Pages

ponedjeljak, 14. rujna 2020.

Svetom misom ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve, ustoličen je novi biskup Mostarsko-duvanjski i apostolski administrator Trebinjsko-mrkanski, mons. Petar Palić

 

 

Mons. dr. Petar Palić u ponedjeljak, 14. rujna 2020., na blagdan Uzvišenja sv. Križa, preuzeo je službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Svečano preuzimanje službe bilo je u tijeku Euharistijskog slavlja ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve u koncelebraciji biskupa dviju biskupskih konferencija (BK BiH i HBK), apostolskog nuncija u BiH, brojnih svećenika, redovnika, redovnica, predstavnika drugih vjerskih zajednica te najviših dužnosnika civilnih vlasti Hrvatske i BiH.

 
Na Misi su koncelebrirali apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Luigi Pezzuto, biskupi članovi BK BiH: predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, banjolučki biskup Franjo Komarica i pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, zatim apostolski vizitator s posebnom ulogom za Župu Međugorje Henryk Hoser, biskupi članovi Hrvatske biskupske Konferencije: predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić s nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije Draženom Kutlešom, krčki biskup Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, varaždinski biskup Bože Radoš, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić i šibenski biskup u miru Ante Ivas, kao i članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda predvođeni beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom te Mirko Stefković kao predstavnik Subotičke biskupije.
 
Na svečanom Misnom slavlju ustoličenja mons. Petra Palića za biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije koncelebrirali su također provincijal Hercegovačke franjevačke biskupije Uznesenja BDM fra dr. Miljenko Šteko, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, brojni dijecezanski i redovnički svećenici. Na Misi je sudjelovala provincijalka družbe Školske sestre franjevki u Hercegovini Zdenka Kozina, brojne redovnice, bogoslovi i sjemeništarci iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
 
Misi u Mostaru nazočili su i episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije, veliki broj predstavnika političkih vlasti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na čelu s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, predsjednikom FBiH Marinkom Čavarom i predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
 
Svečana zvona dopratila su ulaznu procesiju do katedrale koja je, kao majka svih crkava u biskupiji, posvećena na današnji dan prije 40 godina, u čast Marije Majke Crkve. Ulazna pjesma „Šator si Božji” himna je katedrali i slika onoga što ona predstavlja, arhitektonski nalik šatoru, poput starozavjetnog u kojem se čuva Kovčeg Saveza.
 
Misno slavlje započeo je mons. Ratko Perić (76), dosadašnji ordinarij hercegovačkih biskupija (1992.-2020.). Pozdravni govor bio je prožet slavljem Boga koji je po svojem nadahnuću utemeljio mjesne Crkve u Hercegovini: „Neka sve naše biskupsko, svećeničko, redovničko i vjerničko djelovanje bude tebi, Oče, na trajnu slavu, na uzvišenje Svetog križa, Tvoga Sina Krista koje danas blagdanski slavimo, a svima nama bude na spasenje duša.” Izrazio je zahvalnost Isusu Kristu koji ga je prije 28 godina, 14. rujna 1992. godine, obdario sakramentom biskupskog reda, službama poučavanja, posvećivanja i upravljanja po rukama zareditelja kardinala Franje Kuharića, uz posvetitelje nadbiskupa Josipa Uhača i biskupa Pavla Žanića, u Neumu: „Prošlo je od tada 10.225 dana, a bilo je to u jeku rata, u nesigurnosti sa svake strane. Biskupski ordinarijat izgorio, katedrala izranjena s tisuću komadića granata. Kao da je bilo nastupilo vrijeme rušenja i čupanja, vrijeme ratovanja i nemilosrdna uništenja. Koliko god obilovao grijeh rata i uništenja, još je više obilovalo Božje milosrđe”, podijelio je kratko svoja zapažanja mons. Perić i zahvalio Duhu Svetom za sve poticaje u biskupskoj službi, „na svakoj milosti, bilo u obliku radosti ili nevolje s kojom si nas provjeravao, hvala na križu kojim si prokušavao našu vjernost Tvojem spasonosnom djelu. Za vjernosti zahvaljujemo, za nevjernosti molimo za oproštenje.”
 
