Pages

nedjelja, 3. ožujka 2024.

Biskupsko ređenje mons. Željka Majića

 


Imenovani biskup banjolučki mons. Željko Majić, u subotu 2. ožujka 2024. zaređen je za biskupa u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure tijekom svečanog Euharistijskog slavlja koje je predvodio glavni zareditelj, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu sa suzarediteljima banjolučkim biskupom u miru i apostolskim upraviteljem mons. Franjo Komaricom i biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem i svim članovima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te brojnim nadbiskupima i biskupima iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Austrije i Norveške. Koncelebrirali su gotovo svi dijecezanski i redovnički svećenici s teritorija Banjolučke biskupije kojima su se pridružili brojni misnici iz ređenikove rodne Mostarsko-duvanjske biskupije te drugih biskupija u BiH i Hrvatskoj i šire.

Za ovu prigodu banjolučkoj vjerničkoj zajednici pridružili su se ređenikova majka Matija, braća, sestre, rodbina i drugi iz rodne župe Drinovci kao i brojni drugi prijatelji i poznanici među kojima brojne redovnice raznih kongregacija sa svojim poglavaricama. Došle su, između ostalih, i brojne Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji u Hercegovini kojima je ređenik Majić desetak godina dolazio u samostan u Bijelom Polju slaviti Svetu misu. Na Svetoj misi sudjelovali su i brojni predstavnici vlasti. Na Misi i ređenju nazočni su bili također banjolučki vikarni episkop gosp. Sava s pratnjom i predstavnici Islamske zajednice na čelu s muftijom banjolučkim Ismailom ef. Smajlovićem.

Euharistijsko slavlje i biskupsko ređenje izravno su prenosili RTV Herceg-Bosne, BHT1 i Laudato TV, a prijenos relizirao RTV Herceg-Bosne. Događaj su također izravno prenosile i brojne radijske postaje među kojima Radio Marija Bosne i Hercegovine, Hrvatski katolički radio...

Kod oltara su asistirali bogoslovi Franjevačke teologije iz Sarajeva predvođeni svojim profesorom liturgike fra Danimirom Pezerom, a liturgijsko pjevanje animirao je akademski zbor „Pro musica sacra“ iz Mostara pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića.

Prije početka Svete mise pozdravnu riječ uputio je biskup banjolučki u miru i apostolski upravitelj mons. Franjo Komarica. „Upućujem vam svima iskrenu i srdačnu dobrodošlicu i izražavam zahvalnost za vašu solidarnost s ovom mjesnom Crkvom, za Vaš dolazak odnosno Vaše sudjelovanje u ovom jedinstvenom, povijesnom liturgijskom duplom slavlju: slavlju Svete mise i slavlju sakramenta svetog reda – ređenja novog banjolučkog biskupa ordinarija mons. Željka Majića… Mi, kao ljudi, kao kršćani, kao svećenici i biskupi, dolazimo – od Boga pozvani i poslani – na određeni važan posao u Crkvi i u ime Crkve. Završavamo taj posao i odlazimo, a dolaze mlađe generacije i kršćana i njihovih drugih sugrađana i suvremenika... I ovu vam poruku iz poslanice apostola Jakova želim staviti na srce: „Molite jedan za drugoga“ (5,16). Molite osobito za one, koji vam služe i pomažu vam da ostanete postojani u vjeri, koju su živjeli i vaši vjerni očevi i majke i svi drugi preci. Posebno molite za onoga, koji će pred Bogom i Crkvom od sada biti najodgovorniji za vaš duhovni život i za vaše vječno spasenje! To je novi naš biskup današnji ređenik, naš dragi brat i prijatelj mons. Željko Majić. On je našoj biskupiji osobiti Božji dar! Budite mu svi od svakovrsne pomoći kako bi i on mogao što vjernije i plodnije svakodnevno izvršavati svoju tešku i odgovornu službu! Svi vi, članovi naše Banjolučke biskupije, budite svom novom biskupu odani i poslušni! I još samo jednu, zadnju želju i poruku ostavljam vam služeći se opet riječima apostola Pavla iz njegove Druge poslanice Korinćanima (13,11): 'Braćo i sestre, radujte se, usavršujete se, tješite se, složni budite ispunjeni nadom i mir njegujte, pa će i Bog mira i ljubavi biti s vama!', poručio je biskup Komarica upućujući svima još jednom riječi zahvale.

