Pages

ponedjeljak, 27. kolovoza 2018.

Zlo koje izjeda Crkvu


 ''Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.'' (Matej 18, 6) 

Mnogi moderni teolozi i svećenici današnjice naučavaju teorije kojima se negira postojanje Đavla i pakla. Tvrde da je biblijski Đavo samo personificirani opis onog negativnog što ljudi čine, a samim tim, po njihovom mišljenju, ni pakao ne može postojati. Ovo o čemu ću dalje pisati nema nikakve veze sa modernizmom, ali ima veze sa sve brojnijim crkvenim velikodostojnicima, koji su očito prestali vjerovati u postojanje pakla kao vječne osude za smrtne grijehe, jer se drugačije ne može objasniti ponašanje koje se ogleda u tome da misle da mogu raditi sve i svašta, da će Bog praštati, a da nikakve odgovornosti i kazne za njih i njihova (ne)djela nema.
Svjesni smo da Crkvu već dugo vremena potresa skandal dijaboličnog zla pedofilje. Izvješća o ovoj pošasti ukorijenjenoj u život pojedinih crkvenih službenika dolaze iz cijelog svijeta, a kulminaciju doživljavamo upravo sada aktualnim slučajem donedavno prvog čovjeka Crkve u S.A.D.-u, kardinala Theodorea McCaricka, umirovljenog nadbiskupa Washingitona. Kardinal McCarick je u svojim mlađim svećeničkim danima godinama seksualno zlostavljao dječake, ministrante i sjemeništarce, služeći se pri tom između ostalog i ucjenama i prijetnjama, čime je žrtve držao u strahu, nastojeći tako da se zlo koje je činio nikad ne razotkrije. Međutim, sve skriveno na kraju ipak pronađe put do istine, pa su tako i njegovi monstrouzni zločini nakon pola stoljeća ipak otkriveni.
Vezano za slučajeve seksualnog zlostavljanja maloljetnika u Katoličkoj crkvi do sada su glavnu hajku, u vidu objavljivanja optužbi, vodili novinari pojedinih medija, dok se Crkva branila izjavama tipa ''to je problem društva u cjelini'' ili ''puno je više pedofila u ostalim institucijama nego među svećenstvom''. Međutim, takve priče više nikog ne mogu ubijediti. Činjenice govore da je ovo već sada globalni problem u Crkvi, što su prepoznali i sami vjernici, ljudi kojima je stalo do Crkve - Zaručnice Kristove, ljudi koji vole Crkvu i koji žele da se ona očisti od onih koji svojim izopačenim ponašanjem prljaju njenu čistoću, te time nanose bol i vjernicima i samome Bogu. Uznemirujuće je, da ne kažem poražavajuće, slušati izvješća koja dolaze iz cijeloga svijeta. Ni naši prostori više nisu izuzetak. Nedavno su svi mediji pisali o splitskom pedofilu - svećeniku Gracijanu Gašperovu. Ljudi koji su bili žrtve zlostavljanja odlučuju izaći u javnost i ispričati šta im se desilo. Ne znam koliko smo toga svjesni, ali ovoga će biti sve više i više.
Neki prikazuju slučaj kardinala McCaricka, kao presedan, ali o tom nema govora. Ovo se već i ranije dešavalo. Početkom devedesetih austrijski kardinal Hans Groer, tadašnji nadbiskup Beča, priznao je zlostavljanje maloljetnika, kao i škotski kardinal Keith O'Brian prije pet-šest godina, a u Australiji je u tijeku sudski proces protiv kardinala Georgea Pella, aktualnog tajnika Svete Stolice za ekonomske poslove. Dakle, McCarick nije prvi slučaj da vodeći crkveni velikodostojnik u jednoj zemlji bude proglašen krivim za ovako gnusne zločine. Još žalosnije je to što, kako stvari stoje, neće biti ni posljednji.
Zločini seksualnog zlostavljanja maloljetnika prisutni su u crkvenim redovima već desetljećima. Na vidjelo izlaze slučajevi još iz pedesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do današnjeg vremena. Nevjerovatno je da su svećenici pedofili bili međusobno tako dobro umreženi, jedni drugima su ''čuvali leđa'' i jedni druge gurali na dobre pozicije u hijerarhiji Crkve, te na taj način sebi obezbjeđivali zaštitu i prostor za djelovanje. Zgražavamo se nad činjenicama da mnogi biskupi, ne samo da nisu učinili ništa da to spriječe, nego su naprotiv to zataškavali i prikrivali. Danas se svi kunu da ništa nisu znali, međutim teško je povjerovati u to. Netko je ipak morao nešto znati. Vjernici traže istragu i to ne samo internu, nego da se u ovaj proces uključe i laici, te službeni državni istražitelji. Ohrabrujuće je primjetiti da je nekoliko američkih biskupa ipak snažno podržalo tu ideju. Među njima i nadbiskup Bostona, kardinal Sean Patrick O'Malley. On je izgleda još jedini američki kardinal koji je zadržao moralni kredibilitet kod vjernika i to upravo svojom hrabrom borbom za čišćenje Crkve od pedofila i sličnih monstruma. O strahu od istine koji evidentno