Završavajući svoju aktivnu biskupsku službu na blagdan Uzvišenja sv. Križa, mons. Perić podsjetio je da u istom znaku, uzvišenja Svetog Križa i njegov nasljednik mons. Petar Palić započinje svoje poslanje: „Uvijek te pratila velika milost Božja, sedmerostruki darovi Duha Svetoga, od mudrosti do bogobojaznosti, i na Kristovu riječ bacao mreže.”
 
Uslijedio je obred ustoličenja pokazivanjem Papine bule na latinskom jeziku i čitanjem njezinog sadržaja. Tekst je u izvorniku pročitao mons. Amaury Medina Blanco, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu. Hrvatsku verziju pročitao je ceremonijar don Ivan Štironja, župnik u Studencima. Bulom papa Franjo dosadašnjega hvarskog biskupa Petra Palića (48) imenuje mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim trajnim upraviteljem. Potpisana je 11. srpnja ove godine. Time mons. Palić postaje nasljednik biskupa Ratka Perića. Papa pojašnjava Palićev izbor: „Učinilo nam se prikladnim Tebi,  časni brate, povjeriti narod mostarsko-duvanjskoga i trebinjsko-mrkanskoga stada, jer si se sve do sada u svojem nastojanju uloženu u Hvarsku biskupiju pokazao postojan uresom ljudskih i svećeničkih vrlina, koje se čine neophodnima kako bi ove zajednice prikladno pastirski vodio.” U buli kojom ga ovoj mjesnoj Crkvi dodjeljuje kao „predvodnika na putu vječnog spasenja”, biskupu Paliću Sveti Otac upućuje ohrabrujuće riječi: „A što se Tebe tiče, časni brate, koji si već poslušao Gospodina koji Ti je zapovjedio da izvezeš na pučinu i da baciš mreže, nastoj ondje sada Tebi povjerene duše pomno paziti, dok Krista, koji „je mir naš“ (Ef 2,14), molimo da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, izvršavaš službu promicatelja mira i upravitelja iskrene ljubavi, da Te tako Kristovi vjernici prepoznaju kao revna poslužitelja milosti.”
 
Nakon čitanja bule mons. Perić svojem je nasljedniku Paliću predao biskupski štap i dopratio ga do biskupske katedre. Od toga trenutka novi biskup preuzeo je predvođenje Euharistije, a obred uvođenja u službu zaključen je pjesmom „Na tvoju Riječ Gospodine, bacit ću mrežu”, glazbeno obrađenim biskupskim geslom mons. Petra Palića. 
 
Novi biskup hercegovačkih biskupija mons. Petar Palić vjernicima se predstavio u propovijedi oslonjenoj na Riječ Božju liturgije Uzvišenja svetoga Križa. Podsjetio je i na nedavnu povijest mostarske katedrale. Naime, 14. rujna 1980. godine tadašnji biskup Petar Čule posvetio ju je i predao upravu Biskupije biskupu Pavlu Žaniću, a katedralu svećenicima i narodu. No, uslijedile su i ratne godine zbog kojih mons. Ratko Perić nije bio ređen u ovoj stolnoj crkvi: „Mi smo danas u stvarnosti i u gradu mostova. Mostova koji, nažalost, upravo u ovoj zemlji mnogo puta nisu povezivali, nego razdvajali. Prije 28 godina, na današnji dan, nije se u ovoj mostarskoj stolnici moglo slaviti ređenje novoga biskupa hercegovačkih biskupija Ratka Perića zbog ratnih sukoba, opasnosti i razaranja. Međutim, unatoč tim sjenama zla i razrušenim crkvama, unatoč nutarnjoj ranjenosti i podjelama, hrabra Crkva, okupljena oko svoga pastira, nastavila je i u tim uvjetima svoj hod u izgradnji Kristova Kraljevstva.” 
 
Crkva živi u vjernicima koji su povezani s njezinim temeljem Isusom Kristom, oni su Hram Božji: „Kolikogod bila važna ova izgrađena katedrala, mi smo kršćani pozvani shvatiti da smo mi građevina i da svi zajedno gradimo na svojim životima, na kući zajedništva, okupljeni u jednu Crkvu do kraja vremena. Mi, kršćani, smo i njiva koja raste i nitko ne zna kakve će plodove donijeti. Sve će se pokazati jednoga dana. Možemo samo vjerovati da će građevina biti stabilna i useljiva. Možemo se samo nadati da će plodovi koji izrastu iz naših duhovnih sjemenki biti jestivi. Važno je, kaže Pavao, da je temelj ispravan. A temelj je Isus Krist. I tko na njemu gradi, na pravom temelju gradi, bez straha pred budućnošću, unatoč mnogim nevoljama.”
 