Nakon naviještenih misnih čitanja prezbiteri pater Dragan Majić, DI, duhovni pomoćnik u Osijeku, i fra Josip Mioč, OFM, župnik župe sv. Mihovila u ređenikovoj rodnoj župi Drinovci dopratili su ređenika Majića pred glavnog zareditelja Vukšića te kazali da „Crkva banjolučka ište da prezbitera Željka zarediš za odgovornu službu biskupstva“. Nakon toga je apostolski nuncij Chullikatt na hrvatskom jeziku pročitao Apostolski nalog o biskupskom imenovanju mons. Željka Majića banjolučkim biskupom od 8. prosinca 2024. u kojem, između ostalog, papa Franjo piše: „Budući da, nakon odreknuća časnoga brata Franje Komarice, Banjolučka biskupija nema svojega pastira, Našu misao svraćamo na tebe, ljubljeni sine, koji se odlikuješ u vještini upravljanja poslovima te se činiš prikladnim da upravljaš ovom zajednicom. Zbog toga, čuvši savjete Državnoga tajništva i Dikasterija za Biskupe, puninom Naše Apostolske vlasti, tebe postavljamo za biskupa BANJOLUČKE biskupije, s udijeljenim pravima i obvezama koji po kanonskom pravu pripadaju ovoj službi“.

Nadbiskup Vukšić je u prigodnoj propovijedi, tumačeći pročitani odlomak iz Matejeva evanđelja (5,13-16) prema kojemu je Isus poslanje svojih učenika u svijetu definirao kroz prikaze soli i svjetla, istaknuo da su Kristovi učenici poslani da, poput kvasca, utječu na ljude u svijetu pomažući im otkriti smisao života, napustiti 'neukusan' način života i postajati boljima, te da je dio njihova poslanja također u tomu da, kao svjedoci Evanđelja, pomognu 'ljudima i svijetu sačuvati se od kvarenja'“.

Podsjetivši da je Krist Gospodin „za upravljanje Božjim narodom i za njegovo umnožavanje u svojoj Crkvi ustanovio različite službe koje teže za dobrom čitavoga Tijela" (Lumen gentium, 18), nadbiskup Tomo je kazao da u toj „rasporedbi providnosti Božje“ biskupu Željku „Crkva Kristova danas povjerava službu predstojnika svoga časnog dijela, zajednice svjedoka Božjih koja nosi ime po ovomu gradu“. „Neka te uvijek prati Božji blagoslov kako bi u služenju i molitvi mogao biti revan. A budući da biskupsko služenje uključuje također prorokovanje, molimo da ono uvijek bude primjereno vjeri. Ono je i poučavanje koje neka bude cjelovito i potvrđeno tvojim djelima. To služenje se sastoji i u hrabrenju zdvojnih koje nikada nemoj zaboraviti. Ono je i u dijeljenju potrebitima. U tome imaš mnogo iskustva. I nastavi biti darežljiv. Također, u svakom drugom obliku djelȃ milosrđa budi radostan“, poticaj je pastira Crkve vrhbosanske upućen imenovanom biskupu banjolučkom. „Budi svjedok milosti koja ti je dana! Budi ovoj zajednici vjernika sol, koja će joj davati Kristov 'okus' i štiti je od svakoga kvara. I moralna svjetiljka budi svim ljudima, jer postavljen si da budeš svjetlo koje svima pokazuje pravi put“, kazao je na kraju mons. Vukšić.