vlada među pojedinim američkim biskupima dovoljno svjedoči ponašanje kardinala Donalda Williama Wuerla, nadbiskupa Washingtona, koji je tu službu upravo nasljedio od kardinala McCaricka. Oštro se protiveći osnivanjem bilo kakve mješovite komisije koja će istraživati ove slučajeve, on uporno zagovara mišljenje da istragu moraju predvoditi sami američki biskupi bez utjecaja bilo koga sa strane. Šta bi se time dobilo? Kao i do sada, jedno veliko NIŠTA. Krajnje je vrijeme za reakciju koja mora biti nemilosrdna i prema pedofilima i prema onima koji su ih štitili ili ignorirali njihove zločine. Kada kažem ''nemilosrdna'' pri tom mislim na privođenje ovih monstruma pravdi bez ikakve zaštite koju redovito dobijaju zato što su svećenici. Očit primjer je nedavni slučaj australskog nadbiskupa Phillipa Wilsona, iz Adeleidea, koji je priznao da je zataškavao slučajeve pedofilije, a počinitelje umjesto oštrog sankcioniranja samo premještao sa župe na župu. Dobio je samo godinu dana kućnog pritvora. Zar je to pravda? Zar zločinac zaslužuje bolji tretman samo zato što je svećenik? Ne, čak bih rekao da zaslužuje nešto mnogo gore jer je kao Kristov službenik odabran da dušama navješćuje Evanđelje i gradi Crkvu Kristovu, a ne da je svojim zločinima ruši i vjernike sablažnjava tako da bježe što dalje od svega katoličkog.
Vratio bih se sada na onaj dio o Božjem milosrđu. Bog jeste svemilosan, ali to je nešto između te osobe, njegovog pokajanja i samog Boga, međutim kada govorimo o ovako monstruoznim zločinima, oni moraju biti zaustavljeni. Ti izopačeni kriminalci moraju biti izbačeni iz crkvenih redova i predati ovozemaljskim sudovima da im se sudi po zakonima država u kojima su ta zlodjela činili. Nije im mjesto ni za oltarom ni u ispovjedaonicama niti na ulici nego u zatvoru. Isus jasno govori ''Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima'' (Matej 18, 10)
Na upit šta je glavni krivac za ovakvu situaciju nadbiskup Chicaga, kardinal Blase Cupich (Ćupić) odgovara da je to 'pretjerani klerikalizam''. Šta to znači? Vjerovatno ne zna ni on sam, bitno je bilo šta reći samo da se skine odgovornost sa sebe. Tražeći odgovore i razloge mnogi okrivljuju i celibat, međutim apsurdnost takve teorije je očigledna. Svećenik koji krši svoj zavjet čistoće naći će sebi ljubavnicu, a ne silovati dječake. Lakše je okriviti nešto drugo nego se suočiti sa istinom, a to je da je glavni krivac apsolutno neozbiljan i ravnodušan pristup cijeloj situaciji od samog vrha Katoličke crkve. Konkretni koraci su se počeli poduzimati tek kad je situacija eksplodirala i dospjela u sve svjetske medije, pa su se žrtve ohrabrile izaći u javnost i zatražiti pravdu.
Pedofila je nažalost uvijek bilo. To je devijacija koja postoji još od samog početka čovječanstva, prisutna je u svim društvenim klasama, obitelji, školstvu, zdravstvenim ustanovama, sirotištima, a samim tim logično je da se netko takav i u crkvene redove infiltrira. Međutim, umjesto da se od samog početka oštrom reakcijom takvi ljudi odstrane i pošalju u zatvor, o tome se šutilo, optužbe su se ignorirale, a kazne su bile uglavnom premještaj na drugu župu. Na taj način postiglo se to da su se takvi pedofili u svećeničkim redovima počeli čak i međusobno uvezivati, organizirano pomažući jedni druge. Zbog ovoga je danas narušena opća slika svećenika u društvu. U suvremenim filmovima, knjigama, stripovima i medijima općenito, svećenici se spominju uglavnom u kontekstu pedofilije. Pojam katoličkog svećenika u mnogim državama postao je nešto jako negativno. Zaboravlja se sve dobro što je Crkva kroz stoljeća činila, ističe se samo to zlo koje upravo puni naslovne strane svih svjetskih medija. Brojni revni i plemeniti svećenici također postaju žrtve ove situacije. Međutim još jednom podvlačim da za to nije kriv nitko drugi osim same hijerarhije Katoličke crkve, koja je ovo godinama ignorirala i zataškavala. Da se još davno nešto konkretno poduzelo do ovoga nikad ne bi došlo.
Jedini način da se vrati apsolutno povjerenje vjernika je iskreno suočavanje sa istinom i generalno čišćenje Crkve od vrha do dna, izbacivanjem iz kleričkog staleža i privođenjem pravdi svih onih koji su je svojim zločinima zaprljali. Ne treba se bojati istine. Ona oslobađa, daje šansu da se krene iznova. Stoga treba hrabro istupiti i suočiti se s ovim problemom. Bog je jači od svakoga zla, a Bog ljubi Crkvu i neće dopustiti da je Đavo nadvlada.