Nastavak propovijedi mons. Palić povezao je sa svojim biskupskim geslom „Na tvoju Riječ”, bacit će mreže poput ribara Petra: „U ovom našem slavlju danas svima se nama, braćo i sestre, obnavlja poziv da izvezemo na pučinu i bacimo mreže, da se radikalno povjerimo snazi Kristove ljubavi, da ga pažljivije slijedimo u službi Bogu i ljudima. Upravo tu skromnu i istovremeno veoma veliku službu Isus povjerava svojoj Crkvi, a u Crkvi na poseban i jedinstven način apostolu i biskupu. Danas se to poslanje, nakon služenja biskupa Ratka Perića, povjerava mojoj krhkoj osobi. Svjestan sam činjenice da trenuci poteškoća i kušnje ne nedostaju ili neće nedostajati na mojemu i na vašem putu, a možda i – ne daj Bože! – trenuci umora i izdaje. I jer smo slabi, često nam ruke i koljena zadrhte pred zahtjevom za darivanjem, vjernošću i velikodušnom ljubavlju. Mnoge su osobe tijekom povijesti spasenja, pa sve do Isusovih učenika, pokazale to svojim životom.”
 
No, uvijek se počinje ispočetka kad se odvažimo na rizik vjere, „jer poput Petra, prepoznajemo da netko poznaje našu prazninu, a opet nam ne dopušta da upadnemo u prazninu, već nas ispunjava poput mreža ribarskih brodova.” U tom kontekstu spomenuo je i sadašnje nove okolnosti uvjetovane zaštitom od širenja koronavirusa: „Prazna mjesta u našim crkvama, posebno u doba epidemije koronavirusa, i prazne blagajne u našem domaćinstvu nisu ni manje ni više nego prazne mreže ribara u Galilejskom jezeru. Isus dolazi i potiče nas da vjerujemo njegovoj riječi i da se ne bojimo.”
 
Mons. Palić je, nadovezujući se na Jakovljev san iz Knjige postanka, priznao da na početku svoje službe pastira hercegovačkih biskupija želi sanjati: „Smijemo li se i možemo li se svi usuditi sanjati, pa i to da će se jednom situacija ‘slučaja’ i ‘fenomena’ pretvoriti u odgovornu stvarnost i novu mogućnost življenja Božje ljubavi i novi ‘kairos’ izgradnje Kristova kraljevstva?”
 
Proširio je svoj san i na cijelu BiH: „Želim poput Jakova sanjati Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, koja ujedinjuje, a ne dijeli, i u njoj ove naše biskupije koje imaju svoju bremenitu, ali ponosnu povijest. Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje.”
 
Ove riječi nisu bijeg od stvarnosti i izazova, „kao što ni Krist nije zatvarao oči i bježao pred stvarnošću križa”. Ovo je prilika za javnu potvrdu vjere „da je jedino po Kristovu križu ljudskom rodu darovano spasenje, da je u križu i naša proslava, uskrsnuće, konačna pobjeda nad grijehom i zlom.” I zato je na kraju propovijedi mons. Palić ponovio: Stoga, ne uznosi me „Hosana“ danas, niti dršćem pred onim „Raspni ga“ sutra, sve dok živim za Krista, umrlog i uskrsnulog, i dok na njegovu riječ bacam mreže i činim ono protiv čega se goli ljudski razum buni. Da! Spremni smo, Gospodine, bacati svoje mreže, unatoč podjelama, umoru, nemoći i razočaranosti i samo zato jer nam Ti to zapovijedaš! Želimo, Gospodine, bacati svoje mreže, ne kako bismo drugoga zarobili i ograničili mu slobodu, nego kako bismo ga pozvali u Tvoje zajedništvo, u kojemu nam dopuštaš da budemo bolji ljudi. I sigurni smo, mreže se neće raskinuti, jer si Ti s nama, u Euharistiji i zajedništvu koje živimo jučer, danas i sve do svršetka svijeta.
 
