićen je i izveden pred sud, te u montiranom sudskom procesu osuđen na 16 godina zatvora u Kaznenom domu Lepoglava. Nakon pet godina, usljed narušenog zdravlja, pušten je iz zatvora i odveden u kućni pritvor u župnom uredu u rodnom mjestu Krašiću, gdje je i preminuo od policitemije, mada postoje indicije da je bio dugoročno trovan. Papa Pio XII. ga je 1952. godine imenovao kardinalom, a papa Ivan Pavao II. je prilikom posjeta Hrvatskoj 03.listopada 1998 Stepinca uzdignuo na čast oltara i proglasio blaženim. Tada je pokrenuta i kauza za proglašenjem svetim, koju je, pod pritiskom mržnje i laži određenih lobija, te protesta Sprske pravoslavne crkve, trenutni papa Franjo ''zaledio'' na neodređeno vrijeme što je presedan u povijesti Katoličke crkve.

Uz nadu da će kardinal-mučenik ipak biti proglašen svetim i stavljajući se pod njegov zagovor kod Boga ovdje objavljujemo njegov govor izrečen 03. listopada 1946 tijekom saslušanja na sudu koji je aktualan i sada u ovom teškom vremenu napada na Katoličku crkvu sa svih strana.



"Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram daje moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti.
Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz "optuženi Stepinac". Ali nitko nije toliko naivan, da ne bi znao, da iza toga "optuženoga Stepinca" sjedi ovdje na optuženičkoj klupi nadbiskup zagrebački, hrvatski metropolita i predstavnik katoličke Crkve u Jugoslaviji. Sami ste toliko apelirali na ovdje prisutni kler, da kaže, da je samo Stepinac kriv ovima i njihovu stavu naroda i klera. Obični Stepinac ne može imati taj utjecaj nego samo nadbiskup Stepinac.
17 mjeseci već se vodi protiv mene borba u štampi i u javnosti, inače 12 mjeseci podnosio sam faktičnu internaciju u nadbiskupskom dvoru.

Upisuje mi se u krivnju prekrštavanje Srba. To je uopće neispravan naziv, jer tko je jednom kršten, ne treba ga više prekrštavati, nego se radi o vjerskom prijelazu.
Ja o tom neću opširnije govoriti nego velim, da mi je savjest čista, a povijest će jednom reći o tom svoj sud. Činjenica je, da sam morao premještati župnike, jer im je prijetila opasnost smrti od pravoslavnih, jer su ih htjeli Srbi ubiti, zato što otežu s prijelazima. Činjenica je, da se u prošlo ratno vrijeme Crkva morala provlačiti kroz poteškoće kao zmija, a išlo se na ruku srpskom narodu s nakanom da mu se pomogne, kako se dalo i moglo. Gospodin mi je predsjednik predočio prijepis, što sam tražio prazni pravoslavni manastir - nekoć naš pavlinski - u Orehovici, da se u nj smjeste trapisti, koje su Nijemci protjerali iz Rajhenburga. Smatram da mi je bila dužnost da pomognem braći Slovencima, koji su od hitlerovaca bili izagnani, da se sklone.
Kao teški zločin pripisuje mi se vojni vikarijat. Pitao me je predsjednik suda, nisam li smatrao izdaju Jugoslavije, dok sam u toj stvari stupio u vezu s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Ja sam bio vojni vikar i za bivše Jugoslavije. Nastojao sam pitanje vojnog vikarijata urediti kroz ovih 8-9 godina. No nije došlo do definitivnog rješenja. To je pitanje konačno bilo uređeno u Jugoslaviji i konkordatom koji je stvoren teškom mukom, svečano ratificiran u parlamentu, da onda propadne na ulicama beogradskim.
Kad je rat Jugoslavija - Njemačka bio pri kraju, ja sam morao pružiti duhovnu pomoć i ostacima vojnika katolika bivše Jugoslavije i novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Ako je, dakle, država propala, a vojska ostala, morali smo pogledati tu situaciju.

Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, niti sam položio njihovu zakletvu, kako su učinili vaši činovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku. Tu je faktična baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi.
Što sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu? Sveta Stolica je toliko naglašavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past ćemo, jer smo vršili svoju dužnost. Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno još pružite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteškoća. Poštivao sam volju svoga naroda i poštivat ću je.
Optužujete me kao neprijatelja državne i narodne vlade. Molim vas, kažite mi, koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li pučista Simović u Beogradu, ili izdajnička, kako je vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu, ili vaša u šumi, ili ova u Zagrebu? Dapače, i godine 1943. i 1944., da li vlada u Londonu ili u šumi? Vi ste za mene vlast od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao slušati vas u šumi i ovdje njih u Zagrebu? Je li se uopće može dva gospodara služiti? To nije po katoličkom moralu ni po međunarodnom ni po opće ljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila ustaška, ona je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja 1945.!
(Tu mu upadne u riječ predsjednik suda Vimpulšek rekavši: "Onda ne bismo smjeli po tome suditi ni Paveliću ni Lisaku.")
Glede kakvih terorističkih mojih čina nemate dokaza, niti će vam itko vjerovati. Ako su Lisak, Lela Sofijanec i drugi dolazili k meni pod drugim imenom ili ako sam primio pisma, koja nisam znao ni pročitati, ako je to krivnja, što su ljudi k meni dolazili, primit ću mirno osudu.
Ako sam svećeniku Mariću dao propusnicu, ništa si ne predbacujem, čista mi je savjest, jer mi nije bila nakana učiniti ništa protiv poretka i mirne duše mogao bih poći na drugi svijet s tom krivnjom. Hoćete li mi to vjerovati ili ne, sporedno je. Optuženi zagrebački nadbiskup zna za svoje uvjerenje ne samo trpjeti nego i umrijeti!
Sam predsjednik vlade dr. Bakarić rekao je svećeniku Milanoviću: "Mi smo uvjereni, da iza tih akcija stoji nadbiskup, ali nemamo nikakvih dokaza." To je za mene dovoljno rečeno.