V.

četvrtak, 16. kolovoza 2018.

U muku


 U sjeni križa
Molim, za trak svjetlosti vapim
Sjaj sunca evo dovoljan nije
Toplina ovog ljeta ledi, ne grije

Kriste, pod tvojim križem klečim
U njemu oslonac tražim
Da se nekako pokrenem
S hladne zemlje da ustanem

Ti na Križu, gledaš u mene, šutiš
Svoje boli podnosiš ćutke
A ja u strahu klonem
U strahu, da u tamu ne potonem

O, Kriste, nešto izusti
 Bar jednom spomeni mi ime
Da na tren osjetim nadu
Da živu dušu ne predam Hadu

O Bože, koji trpiš na križu
Daj da suzama ti operem rane
Da s njih sperem prljavštinu svoju
Pomozi mi da usnim u spokoju

Progovori,
Kriste, pa zašto šutiš?


 (Vladimir Fučec)


.

srijeda, 15. kolovoza 2018.

Molitva Uznesenoj


Ti - Majko nad majkama
Ti - Majko Crkve
Pratiteljice našeg puta
Čuvarice naše predanosti
Tješiteljice naše čežnje.
 Ti - u kojoj se Nebo nastanilo i plodilo se za spasenje.
Ti - koja si se u svojoj neznatnosti
Svetome odazvala i Svjetlo nam na svijet donijela.
Ti - u blaženstvu veličanja duše tišinom duha si prebirala gorušićina zrna biserja.
Donijela ih na svijet i prikazala ih svijetu.

Zagovornice naša na nebo uzeta uzore puta kojim hodimo Kraljice, svojom uznesenošću na nebo priteci nam i vodi nas svijetleći nam doline kojima nam je proći.



.

četvrtak, 9. kolovoza 2018.

Litanije u čast svete Terezije od Djeteta Isusa




Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!


 Oče nebeski, Bože, smiluj  se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj  se!
Duše Sveti, Bože, smiluj  se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj  se!