Na kraju Euharistije uslijedili su govori. Dosadašnjem biskupu Periću, ali i novom biskupu Paliću obratio se kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH. Prisjetio se 1961. godine kada je prvi put u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upoznao Ratka Perića kao sudionika jedne priredbe u kojoj je do izražaja došao njegov čvrst, prodoran i uvjerljiv glas. „Kakav je bio tada, takav je i do danas.” Kardinal Puljić zahvalio je biskupu Periću na „vjerničkom, svećeničkom i biskupskom svjedočenju”, na „radosnom širenju Kraljevstva Božjega na ovim prostorima” kroz propovijedi, duhovne vježbe, nagovore, predavanja. I u sklopu BK BiH zajedno su surađivali ponekad iznoseći i različite stavove, „ali voljeli smo Crkvu i ovaj narod.”
 
Želeći mu i dalje Božji blagoslov, kardinal Puljić je biskupu Periću još rekao: „Bog koji poznaje što si proživio i preživio, i svu onu hrabrost vjere koju si pokazivao, neka ti on bude nagrada. Uvjeren sam da će to biti kreativna mirovina, da ćeš kao erudita zračiti iz svojega znanja i nova djela stvarati.” A Perićevu nasljedniku Paliću poželio je dobrodošlicu u BK BiH: „Nama valja zajedno kročiti i naviještati Gospodina Isusa Krista, a Crkvi koju preuzimaš preporučujem da te prihvati da zajedno surađujete na dobro našega hrvatskog naroda.”
 
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, također je govorio o dvojici biskupa, upućujući im čestitke. Uz dosadašnjeg ordinarija mons. Ratka Perića primijetio je: „Crkva u Hrvata zahvalna je Bogu što je u turbulentnom vremenu potkraj XX. stoljeća i početkom XXI. stoljeća imala na čelu hercegovačkih biskupija mons. Ratka Perića koji se nije bojao javno reći što ga smeta i zbunjuje kako u Crkvi tako i izvan nje. Zdravo kritičan prema svakoj vrsti zastranjivanja, on je bio odvažan u susretima s moćnicima ovoga svijeta, te vrlo osjetljiv prema manipulacijama na političkom i medijskom javnom prostoru.” 
 
Bila je primjetna tjeskoba pastira „kojega muči činjenica što je otpisivanje Boga ušlo u ‘program ljudskog umovanja’, a grijeh, nemoral i korupcija ‘stekli pravo građanstva’”. Posebno mu je zahvalio što se „nije umarao ponavljati slušateljima i čitateljima da nam je ‘putovati kroz mnoge nevolje’, i ‘da nam je jedino u križu spasenje’”. A njegovom nasljedniku mons. Petru Paliću zahvalio je za dosadašnji rad unutar HBK, te opisao službu biskupa koji nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere koji je pozvan „ne samo ‘svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”.
 
Ovo poslanje stavio je u kontekst aktualnog vremena: „Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranog svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobrog pastira traži što je izgubljeno, on se neće ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve.”
 
Uime Crkve mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske prigodnu riječ uputio je generalni vikar don Željko Majić. Prisjetio se ratne 1992. godine, stradanja hercegovačkih biskupija, ordinarijata i zalaganja tadašnjeg biskupa Pavla Žanića da od Svetog Oca izmoli novoga crkvenog pastira Hercegovini. U Neumu, u tada još neizgrađenoj crkvi Gospe od zdravlja, na današnji dan 1992. Ratko Perić zaređen je za biskupa i postavljen koadjutorom biskupu Pavlu, a upravu biskupije preuzeo je godinu dana kasnije. Spomenuo je njegovu obnovu biskupija, propovijedi, desetke tisuće prijeđenih kilometara zbog naviještanja i propovijedanja, osnivanje župa, veliki doprinos koji bi bilo dragocjeno istražiti i vrednovati.
 