A sada: u čemu je čitav spor, naše teškoće i zašto nije došlo do smirenja prilika?
Državni tužilac je toliko puta ustvrdio, da nigdje nema tolike slobode savjesti, kao ovdje u ovoj državi.
Slobodan sam navesti neke činjenice, iz kojih će se vidjeti protivno. Ponovno tvrdim pred svima: 260-270 svećenika poubijano je od narodnog oslobodilačkog pokreta. U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice, koje im imputirate.
Evo npr. župnik u Slatini, Bürger! Ako je bio član Kultur-bunda, pa da ste ga recimo sudili na osam godina, no vi ste radi toga, što je kao dekan prenesao bogoslužne stvari iz susjedne voćinske crkve, što mu je bila dužnost, sudili ga na smrt i ubili.
Ponovno tvrdim: u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo. Svećenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim časnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi ih se na smrt sudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikada zaboraviti.
Naše katoličke škole izgrađene s toliko žrtava, oduzete su nam. Onemogućen je rad naših sjemeništa. Da nisam dobio iz Amerike sedam vagona, uopće se ne bi ove godine bilo moglo početi s radom. A to su djeca siromašnog seljačkog našeg svijeta. Silom ste uzeli svu imovinu sjemeništima. Niste učinili ništa manje, nego li Gestapovci, koji su oduzeli sjemeništu posjed Mokrice. Nismo proti agrarnoj reformi, ali se to moralo raditi u sporazumu sa Sv. Stolicom.
Naša sirotišta su onemogućena. Uništene su naše tiskare i ne znam postoji li još gdje koja. Nema više naše štampe, koju ste ovdje toliko napadali. Nije li uopće škandal tvrditi, da Crkva nije nigdje toliko slobodna kao ovdje? Dominikanci su dali štampati jednu pobožnu knjižicu, koju sam ja preveo s francuskog i utrošili su 75.000 dinara. Kad je knjižica bila već odštampana i kad su htjeli nakladu podići, nisu knjige dobili i toliko štetuju. Zar je to sloboda štampe?
Nestalo je i ništa ne radi Društvo sv. Jeronima. To je teški delikt prema narodu ovako postupati s najvećom našom kulturnom institucijom.
Predbacili ste mi i "Karitas". Ali velim ovdje: taj je "Karitas" učinio goleme usluge našem narodu i vašoj djeci. Onda vjeronaučna obuka. Postavili ste načelo: u višim razredima srednjih škola ne može biti vjeronaučne obuke, a u nižim po volji. Kako ste mogli maloj djeci, koja još nisu dorasla da sama odlučuju, dozvoliti da se odlučuju za vjeronauk, a višeškolcima, koji već imaju i pravo glasa, ne dopuštate slobodno odlučivanje u pogledu vjeronauka u školi?
Naše katoličke bolnice časnih sestara koliko imaju nevolja! Protiv volje ogromne većine naroda uveli ste civilni brak. Zašto niste tu slobodu izrazili više u mentalitetu našeg naroda? U Americi je to pametnije: tko hoće, civilno, tko hoće, crkveno. Mi vam ne branimo stanovitu kontrolu nad brakom. Ali naš narod vrlo boli, kad mora najprije ići na oblast, a onda na crkveno vjenčanje. Da ste se na nas obratili, dali bismo vam sugestije u spomenutom smislu.
Otete su zgrade nekim redovnicama u Bačkoj, neke crkve u Splitu bile su, ne znam jesu li još, kao magazini. Imovina Crkve oduzeta je bez sporazuma sa Sv. Stolicom. Vidjeli ste da narod nije htio primati tu zemlju. No materijalno pitanje to je najzadnji problem. Bolna je točka ovo:
Nijedan svećenik i biskup nije danas siguran za život ni danju ni noću. Biskup Srebmić je na Sušaku bio napadnut od mlađarije nahuškane od stanovitih ljudi i tri sata su ga gnjavili u sobi i inače napadali, a vaša policija i milicija samo gleda. Ja sam to isto iskusio u Zaprešiću. Biskup Lach bio je na krizmi preko Drave i premda se znalo da onamo dolazi, prebacili su ga natrag ovamo preko Drave i cijelu noć držali u zatvoru u Koprivnici i nisu mu dali da krizma Dapače vaši su ljudi, koji su bili u šumi, došli k meni i izjavili: `To je nedostojan postupak. Mi idemo k vlastima protestirati! Biskupu Buriću su također razbili kamenjem prozore, dok je bio na krizmi. Biskup Pušić je, kako čujem, ovih dana napadnut trulim jabukama i jajima.
Mi ovakvu slobodu smatramo iluzijom i mi nećemo biti bespravno roblje. Borit ćemo se svim zakonitim sredstvima za svoja prava i u ovoj državi. (Čuje se glas iz publike: "Niste ih zaslužili! ")