Poslije homilije uslijedilo je obraćanje izabranika mons. Majića koji je obećao sve do smrti vršiti službu što mu je od apostola povjerena, vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati čistim i cjelovitim poklad vjere, graditi i trajno ostati u Kristovoj Crkvi i u jedinstvu sa zborom biskupa pod vlašću nasljednika blaženog Petra apostola, biti poslušan Svetom Ocu, brinuti za sveti Božji narod te biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju. Dok je ređenik Željko ležao prostrt na tlu pred oltarom, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i sav puk pjevali su Litanije svih svetih. Središnji čin ređenja bilo je polaganje ruku glavnog zareditelja mons. Vukšića na glavu ređenika Majića što su potom učinili i suzareditelji kao i svi nazočni biskupi. Tijekom molitve ređenja dvojica đakona pratitelja nad glavom ređenika držali su otvoreni evanđelistar. Potom je nadbiskup Vukšić pomazao glavu ređenika Majića svetom krizmom te mu predao evanđelistar i na ruku stavio biskupski prsten, a na glavu mitru i predao mu pastirski štap kao znamenja biskupstva te ga otpratio do biskupskog sedesa. Bratskim zagrljajem nazočni biskupi primili su ga u biskupski zbor. Uslijedila je ispovijest vjere te nastavljan Sveta misa svojim tijekom pod predsjedanjem novozaređenog biskupa banjolučkog mons. Željka Majića.

Nakon popričesne molitve nazočnima se najprije obratio na hrvatskom jeziku nuncij Chullikatt. „Liturgijsko slavlje ređenja novog banjolučkog biskupa mons. Željka Majića prava je prigoda za zazvati svaki Božji blagoslov i nebesku milost na njegovu biskupsku službu u godinama koje dolaze. Naime, posljednjih 35 godina ovu Biskupiju vodio je biskup Franjo Komarica. Stoga, prije svega zahvaljujemo Bogu za ova dva revna pastira, mons. Komaricu i mons. Semrena, i za njihovu dragocjenu pastirsku službu na dobrobit Biskupije i cijele zemlje… Tebi, dragi novi biskupe Željko, pružamo svoju potporu, poštovanje i naklonost, uz obećanje da ćemo te pratiti iskrenim molitvama u svemu što budeš htio ostvariti za dobro ove Biskupije kao i cijele Crkve u Bosni i Hercegovini, uvijek imajući na umu da, u konačnici, sve treba pripisati Božjoj milosti i milosrđu. Uvjereni smo da po zagovoru blaženog Ivana Merza – kako se nada i Papa Franjo – možeš 'u ime Gospodnje' početi svoje uzvišeno biskupsko poslanje i zajedno s Vrhovnim Svećenikom i pod njegovim autoritetom nastaviti 'djelo Krista, vječnog Pastira' (CD, br. 2). Tako će lice Crkve postajati ljepše i sve ljude će voditi k Bogu. Biskupe Franjo: još jednom – hvala! A tebi, dragi biskupe Željko, još jednom upućujem najiskrenije molitvene želje“, kazao je apostolski nuncij Chullikatt.

Nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša uputio je potom svoju čestitku biskupu Majiću. „Povijest Banjolučke biskupije je puno više od kronike događaja. To je priča o ljudima, o vjernicima čija je vjera bila i ostaje temelj njihova identiteta. U njezinu središtu je posljednjih 35 godina kao stijena stajao mons. Franjo Komarica, simbol otpornosti i vodstva u najtežim trenucima povijesti ove Biskupije. Zbog toga, u ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije, želim izraziti duboku zahvalnost biskupu Franji na ljubavi i predanosti kojima je vodio Banjolučku biskupiju“, kazao je nadbiskup Kutleša te nastavio: „Dok se otvara novo poglavlje u povijesti Banjolučke biskupije, s velikim zadovoljstvom i očekivanjima pozdravljamo mons. Željka Majića, novog banjolučkog biskupa. Čestitamo biskupu Željku na izboru i povjerenju koje mu je ukazao Sveti Otac, papa Franjo… Dok preuzimate biskupsku službu, upućujemo naše molitve Ocu nebeskom za blagoslov i zaštitu. Neka Vam On, u svojoj beskrajnoj dobroti, udijeli razboritost u donošenju odluka, pravednost koja će u svakom Vašem djelu odražavati Božju ljubav prema svakom čovjeku i neka Vas ispuni hrabrošću u obrani vrijednosti koje su temelj naše vjere i našega zajedništva“, poželio je nadbiskup Kutleša.