Don Željko je mons. Paliću, pak, izrekao dobrodošlicu uime svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernog puka: „Crkva u Hercegovini prima vas radosna srca. Zato ovaj dan, nije vrijeme žalosti i plača, nego istinske radosti što ste nam dodijeljeni kao nasljednik apostola u ovoj našoj crkvi.” A hercegovačke biskupije okupljaju 180 tisuća vjernika u 81 župi. Ovdje djeluje više od 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Uz biskupijske svećenike, djeluju i dvije muške redovničke zajednice i šest ženskih. Sve crkvene institucije, i biskupijske i redovničke, novom se biskupu stavljaju na raspolaganje, svećenici mu pružaju suradničku ruku, a novog biskupa svojim će molitvama pratiti vjernički puk.
 
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, govoreći o biskupu Periću rekao je kako su „rasli na istoj njivi” i „pisali zajedno hercegovačku povijest svojega vremena”. Također je priznao: „Iako nismo, treba biti pošten pa reći, uvijek išli ukorak, pa nismo tu povijest mogli pisati jednoglasno, ipak mogu posvjedočiti, u duhu drevnog pisca – u nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav.” Mons. Paliću poželio je dobrodošlicu u krševitu Hercegovinu, zemlju koja će biti „knjiga spasenja iz koje ćete čitati Božju volju za vas i za nas.” Uime franjevaca fra Miljenko je izrazio spremnost otvorenih ruku za zajednički rad na Božjoj njivi, „zajednički rad u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom, vodit će nas međusobna kršćanska ljubav.” 
 
Borislava Šarić, majka četvero djece, u pratnji njih i supruga, biskupima Periću i Paliću obratila se uime vjernika laika dviju hercegovačkih biskupija. Biskupa Perića opisala je kroz tri riječi koje kazuju kakav je rezultat njegovoga rada u njihovim životima: teološki oplemenjeni, moralno hrabri, crkveno jasni. „Svaki dan vaše službe bio je prožet geslom ‘Kroz mnoge nam je nevolje’ kojem ste ostali dosljedni do kraja.” Novog biskupa Palića zamolila je da se za njih zauzima pastirskim i očinskim srcem, a osobito je zamolila vodstvo za obitelji i mlade. „Narod ovdje očekuje mnogo, a mi vjernici laici stojimo vam na raspolaganju u svemu u čemu ćete nas trebati.”
 
Na kraju Mise mons. Petar Palić izrekao je zahvale brojnim dionicima svoga biskupskog puta i današnjeg slavlja: Trojedinom Bogu, Svetom Ocu koji ga je imenovao u novu službu, biskupu Ratku Periću kao prethodniku u biskupskoj službi u Mostaru, braći biskupima obiju biskupskih konferencija, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, svim vjernicima, obitelji, prijateljima. Zahvalio je i predstavnicima svjetovne vlasti iz Hrvatske i BiH na sudjelovanju u Euharistiji, a osobito predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću kojemu je zahvalio za sve što čini za hrvatski narod u BiH, te izrazio uvjerenje da „i ubuduće neće  uzmanjkati podrške Vlade Republike Hrvatske u zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.” Dionici slavlja bili su I predstavnici drugih vjerskih zajednica, akademskog i kulturnog života, te brojni gledatelji I slušatelji putem izravnim televizijskih i radijskih prijenosa.
 
Nakon današnjeg preuzimanja službe ordinarija u Mostaru, mons. Palić ostaje apostolski upravitelj Hvarske biskupije koju je kao ordinarij vodio od kraja travnja 2018. godine. Dekret o tome dao mu je papa Franjo preko Kongregacije za biskupe postavljajući mons. Petra Palića apostolskim upraviteljem „sede vacante” Hvarske biskupije „od današnjega dana i dok izabrani biskup ne uđe u kanonski posjed biskupije”. Prema tom dekretu koji je potpisao prefekt Kongregacije kardinal Mark Ouellet, mons. Palić u Hvarskoj biskupiji ima prava, ovlasti i obveze koje pripadaju dijecezanskim biskupima. (kta/ika)
 
 
.

subota, 15. kolovoza 2020.

Molitva Blaženoj Djevici Mariji Zaštitnici

 

 

O, Majko od Neprestane Pomoći, kraljice anđelâ i svih svetih; U Ime Isusovo odričem se svijeta i zloduha, i priznajem te i izabirem za svoju zagovornicu i zaštitnicu, za svoju majku i odvjetnicu kod tvoga ljubljenoga Sina, Isusa Krista. Amen. 