Evo, da razumijete, zašto smo se borili : još jedno tri do četiri primjera slobode.
U školskim udžbenicima tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopće nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio učiti protivno, mogao bi se sigurno nadati da će izletjeti iz škole. Ja vam kažem, g. državni tužioče, da uz ovakve uvjete nije Crkva slobodna, nego da će za kratko vrijeme biti istrijebljena.
Krist je temelj kršćanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe: Pitam ja vas, kako vi sebi zamišljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamišljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd!
Za Majku Božju kaže se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, daje ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam? Naređujete, to je službena nauka, da je čovjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali otkuda dolazi netko da to odredi kao službenu teoriju, koju danas ne priznaje nijedan učenjak svjetskog glasa?
(Javni tužitelj primjećuje na to: "To nije nitko tvrdio, da je čovjek od majmuna, ni Darwin, ni Haeckel. To ste izvrnuli vi i čitava reakcija".)
Po vašem shvaćanju materijalizam je jedini naučni sistem, a to znaci izbrisati Boga i kršćanstvo. Ako nema ništa osim materije, onda vam hvala na slobodi. Rekao je jedan od vaših ljudi višeg položaja: "Nema čovjeka u ovoj državi, kojega mi nismo kadri staviti pred sud i suditi."
Na ostale optužbe, kojima nas stavljate u red koljača i prijatelja terorista, velim da nisu ni sva zlodjela u bivšoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj počinjena od domobrana i ustaša. Nije za Crkvu bilo lako broditi. Morala se probijati kroz mnoge poteškoće.
Neka se ne misli da ja hoću rat. Neka sadašnja vlast povede razgovore sa Sv. Stolicom. Crkva ne pozna diktata, ali nije protiv poštenih sporazuma. To se može. Onda će biskupi znati što im je dužnost i neće se trebati tražiti svećenike da ukazuju njihovu krivnju, kao što je bilo ovdje.

Konačno da kažem par riječi i o Komunističkoj partiji, stvarnom mojem optužitelju.
Ako se misli, da smo mi zauzimali dosadašnji stav radi materijalnih stvari, krivo je, jer mi smo ostali čvrsti, evo i nakon što nas se osiromašilo. Nismo protivni tome da radnici dođu do većih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika, niti što imamo protiv pravednih reforma, ali neka nam dozvole pristaše komunizma, ako je slobodno propovijedati i širiti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naša načela. Katolici su za ta prava umirali i umirat će.
Ja završujem: Uz dobru volju se može doći do sporazumijevanja, no inicijativa je na današnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za načelno sporazumijevanje, nego državna vlast i Sv. Stolica. A što se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna."



Tekst kardinalovog govora preuzet je sa facebook stranice novicijata hrvatske dominikanske provincije 



.

nedjelja, 29. prosinca 2019.

O Betleme grade slavni


O Betleme grade slavni od Boga
najveći si ti od grada svakoga.
Jer iz tebe nam izađe vojvoda
Isus dragi Davidova poroda

Marija ga, Djeva čista, porodi
I u jasle ona njega položi
Dostojno se ona njemu poklanja
I s veseljem srca svoga pozdravlja

Zdrav mi bio, sinko dragi, mileni
Tu na slami plačeš slab od studeni
Ti si nada, spas i sreća svijeta svog
Ti si Sinak Oca vječnog, pravi Bog

Radujmo se i mi dakle svi danas
Jer se rodi Isus slatki i za nas
Hajd'mo braćo k slavnom gradu Betlemu
Poklonit' se Spasitelju našemu


ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA 2020. GODINA SVIMA


utorak, 24. prosinca 2019.

Navještaj Božićne svetkovine


Vjekovima nakon stvaranja svijeta, kad je na početku
Bog stvorio nebo i zemlju i oblikovao čovjeka na svoju sliku;
stoljećima nakon Potopa, kad je Svevišnji stavio dugu u
oblake kao zalog mira i Saveza;


Dvadeset i jedno stoljeće nakon što je Abraham, naš otac
u vjeri, krenuo iz Ura Kaldejskoga;

Trinaest stoljeća nakon izlaska izraelskoga naroda iz
Egipta pod Mojsijem;

Oko tisuću godina od Davidova pomazanja za kralja;
sedmice šezdeset i pete po Danijelovu proročanstvu;
olimpijade sto devedeset i četvrte;

Od utemeljenja Rima godine sedamsto pedeset i druge;
četrdeset i druge godine vladanja cara Oktavijana Augusta,
kad je mir bio po svoj zemlji,

Isukrst, vječni Bog i Sin vječnoga Oca,
hoteći svojim premilosnim dolaskom posvetiti svijet,
začet po Duhu Svetomu, i pošto je proteklo devet mjeseci
po začeću postavši Čovjek, u Betlehemu Judinu porađa se od Marije Djevice:
Porođenje Gospodina našega Isukrsta u tijelu.