Prigodnu čestitku uputio je i nadbiskup vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić koji je najprije zahvalio svome poznaniku i prijatelju od školskih dana biskupu Franji Komarici na evanđeoskom svjedočenu nade. „A tebi, novoposvećeni banjolučki biskupe Željko, čestitam jer si postao član apostolskog zbora predvođenog Petrom današnjih dana. Čestitam tvojoj obitelji iz koje si nikao, župi u kojoj si rastao. Čestitam svima vama koji se svojim dolaskom i prisutnošću dali jedan znak novom biskupu, da ćete mu biti potpora. Jer mu je potrebna u ovim teškim vremenima. Čestitam ti, dragi novi biskupe, na toj vjernoj poslušnosti koju vam si Papinu u odluku prihvatio. Neka te vodi Gospa koju voliš, neka te prate zagovori svetaca i zaštitnika ove biskupije sv. Bonaventura i sin ove mjesne crkve blaženi Ivan Merz“, poručio je kardinal Puljić.

Provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uputio je čestitku biskupu Majiću u ime redovnika i redovnica. „Iznimna mi je čast što pred vama u ovom važnom, svečanom i radosnom trenutku, kako za samog biskupa Željka tako i za našu krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini, mogu u prigodi ređenja i preuzimanja ove odgovorne službe, uputiti čestitku novom biskupu u ime redovnika i redovnica… Čestitam Vam na hrabrosti i spremnosti, i siguran sam kako će ovo malo stado u Vama prepoznati svoga učitelja, pastira i kormilara koji će Crkvu voditi sigurnoj luci, Isusu Kristu. Moja braća franjevci, kao i redovnice raznih kongregacija, djeluju u mnogim župama Vaše biskupije; radujemo se nastavku dobre suradnje koja će biti na dobrobit kako nas samih tako i vjernika koji su nam povjereni. Siguran sam kao ćete zbog svojih već prepoznatih vrlina biti Kristov apostol koji će oko sebe i Krista okupljati najbolje snage našega naroda u banjolučkoj biskupiji, ali i šire. Dok Vam, preuzvišeni biskupe Željko, upućujem najsrdačniju čestitku u ime svećenika, redovnika i redovnica, molimo Gospodina da Vam podari zdravlja, mudrosti i obilje svoga blagoslova u vršenju ove odgovorne službe. Mir i dobro!“, poručio je provincijal Dadić.