 Sveta Marijo,  - moli za nas
Sveta Terezijo, zaručnice Kristova,  - moli za nas
Sveta Terezijo, anđele svetosti,
Sveta Terezijo, radosti svojih roditelja,  - moli za nas
Sveta Terezijo, uzore djetinjstva,
Sveta Terezijo, diko prvopričesnika,
Sveta Terezijo, ljubavi oltarskog otajstva,
Sveta Terezijo, miljenice Majke Božje,
Sveta Terezijo, mistični cvijete savršenosti,
Sveta Terezijo, ljubice poniznosti,
Sveta Terezijo, ružice ljubavi,
Sveta Terezijo, ljiljane čistoće,
Sveta Terezijo, cvijete Karmela,
Sveta Terezijo, primjeru uboštva,
Sveta Terezijo, uzoru poslušnosti,
Sveta Terezijo, anđele nevinosti,
Sveta Terezijo, uresu karmelskog reda,
Sveta Terezijo, željna mučeništva,
Sveta Terezijo, puna pouzdanja u Božju providnost,
Sveta Terezijo, žrtvo za svećenike,
Sveta Terezijo, zaštitnice misija,
Sveta Terezijo, utjeho bolesnih
Sveta Terezijo, snago malodušnih,
Sveta Terezijo, utočište nevoljnih,
Sveta Terezijo, voditeljice duša,
Sveta Terezijo, učiteljice duhovnog djetinjstva,
Sveta Terezijo, naučiteljice Crkve,
Sveta Terezijo, obraćenje grešnika,  - moli za nas
Sveta Terezijo, strahu i trepete zlih duhova, - moli za nas
Sveta Terezijo, pomoćnice u svim potrebama, - moli za nas

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

S: Moli za nas, sv. Terezijo od Djeteta Isusa!
N: Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se:
Gospodine, ti si rekao: ako ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.Molimo te da nasljedujući u poniznosti i prostodušnosti srca svetu Tereziju Djevicu, postignemo vječnu nagradu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.



.

utorak, 24. srpnja 2018.

Sveta Kristina iz Bolsene


Sveta Kristina je rođena u talijanskom gradiću Bolsena. Bila je kći je poganskih roditelja, a za kršćansku vjeru ju je oduševila jedna sluškinja. Samilošću ganuta prema nekim prosjacima, Kristina je razbila u komadiće očeve idole od zlata i srebra, te njihove dijelove podijelila kao milostinju. Podvrgnuta žestokom očevom ispitivanju, Kristina je izjavila kako se ti kipići, koji su se tako lako raspadali u male komadiće, sigurno ne mogu smatrati besmrtnima. Rekla je ocu da sasvim drugačiji i vječan zacijelo mora biti jedini Bog kršćana. Zajedno sa dvanaest sluškinja kršćanki Kristinu je otac zatvorio u kulu na obližnjem otoku u jezeru Bolseno. 
Kristinu je posjećivala uplakana majka nagovarajući je da se odrekne vjere u Krista. Kako to nije ništa polučilo želju roditelja, predali su Kristinu sucu na mučenje. Najprije su kristini lomili udove, probijali vrat velikom sulicom. No Kristina je to preživjela i oporavila se. Bacili su je vezanu u vatru, ali ona joj nije naudila. Odveli su je ponovno u tamnicu. u noći su je vezali za bazaltnu ploču i bacili u vodu jezera Bolsena da se udavi. Prihvatio ju je Anđeo i držao nad vodom. Ukazao se sam Isus Krist i krstio Kristinu te predao Svetom Arkanđelu Mihaelu da je prenese na obalu. Mučenje je preuzeo drugi sudac. Dao je Kristinu zatvoriti u tamnicu sa zmijama otrovnicama. Kristina je zapovjedila zmijama da se udalje. Tako se i dogodilo. U bijesu su Kristini odrezali grudi. No umjesto krvi poteklo je mlijeko. Odsjekli su joj i jezik. Kristina je jezik bacila u lice suca, koji je odmah oslijepio. Kristina je usmrćena probodena sa dvije strijele. - Štovanje ove mučenice se odmah proširilo. Njoj u čast u Bolsenu je podignuta veličanstvena bazilika. Zaštitnica je strijelaca, brodara i mlinara.