Iz Rimskog  martirologija



ponedjeljak, 23. prosinca 2019.

Božićna poslanica kardinala Vinka Puljića


 
„No anđeo im reče: 'Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest,
veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu
rodio Spasitelj – Krist, Gospodin'“ (Lk 2,10-11)

Neka slavlje Božića donese čovjeku više radosti i nade

Draga braćo misnici, redovnici i redovnice,
Draga braćo i sestre!
Već duži niz godina promatram ljude kako se spremaju za Božić. Ta užurbanost i preokupiranost brojnim sporednim stvarima, čini da nerijetko izgube onaj istinski doživljaj Božića. Tako je čovjek u opasnosti da najradosniji kršćanski blagdan dočeka kao dodatni izvor zamora: Uz brojne obaveze svagdanjeg redovnog života, još nam dolazi i to.
Umjesto radosti nakupi se umor, koji zna biti izvor nervoze, napetosti pa čak i grubljih doživljaja.

Ljubav je bit Božića

Iako živimo u izazovima ovakvoga ozračja „sumornih oblaka“, valja se zaustaviti, razabrati što je važno a što sporedno i napraviti mjesta za Isusa. Bez Isusa nema Božićne radosti niti Božićnog mira.
Savršeni Božić je doživljaj Boga u duši i u srcu. To nam donosi skrušena ispovijed i praštanje koje nam daruje Božje milosrđe. Primivši to Milosrđe, valja isto ostvarivati u međusobnom praštanju jedni drugima – zračiti da smo postali dionici Božjeg milosrđa.
Ljubav je bit Božića. Bog koji je ljubav obukao je našu ljudsku narav, utjelovivši se po Duhu Svetom u krilu Blažene Djevice Marije, koja ga je rodila u Božićnoj noći. Tako nam se Božja ljubav očitovala u Božićnom Djetetu.

Kormilar ljudske duše

Sveti Makarije, biskup to uspoređuje s obrađivanjem zemlje. Čovjek kada pođe u polje obuče prikladnu odjeću i uzme prikladan alat za rad. „Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik kad je došao čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze križ, da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, i ognjem spali sve snoplje grijeha. Kad ju je tako drvetom križa obradio, zasadio je u njoj prekrasni vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim i ugodnim plodovima“ (Iz Homilija koje se pripisuju svetomu Makariju, biskupu, Božanski časoslov IV, KS, Zagreb, 1985., str. 406 – 407). Isti biskup uspoređuje dušu s lađom koja plovi te dodaje: „Jao duši ako u sebi nema pravog kormilara Krista“ (ibidem).
Duh Božji je taj kormilar koji upravlja čovjekovom savješću i srcem. Zato Sv. Pavao piše Efežanima: „I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti“ (Ef 4,30-32).
Čovjek to može pojmiti ako si prizove u pamet činjenicu o kojoj u svojoj poslanici piše Sv. Ivan: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo... Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti“ (1 Iv 3,1a-2).
Iz te perspektive Apostol onda poziva: „Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo“ (Rim 13,12-13a).

Sve valja obnoviti u Kristu

Promišljajući iz naše stvarnosti, prisjećamo se početaka nadbiskupijske Sinode kada smo si uzeli za cilj: „Sve obnoviti u Kristu“. Danas želimo postati svjesni da je Isus ušao u našu povijest i u našu ljudsku stvarnost; želimo živjeti Njegovu prisutnost „u ovom vremenu i na ovim prostorima“; zato „molimo da nas ražari ljubav prema tebi i prema našoj mjesnoj Crkvi da kroz Sinodu hrabro pristupimo obnovi vjere, nade i ljubavi“; i slaveći Isusovo rođenje otkrivamo „zajednički poziv i poslanje i ugrađujući Radosnu vijest u svagdanji život ovog društva, kako bi naši sunarodnjaci i drugi sugrađani otkrivali istinski smisao života u ljubavi prema Bogu i bližnjima te u čuvanju svega stvorenoga na zajedničko dobro“ (usp. Molitva za Sinodu).