Zahvalu biskupu Komarici i čestitku biskupu Majiću u ime svećenika, redovnika i redovnica u Banjolučkoj biskupiji uputio je banjolučki župnik i dekan preč. Vladislav Žarko Ošap, kolega po studiju i životu u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu te svećeničkom ređenju 1988. godine. „Dragi biskupe u miru Franjo, s nekoliko riječi želim Vam zahvaliti u ime svih, posebno svećenika, na 35 godina služenja i vodstvu Banjolučke biskupije u kojoj sam i sam svećenik od Vašeg preuzimanja. Bio je uz svoje vjernike i svećenike s ovu ili onu stranu obale Save. Cijenili su ga i vjernici i oni drugačiji. Stoga, u ime svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja i svih vjernika Banjolučke biskupije zahvaljujem Vam od srca i molimo da Vas Gospodin i dalje prati te Vam podari krepko zdravlje i bude Vaša nagrada“, rekao je župnik Ošap te nastavio: „Zasigurno, biskupe Željko, u ovom se trenutku raduju mnogi s kojima si povezan po krvi i prijateljskim svezama. U nebu se raduje Tvoj dragi otac Mihovil. A ovdje je nazočna Tvoja draga majka Matija u čijem majčinskom srcu, osim radosti, vjerojatno tinja bojazan. Kako će njezinu sinu biti u biskupiji koja je daleko poznatija po svom stradanju nego po vedroj i svijetloj budućnosti“, kazao je župnik Ošap te iznio podatke o broju vjernika, svećenika, redovnika, redovnica, samostana, katoličkih školskih centara i drugih crkvenih ustanova u Banjolučkoj biskupiji.

Riječi zahvale mons. Franji Komarici i čestitku mons. Željku Majiću u ime vjernika laika Banjolučke biskupije uputio je gospodin Dinko Periša. „Poštovani biskupe Franjo, hvala Vam jer ste se tijekom gotovo četiri desetljeća biskupske službe na različite načine trudili oko povjerenih Vam duša, u zgodno i nezgodno vrijeme; a ovoga drugoga nije manjkalo“, kazao je gosp. Dinko. Obraćajući se biskupu Željku izrazio mu je dobrodošlicu u Banjolučku biskupiju te kazao: „Cijenimo Vašu hrabrost kojom ste prihvatili vodstvo naše biskupije, ali duboko smo uvjereni da je ta hrabrost utemeljena na povjerenju u Onoga čija Crkva jest, u Isusa Krista, čijem zboru apostola se danas pridružiste. Vi ste od danas naš – otac biskup. Otac ste, pastir malom, ali vjernom stadu. Uvjerit ćete se u to uskoro. Statistike Vas mogu i uplašiti, jer nisu nimalo ohrabrujuće, ali bit ću slobodan za ohrabrenje citirati blagopokojnog papu Benedikta XVI.: 'Crkva Božja ne živi od statistika, nego od Duha Božjega!'"

Na kraju je zahvalnu riječ uputio je novozaređeni banjolučki biskup Željko koji je najprije zahvalio zarediteljima, zatim kardinalu Puljiću i svim nazočnim biskupima, provincijalima, sestrama provincijalkama i poglavaricama raznih kongregacija i provincija i svim redovnicama, svojim roditeljima, braći i sestrama, rodbini i prijateljima; pastirima Crkve u Hercegovini, svoj braći svećenicima hercegovačkih biskupija, svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i odgojiteljima i brojnim pokojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su moj život svojom ljubavlju i duhovnošću bogatili. „Hvala svima vama, dragi vjernici, koji ste iz raznih mjesta, župa, zavičajnih klubova organizirano autobusima ili u osobnim automobilima došli i sjedinili se u molitvi kako za mene na početku ove odgovorne službe tako i za potrebe ove mjesne Crkve“, kazao je biskup Majić koji je uputio „pozdrav pun poštivanja i predstavnicima Eparhije banjolučke i Islamske zajednice“ ističući da „otvara svoje ruke i usmjerava korake na put ekumenskoga i dijaloškoga zbližavanja koje je uvijek i svugdje nužno, posebno na ovim našim prostorima i u ovim vremenima ispunjenima traumama prošlosti i neugodnih izazova sadašnjosti i budućnosti“. Pozdravio je i sve predstavnike vlasti.