“O Majko i Kraljice, primi molitve svojih slugu i moli za nas da budemo izbavljeni i oslobođeni od svake bijede i od svake nesreće, jer ti si, o Majko Božja, naša obrana i naša zaštita; ti si naša zagovornica. Mi se utječemo tebi, da nas zagovaraš da budemo izbavljenji i oslobođeni od svih naših neprijatelja. Mi tebe častimo, bezgrješna Majko našega Boga, tebe, koju ju je Duh Sveti prekrio svojom sjenom.” 

VELIKA, TI VJERNA, TI POSREDNICE SVIH MILOSTI – MOLI ZA NAS! 

O Marijo, Majko Božja, ti koja znaš za jade i nevolje ovoga svijeta, bdij bez prestanka nad nama i nad cijelom Crkvom svoga Sina i budi nam uvijek Našom Gospom od Brze pomoći. Pohiti da nam pomogneš u svim našim potrebama, budi nam utočište za ovoga prolaznog života i isprosi nam život vječni, po zaslugama Isusa, svoga Sina, Gospodina i Otkupitelja našeg. Amen. 

O Majko od Neprestane pomoći, moje se srce potpuno pouzdaje u Tebe u tvoj zagovor, zbog imena što ga Ti nosiš i stoga dolazim k Tebi i i Tebi povjeravam sve svoje potrebe u životu i smrti. U svoj svojoj bijedi molim Te za Tvoju majčinsku pomoć i zagovor.

 

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas!

Oče, nebeski Bože,
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, Smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože.

U svim mojim poteškoćama, mukama i bolima. Moli za mene (moli za nas).
U opasnim trenutcima napasti i iskušenja u kojima bih se opirao.
Ako bih sagriješio, da se ponovno dignem.
Ako bih se grješnom vezom vezao u službi vraga i time vezu s Tobom raskinuo.
Ako bih odugovlačio sa svojim obraćenjem, da se brzo i zauvijek Tebi predam.
Ako bih bio rob poganskih strasti i tome se veselio.
Ako bih bio „izgubljeni sin“, okorjeo i prepustio se porocima, da se zauvijek vratim Ocu.
Ako bih bio mlak i neodlučan i ne bih mogao izreći iz svojih usta „Isuse Kriste“.
Ako bih imao nesreću i učinio svetogrđe, da imam snage otići na sv. Ispovijed.
Ako bih iz zaboravnosti ili nemarnosti zanemario Tebe zazivati, sada Te odmah molim.
Ako bih služeći Tebi smalaksao, daj da ponovo počnem s još većom revnošću Tebi služiti.
Da pravovremeno pristupim sv. Ispovijedi i iskreno i potpuno priznam svoje grijehe.
Da mogu dostojno i iskreno primati sv. pričest.
Da u svim zadaćama budem dobar kršćanin, a osobito u molitvi i razmatranjima.
Da budem očuvan od najtežih udaraca.
Da budem od sveg srca ponizan.
Da k Tebi prispijem i Boga od sveg srca ljubim.
Da iz ljubavi prema Bogu podvrgnem svoju volju Njegovoj volji
Da vjerno obavljam svoje stalešk edužnosti.
Kad mi tijelo oboli od teške bolesti i moja duša bude utučena.
Kad me jad i žalost obuzmu, kad trpim zbog ljudi.
Kad mi Bog pošalje duševne patnje.
Kad me Providnost bude iskušavala u bijedi i siromaštvu.
Kad u svojoj vlastitoj obitelji iskusim bijedu i bol.
Kad budem morao podnašati poniženja i loše postupke, olakšaj mi život i od toga me čuvaj.
Da pomognem oslobadati siromašne duše iz čistilišta.
Da vjerno potpomognem rad na spasavanju grješnika.
Da postignem milost ustrajnosti.
Da nikada ne prestanem moliti za milost ustrajnosti.
Kad dođe moja posljednja bolest.
Kad mi se smrt bude približavala.
Kad mi se smrt približi.
U posljednjim trenutcima kojima će biti praćena moja agonija.
Kod moga posljednjeg uzdaha.
Kad se pred Tvojim Sinom, a mojim Sucem pojavim.
Kad budem trpio u čistilištu.
U Nebu gdje ću milosrđe Božje dolično veličati.
U svako vrijeme i na svakom mjestu na kojem ću Tebe služiti, Tebe hvaliti i Tebe zazivati.
Da ljubim Isusa Krista.
Da djelujem da Te uzljube još više mnogi kršćani i da Ti služe.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Budi hvaljena, slavljena, ljubljena i zazivana, budi uvijek blagoslivljana, o naša ljubljena Gospo od Neprestane pomoći, moja Nado, moja Ljubavi, moja Majko, moja Srećo i moj Živote! Amen!