Čestit Božić svima

Slavlje Isusova rođenja je izvor radosti koju dijelimo jedni s drugima upućujući čestitke.
Zato na osobit način čestitam djeci kojima je Božić posebno drag: da ih Isus ispuni svojom ljubavlju te nam sazrijevaju u odgovorne ljude.
Našim mladima želim čestit Božić: da u Isusu otkriju smisao života i nađu hrabrosti u hrvanju sa svakodnevnim izazovima.
Našim obiteljima želim čestit Božić: da ih ispuni svojom ljubavlju te svaka obitelj bude gnijezdo ljubavi, a svaki njezin član spreman odgajati se u ljubavi.
Našim starim i nemoćnim, kao i svim bolesnicima želim čestit Božić: da ih Božja ljubav krijepi te svoje žrtve prikazuju za ovo društvo u kojem živimo – da ga prožme nada utemeljena u vjeri.
Svima koji su klonuli duhom te se umorili u nošenju životnoga križa želim čestit Božić: da ih obasja i ogrije Božja ljubav očitovana u Božićnom Djetetu.
Svima u društvu želim kroz slavlje Božića više radosti i nade: da izgrađujemo bolji suživot i sretniju budućnost utemeljenu na poštenju i čestitosti.
Sve vas iskreno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božićnog blagoslova koji neka ispuni vaša srca istinskom radošću.


 + Vinko kardinal Puljić - Nadbiskup vrhbosanski

.

ponedjeljak, 4. studenoga 2019.

Litanije svetom Pelegrinu zaštitniku oboljelih od raka


Pokorno molimo Gospodina Preuzvišenog, koji se osvrće na ljudsku bol, i zazivamo svetog Pelegrina, Njegovog slugu i našeg zaštitnika.

Gospodine, Isuse Kriste, smiluj se nama
Spasitelju svijeta, smiluj se nama.
Tvoritelju ljudskog spasenja, smiluj se nama.
Moćni ozdravitelju, smiluj se nama.

Sveti Pelegrine, slugo Božji, moli za nas
Sveti Pelegrine, sljedbeniče Kristov, moli za nas
Sveti Pelegrine, slugo Blažene Djevice Marije, moli za nas
Sveti Pelegrine, primjeru svetoga života, moli za nas
Sveti Pelegrine, plamteća ljubavi, moli za nas
Sveti Pelegrine, slugo vjerni, moli za nas
Sveti Pelegrine, uzore poslušnosti, moli za nas
Sveti Pelegrine, siromašni slugo, moli za nas
Sveti Pelegrine, slugo neporočni, moli za nas
Sveti Pelegrine, slugo moljeni, moli za nas
Sveti Pelegrine, prijatelju Križa, moli za nas
Sveti Pelegrine, prijatelju anđela, moli za nas
Sveti Pelegrine, prijatelju siromašnih, moli za nas
Sveti Pelegrine, brate paćenika, moli za nas
Sveti Pelegrine, zaštitniče oboljelih od raka, moli za nas
Sveti Pelegrine, od Isusa čudom ozdravljeni, moli za nas
Sveti Pelegrine, nado naša, moli za nas
Sveti Pelegrine, radosti mnogih duša, moli za nas
Sveti Pelegrine, veliki zagovorniče i iscjelitelju, moli za nas

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine.

Moli za nas, sveti Pelegrine, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. 
Pomolimo se: Bože, Ti si svojega slugu svetoga Pelegrina ozdravio od teške i neizlječive bolesti, molimo te da po njegovu zagovoru Tvojom svetom pomoći zadobijemo ozdravljenje i stignemo k Tebi, koji si jedini život. Po Kristu Gospodinu našemu. 
Amen.

.