„Poštovani i dragi oci biskupi Franjo i Marko, braćo svećenici, redovnici, redovnice i dragi Božji narode Banjolučke biskupije! Uza svu svijest da dolazim u biskupiju koja je u prošlom ratu najviše stradala od svih mjesnih Crkava i vjerskih zajednica ne samo u BiH, sa zahvalnošću Bogu uočavam kako u ovoj biskupiji žive dobri vjernici koji imaju pravo na duhovnu skrb i sakramentalnu okrjepu. U jednom od intervjua koji sam u posljednje vrijeme dao na postavljeno pitanje o svom biskupskom programu rekao sam: Moj projekt će biti – biti bliz svećenicima i narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost. Da se zajedno ohrabrujemo i da idemo naprijed u istini, pravdi i miru; da rastemo u vjeri, da nam, unatoč tolikih poteškoća, ne umre nada i unatoč tolikih rana srca, umnaža se ljubav“, kazao je mons. Majić ističući da ne voli „kada se o vjernicima ove Biskupije govori kao o ostatku ostataka ili građanima drugoga reda“. Uputio je i izraze zahvalnosti svima koji su došli i koji su organizirali Euharistijsko slavlje i biskupsko ređenje.

 

 Preuzeto sa stranice  www.ktabkbih.net



.

subota, 2. ožujka 2024.

Novi banjolučki biskup mons. Željko Majić

 


Mons. Željko Majić rođen je u Drinovcima kod Gruda 28. ožujka 1963. godine. Nakon osnovne škole, odlučivši se za duhovni poziv, gimnaziju je pohađao u isusovačkom sjemeništu u Dubrovniku (1977.-1981.). Poslije vojne službe u Srbiji (1981.-1982.) studirao je filozofiju i teologiju na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu (1982.-1988.), a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je po rukama biskupa Pavla Žanića u Mostaru 1988. godine.
Nakon ređenja obavljao je različite crkvene službe: upravitelj Svećeničkog doma u Bijelom Polju (1988.-1989.), župni vikar katedralne župe Marije Majke Crkve u Mostaru (1989.-1993.). Godine 1993. biskup ga šalje u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu Lateranu, 1995. godine, postiže licencijat iz Pastoralne teologije („Pastoralni problemi u Trebinjskoj biskupiji za otomanske vlasti i pastoralna skrb Kongregacije za širenje vjere“).
Po povratku u Biskupiju ponovo je imenovan župnim vikarom katedralne župe u Mostaru. Obavlja službu biskupova osobnog tajnika (1997.-2000.), župnika župe Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna (2000.-2006.), vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (2006.-2012.). Od 2012. do 2021. godine generalni je vikar u Mostaru. A od 2019. također ravnatelj Caritasa Biskupijâ Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Za vrijeme službe biskupova tajnika, u svojstvu župnoga upravitelja, bio je zadužen za župu Grude (1999.-2000.), a za vrijeme službe generalnoga vikara, u istom svojstvu, za župu Crnač (2013.-2022.).

Papa Franjo ga je 8. 12. 2023. godine imenovao novim banjolučkim biskupom, te će 02.03.2024 u Banja Luci biti posvećen za biskupa.



.

 

ponedjeljak, 1. siječnja 2024.

Još jedna godina sviće

 


Sviće još jedna godina

Dragi Bože, neka bude

Na poslu ili na čekanju

Još jedna godina s Tobom

Još jedna godina milosrđa

Od vjernosti i milosti

Još jedna godina veselja

U sjaju lica Tvoga

Još jedna godina napretka

Još jedna godina hvale

Još jedna godina dokazivanja

Tvoja prisutnost u sve dane

Još jedna godina službe

Kao svjedok Tvoje ljubavi

Još jedna godina

Za svetije djelo gore

Sviće još jedna godina

Dragi Bože, neka bude

Na zemlji ili 'pak na nebu

Još jedna godina za Tebe


Francis Ridley Havargal



nedjelja, 24. prosinca 2023.

U iščekivanju Božića

 


Neka u nama i ovaj Božić bude poziv na životnu budnost. Preispitivanje osobnog života, ali u vjeri i nadi koje nam kažu da je svaki ljudski život, ma kakav bio vrijedan dostojanstva,,,,Svidjela mi se misao A. Schopenhauera koji je rekao;“Kad dođe veselje u liku Božića otvorimo mu sva vrata i prozore, jer Božić nikad ne dolazi u krivom trenutku."