Majko od Neprestane pomoći, mi se Tebi utječemo. Pomaži nam! Štiti nas! Primi našu zahvalnost za sve nebrojene nama poznate i nepoznate milosti, što nam ih je isprosila Tvoja majčinska dobrota!

Majko od Neprestane pomoći, moli za nas. Majko jedinstva, moli za nas!

S. – Moli za nas, Majko od Neprestane pomoći!
P. – Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, Ti si nam dao Svoju Majku Mariju, koje slavnu sliku častimo, z anašu Majku, pripravnu da nam neprestano pomaže, udijeli nam, molimo, da postojano zazivajući Njezinu majčinsku pomoć zavrijedimo vazda osjećati plod Tvojega Otkupljenja!

Amen!

 

 

.

subota, 9. svibnja 2020.

fra Miro Relota i vlč. Miljenko Krešić imenovani Misionarima milosrđa


Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić uručio je dekrete o službi misionara milosrđa dvojici svećenika koji djeluju na području Vrhbosanske nadbiskupije. To su fra Miro Relota, franjevac provincije Bosne Srebrene i vlč Miljenko Krešić, dijacezanski svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije. I jedan i drugi djeluju kao duhovnici na bogoslovijama u Sarajevu (franjevačkoj i dijacezanskoj)

Službu Misonara milosrđa utemeljio je papa Franjo 2016. godine. Ovom službom nekolicina posebnih i probranih duhovnika u svakoj crkvenoj pokrajini ovlašćuju se za ispovijedi i odrješenja teških grijeha koje su do sada bili pridržani isključivo Svetoj Stolici. Prvi misionari milosrđa u BiH bili su četvorica franjevaca koju su tu službu primili u veljači 2016. To su fra Josip Ikić i fra Slavko Topić (Franjevačka provincija Bosna Srebrena), te fra Milan Lončar i fra Ivan Landeka (Hercegovačka franjevačka provincija). Fra Slavko Topić je preminuo prošle godine.


V.

ponedjeljak, 27. travnja 2020.

Upute i poruka kardinala Puljića dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

 

 

Upute i poruka dušobrižničkom svećenstvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji


Draga braćo misnici!

Nakon svih dosadašnjih uputa za ponašanje u vrijeme pandemije, sada kada se počinju ublažavati restriktivne mjere za sprečavanja širenja zaraze, stojimo svi pred pitanjem kako i što dalje. Mnogi od vas su zvali i pitali što ćemo činiti s nekoliko pastoralnih djelatnosti.
Ovdje vas pozivam, da pokušamo na sljedeći način organizirati svoje programe, primjenjujući pravilo pastoralne razboritosti ali i odgovornosti u ovoj čudnoj zarazi i uvažavajući činjenicu da nisu jednaki uvjeti na svim prostorima naše Nadbiskupije.

1. OSOBNA ISPOVIJED VJERNIKA

U ranijim uputama zamolio sam svećenike da nikoga ne odbiju od sakramenta Pomirenja, što se odnosi posebno na bolesne, stare i nemoćne. Sada bi se na razini dekanata moglo organizirati ispovijed u župama, tako da nekoliko svećenika bude cijeli dan u župi na raspolaganje za ispovijed poštujući, naravno, odredbe nadležnih stožera o broju prisutnih i potrebnom fizičkom odstojanju. Neka nas sve pri tomu vodi svećenička solidarnost i strpljivost kako bismo vjernicima omogućili slaviti osobni sakrament Pomirenja.

2. SLAVLJE PRVE PRIČESTI

Ove godine još uvijek nije moguće organizirati slavlja Prve Pričesti, jer traje zabrana javnog okupljanja. Zato neka se Prva Pričest u župama odgodi. Jedino gdje su od posljedica rata nastale malobrojne župe te je u njima mali broj prvopričesnika, ako bi se poštivale odredbe stožera o broju prisutnih i fizičkom odstojanju, u njima bi se moglo slaviti Prvu Pričest.

3. SLAVLJE BLAGOSLOVA POLJA

Ove godine se odgađa pobožnost blagoslova po grobljima, na koju se u redovitim prilikama okuplja velik broj vjernika. No u našim malobrojnim župama, uz poštivanje dopuštenoga broja okupljenih, moglo bi se obaviti blagoslov uz fizičko odstojanje prisutnih. Također, ukoliko župnik smatra razboritim, može iz župne crkve obaviti blagoslov za cijelu župu uz prisutnost onolikoga broja vjernika koji nadležni stožer propisuje.

4. SLAVLJE SVETIH KRIZAMA PO ŽUPAMA

Sve smo Svete Krizme odgodili do daljnjega, dok se ne promijeni odluka o javnom okupljanju. Živo se nadamo da će se okolnosti promijeniti na bolje i da ćemo ipak do ljeta moći obaviti Svete Krizme. Nadamo se također da ćemo ova slavlja moći obaviti u onim župama, koje otprije imaju zakazane termine subotom i nedjeljom u mjesecu lipnju. Druge župe neka priprave svoje vjernike da bismo u lipnju, ako prestane zabrana javnog okupljanja, slavili Svete Krizme svaki dan u popodnevnim ili večernjim satima kako bi svi krizmanici u ovoj školskoj godini tako primili sakrament Svete Krizme, o čemu ćemo se detaljnije dogovarati ovisno o razvoju situacije.

5. SLAVLJE NEDJELJNIH SVETIH MISA

Uz poštivanje odredbi nadležnih stožera neka svećenici redovno slave Svete Mise i neka crkve budu otvorene. Također, ukoliko imaju tehničku mogućnost, neka župnici ozvuče crkveno dvorište kako bi omogućili da veći broj vjernika može na otvorenom prostoru pratiti Svetu Misu, poštujući pravilo odstojanja jednih od drugih. A budući da skoro svaka župa ima dopuštenje za binaciju i trinaciju, neka se nedjeljom slavi više Svetih Misa kako bi vjernici mogli sudjelovati. Posebno je to prikladno u župama u kojima ima više svećenika. No pri tomu se mora poštivati crkveno pravilo da nitko nema dopuštenje za kvadrinaciju.
Neka se ove upute na području Nadbiskupije primjenjuju od 4. uskrsne nedjelje ove godine.
Majko Božja, zdravlje bolesnih i majko dobroga savjeta, moli za nas!

U Sarajevu, na 3. uskrsnu nedjelju, 26. travnja 2020., na dan kad se slavi blagdan Gospe majke dobroga savjeta.


Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski



.

subota, 18. travnja 2020.

Prva žrtva Korona virusa među svećenstvom u Bosni i Hercegovini: Preminuo fra Ante Kutleša


U Bosni i Hercegovini do ovog trenutka Korona virusom je zaraženo preko 1200 ljudi, a 47 ih je nažalost umrlo, među njima je jedan svećenik i jedna časna sestra.
Preminuli svećenik je fra Ante Kutleša, franjevac Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina. Preminuo je u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru nakon višetjedne borbe liječnika da mu spase život. Fra Ante je imao 76 godina, a već je od ranije imao problema sa zdravljem, tako da njegov imunitet nije izdržao i ovaj virus. Ostat će upamćen kao dugogodišnji misionar u Kongu, gdje je kao duhovnik ostavio dubok trag u srcu naroda te zemlje, a nakon povratka iz Afrike zadnje tri godine boravio je u Međugorju i službovao kao ispovjednik.
Poćivao u miru Božijem

Također, preminula je i jedna redovnica iz Međugorja, međutim uprava ne želi da se javno objavljuje njen identitet. Njih dvoje su nažalost izgleda žrtve neodgovornosti pojedinaca koji nisu poštovali ni odredbe službenih organa vlasti niti glas zdravog razuma, te su na taj načini ugrozili živote velikog broja ljudi. Osim njih dvoje u Međugorju i Čitluku od istog izvora ovim virusom zaraženo je po dosadašnjim informacijama preko 90 ljudi, a četvero je do sada nažalost i umrlo.

V.


.