Istina je! Ovu misao želim utkati u sljedeće retke, jer mi govori o naravi Božića koji dolazi na sva vrata i prozore čovjekova srca i života. Stoga, ako se upitamo što je to Božić? Kako ćemo definirati tu činjenicu?

Djeca Božja

Mislim da nećemo pogriješiti ako kažemo da je Božić rođendan najsvetijeg, najponiznijeg i najljubaznijeg Čovjeka koji je ikada koracao ovom zemljom. Sam Bog, kako kaže sveti Pavao progovara nam u Sinu. Progovara nam po svojoj Riječi. Jednako tako, o toj Riječi, na tako lijep način, rekla bih, gotovo pjesnički govori evanđelist Ivan u proslovu svoga Evanđelja: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog!“

Dakle, Riječ o kojoj Ivan govori jest konačna Očeva Riječ. To je ona Riječ kojom je Bog čitave povijesti ulazio u razgovor s ljudima. Riječ je to koja je govorila po prorocima.

To je ona Riječ koja je postala čovjekom i po tom događaju nam dala milost da se možemo zvati djeca Božja, kako kaže evanđelist Ivan. Po toj Riječi, mrak i tama čovječanstva koju su proroci malo po malo pokušali osvjetljavati, sada, u osobi Isusa Krista, potpuno iščezavaju i nestaju. Znači, Kristovo rođenje je rođenje svjetla na ovome svijetu a to svjetlo, nastavlja evanđelist Ivan, ipak nisu svi spremni prepoznati i prihvatiti; „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“.
Pripremimo se, spremimo i očekujmo novi "dan"!

Nažalost, mnogi ni danas nisu spremni prihvatiti Isusa kao svoga Spasitelja, kao onoga koji će biti svjetlo na stazama i njihovih života. Ne, nisu spremni kad veselje dođe u liku Božića otvoriti mu sva vrata i prozore. Ne, nisu spremni prepoznati Božić koji im dolazi u pravi trenutak! A Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše ti¬jelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo ju u stanju dokučiti! To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi. Stoga, dragi čitatelji, dok smo u „jutru“ crkvene godine, u iščekivanju Božića, pripremimo se, spremimo i očekujmo novi "dan"!

Obećani dan uzadost ostvarenja onoga čemu se cijelo čovječanstvo nada. Što znači, neka nam vrijeme i pogled i u ovom trenutku budu okrenuti prošlosti i obećanju, ali i budućnosti, očekivanju ispunjenja obećanoga. Stoga, dobro je okrenuti se iza sebe i pogledati gdje smo? Kako stojimo? Jer, dok stojimo pazimo da ne padnemo. Poziv smo čuli i ove dane kroz biblijska čitanja. Pozivaju nas na hodočašće obraćenja. Poziv je upućen i na hod u vjeri prema dubinama otajstva Isusa Krista. Stoga, neka u nama i ovaj Božić bude poziv na životnu budnost. Preispitivanje osobnog života, ali u vjeri i nadi koje nam kažu da je svaki ljudski život, ma kakav bio, neizmjerno vrijedan jer je Bog postao čovjekom. A Božje obećanje dolaska i poslanja iščitavajmo i kroz svoj životni hod. Dakle, Bog i nama poručuje ove riječi: „Evo šaljem glasnika da put pred vama pripravi. I doći ću iznenada, kaže Gospodin u svoj Hram, jer me tražite i anđeo Saveza koga vi žudite.

 

s Augustina Barišić, A.S.C.

 

 

 

.

 

Božićna poslanica vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića

 


Riječju Došašće naziva se vrijeme radosnog iščekivanja svetkovine Božića kojom se kršćani sa zahvalnošću sjećaju dolaska među ljude, odnosno rođenja Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja. Sastoji se od četiri nedjelje i ostalih dana oko njih, a kroz to razdoblje vjerski život kršćana bitno je obilježen dvjema oznakama: Božjim dolaskom, pa se zato ovo vrijeme i naziva Došašće, i očekivanjem kršćana da se dogodi dolazak Pomazanika Božjega, čije se rođenje na duhovan način proživljava blagdanom Božića.

Osim što je Došašće doba radosnog očekivanja Isusova dolaska, ono je oduvijek također za kršćane vrijeme i prigoda za osobnu pripravu kako bi susret sa svojim Spasiteljem dočekali u što je moguće ljepšem „ruhu“ duše i života. Zato su kršćani od najranijih vremena, radi priprave na dostojan susret, kroz Došašće postili, vršili djela pokore, darivali ljude u potrebi te u sabranosti, kao pojedinci i kao zajednica, molili za obraćenje od lošega, za nov duhovni početak i za ustrajnost u dobru.

Znak pokore, na koju su pozvani pojedini vjernici i cijela Crkva, na svoj način je i ljubičasta boja misne odjeće, koju svećenici nose za vrijeme liturgijskih slavlja, kada se izostavlja i svečani himan „Slava Bogu na visini“, oboje slično kao u vrijeme pokorničke priprave za svetkovinu Uskrsa. I osim što je svako djelo pokore izraz želje i poziva na osobno obraćenje i odricanje od svega što je zlo, kršćanska je pokora uvijek usmjerena prema novom početku, upućena prema drukčijem i boljem životu, okrenuta prema čovjekovu djelovanju u skladu s Božjim pravilima u ljubavi prema Bogu i svim ljudima, i tim je svrhama osmišljena.

Došašće, uza sve to što je rečeno, također na simboličan način označava početak nečega novoga, drukčijeg i boljeg, jer s njim u Crkvi započinje novo vrijeme. Naime, prvim danom toga razdoblja u Crkvi započinje cijela liturgijska godina, koja traje dvanaest mjeseci i završava uvečer uoči prvoga dana sljedećega Došašća. U tom duhovnom hodu obraćenja i posvećenja, od prvoga dana novoga načina pa sve do kraja vremena, Isus je uvijek s nama na različite načine, a osobito po svojoj Crkvi koja nas, u njegovo ime prati, opominje, potiče, savjetuje i hrani naviještanjem Riječi Božje, milošću sakramenata i drugih blagoslova te primjerima svetaca i mučenika.

„Obratiti se – kao što je pisao papa Benedikt XVI. – znači promijeniti pravac kretanja života“ i to ne samo nekim malim popravcima i izmjenama nego doslovce promjenom pravca kretanja. „Obraćenje je hod protiv struje, gdje je ‘struja’ shvaćena kao površan način života, nedosljedan i obmanjujući, koji nas često razvlači, vlada nad nama i čini nas zarobljenima od zla ili pak sužnjima moralne osrednjosti. Naspram tomu, obraćenjem se cilja prema visokoj mjeri kršćanskoga života i povjerava se živom i osobnom Evanđelju koje je Isus Krist.“

Obraćenje, odnosno napuštanje svakog oblika zla puta, svih zlih nakana i djela, drugo je ime za čovjekov put prema Bogu. A istovremeno obraćenje su također jedina vrata po kojima kraljevstvo Božje ulazi u čovjeka i jedina staza po kojoj Bog prilazi čovjeku. To je naučavao već Isusov preteča Ivan Krstitelj koji je, počevši od Judejske pustinje, stalno ponavljao: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! (…) Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Mt 3,2-3).

Sa željom da se, po našem obraćenju, u nama Isus na duhovan način rodi, zauvijek nastani i ostane, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Vojnom ordinarijatu želim blagoslovljen Božić i sretnu cijelu 2024. godinu.

Sarajevo, pred svetkovinu Božića 2023. godine

 

+ Tomo Vukšić 

Nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata