Papa Franjo će za nekoliko sati doputovati u jednodnevnu posjetu Sarajevu. Nakon posjeta svetog Ivana Pavla II., prije 18 godina, ovo je drugi posjet poglavara Katoličke crkve glavnom gradu BiH. Time se želi narodima koji žive na ovom području poslati poruka mira, ali i dati podrška katoličkoj zajednici u ovoj zemlji i njenom glavnom gradu. Zanimljivo je primjetiti da su sarajevski katolici poprilična nepoznanica većini ljudi koji na ovaj susret dolaze sa strane, pa čak i onima koji dolaze iz nekih drugih gradova u BiH. Razloge za to treba tražiti u političkoj zapuštenosti ili bolje rečeno napuštenosti sarajevskih Hrvata od strane lidera ovog, uz Bošnjake i Srbe konstitutivnog naroda Bosne i Hercegovine. Žalosno je primjetiti, ali većini ''svehrvatskih'' poglavara su oni politički i statistički gotovo nebitni, tome treba dodati političko nejedinstvo, čak bih se usudio reći i rastrojstvo među samim katoličkim klerom u BiH, pa i u Sarajevu, koji u svojim idejama lutaju od ekstremne desnice, preko potpune apolitičnosti, pa sve do ekstremne ljevice.
Međutim, nije mi namjera u ovom tekstu pisati o politici, dotakao sam se nje samo iz razloga što sam ostao jako iznenađen predrasudama i dezinformacijama o sarajevskim katolicima, a koje sam čuo od brojnih hodočasnika iz Hrvatske, čak i iz pojedinih dijelova BiH. Neki od njih su od Sarajeva udaljeni svega par desetaka kilometara, a u čudu primjećuju da u Sarajevu ima više katoličkih crkava, da u Sarajevu živi i djeluje preko pedeset katoličkih svećenika i da je katolička crkva u Sarajevu življa nego u brojnim ''hrvatskokatoličkim'' gradovima.
Kada sam spomenuo ''živost'' ove zajednice kojoj pripadam, mnogi bi odmah mogli prekinuti ovo moje razmišljenje i s pravom primjetiti da su statistički podatci dosta pesimistični. Broj katolika u Sarajevu danas iznosi manje od jedne trećine nego prije rata, a i činjenično stanje je da se ta zajednica još uvijek smanjuje. Posao je jako teško naći, tako da mladi odlaze, uglavnom u zapadnoeuropske zemlje (Njemačka, Austrija, Švedska...) ili u prekooceanske zemlje poput Kanade, Australije ili S.A.D-a... Ipak, oni koji žive ovdje i ostaju tu ne predaju se kukanju, ne padaju u apatiju i nastoje na vjerskom planu učiniti koliko se može da se vjera Kristova održi i o(p)stane u ovom gradu, kao što se živjela i o(p)stajala stoljećima. Ovdašnji katolici se bore, a Bog to uvijek prepozna i podari plodove. Upravo ta borba i društvena angažiranist čine tu živost katoličke crkve koja je u Sarajevu itekako primjetna.
U Sarajevu danas živi između 10 i 15 tisuća katolika. Uglavnom je riječ o Hrvatima, iako ima i potomaka nacionalnih manjina (Slovenaca, Njemaca, Poljaka, Mađara, Čeha, Albanaca...), zatim stranaca koji, uglavnom iz poslovnih razloga, privremeno ili trajno borave ovdje, te manji, ali čestit broj obraćenika na katoličanstvo. Gradsko područje u crkvenom smislu podijeljeno je na devet župa (Katedrala, Marijindvor, Novo Sarajevo, Grbavica, Novi Grad, Dobrinja, Stup, Briješće i Vogošća), posjećenost na misama je iznad prosjeka, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da se osim u župnim crkvama, svakodnevno misa održava i u drugim crkvama, a tu svakako treba spomenuti glasovitu franjevačku samostansku crkvu i svetište sv. Ante na Bistriku. U pastoralu učestvuju dijacezanski svećenici (uključujući i neokatekumenske svećenike koji pastoriziraju župu Vogošća), te oci franjevci i isusovci. Sarajevo je sjedište Vrhbosanske nadbiskupije, te Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U ovom gradu nalaze se tri katoličke bogoslovije: Katolički bogoslovni fakultet, Franjevačka teologija, te neokatekumensko sjemenište Redemptoris Mater. Katolička crkva osnovala je Katolički školski centar sv. Josip, koji djeluje na tri lokacije u gradu, u izgradnji je centar za mlade Ivan Pavao II., a oci isusovci uskoro planiraju otvoriti centar za pastoral obitelji.
Ono što raduje je svakako naglasak na pastoralu mladih. U Sarajevu je osnovana udruga katoličkih studenata ''Emaus'', koja djeluje pri već spomenutom centru za pastoral mladih Ivan pavao II., a od 2007. godine prisutna je franjevačka mladež - FRAMA, koja se okuplja u provincijalnom samostanu na Kovačićima. Kada govorimo o pastoralu mladih posebno treba istaknuti franjevački samostan sv. Ante na Bistriku, gdje se već više od pola stoljeća mladi okupljaju utorkom na studentskim tribinama i katehezama. Mora se naglasiti da je katolička crkva jako prisutna u raznim društvenim aktivnostima, kulturnim i umjetničkim programima, te da je pokretač brojnih humanitarnih akcija, a udruge poput Caritasa i Kruha sv. Ante svakodnevno pomažu brojnim osobama u potrebi. Dakle, slika o katolicima u glavnom gradu BiH nije crno-bijela. S jedne strane statistički podatci i iseljavanje donosi zabrinutost, ali rad, trud i želja za opstankom s pravom daje nadu u bolju budućnost.
U Sarajevu danas živi između 10 i 15 tisuća katolika. Uglavnom je riječ o Hrvatima, iako ima i potomaka nacionalnih manjina (Slovenaca, Njemaca, Poljaka, Mađara, Čeha, Albanaca...), zatim stranaca koji, uglavnom iz poslovnih razloga, privremeno ili trajno borave ovdje, te manji, ali čestit broj obraćenika na katoličanstvo. Gradsko područje u crkvenom smislu podijeljeno je na devet župa (Katedrala, Marijindvor, Novo Sarajevo, Grbavica, Novi Grad, Dobrinja, Stup, Briješće i Vogošća), posjećenost na misama je iznad prosjeka, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da se osim u župnim crkvama, svakodnevno misa održava i u drugim crkvama, a tu svakako treba spomenuti glasovitu franjevačku samostansku crkvu i svetište sv. Ante na Bistriku. U pastoralu učestvuju dijacezanski svećenici (uključujući i neokatekumenske svećenike koji pastoriziraju župu Vogošća), te oci franjevci i isusovci. Sarajevo je sjedište Vrhbosanske nadbiskupije, te Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U ovom gradu nalaze se tri katoličke bogoslovije: Katolički bogoslovni fakultet, Franjevačka teologija, te neokatekumensko sjemenište Redemptoris Mater. Katolička crkva osnovala je Katolički školski centar sv. Josip, koji djeluje na tri lokacije u gradu, u izgradnji je centar za mlade Ivan Pavao II., a oci isusovci uskoro planiraju otvoriti centar za pastoral obitelji.
Ono što raduje je svakako naglasak na pastoralu mladih. U Sarajevu je osnovana udruga katoličkih studenata ''Emaus'', koja djeluje pri već spomenutom centru za pastoral mladih Ivan pavao II., a od 2007. godine prisutna je franjevačka mladež - FRAMA, koja se okuplja u provincijalnom samostanu na Kovačićima. Kada govorimo o pastoralu mladih posebno treba istaknuti franjevački samostan sv. Ante na Bistriku, gdje se već više od pola stoljeća mladi okupljaju utorkom na studentskim tribinama i katehezama. Mora se naglasiti da je katolička crkva jako prisutna u raznim društvenim aktivnostima, kulturnim i umjetničkim programima, te da je pokretač brojnih humanitarnih akcija, a udruge poput Caritasa i Kruha sv. Ante svakodnevno pomažu brojnim osobama u potrebi. Dakle, slika o katolicima u glavnom gradu BiH nije crno-bijela. S jedne strane statistički podatci i iseljavanje donosi zabrinutost, ali rad, trud i želja za opstankom s pravom daje nadu u bolju budućnost.
Meni kao katoliku, koji je rođen i odrastao u Sarajevu, svakako donosi ohrabrenje sama činjenica da jedan papa, koji je za nas katolike Namjesnik Kristov, dolazi u ovaj grad da nam iskaže svoju podršku i duhovnu blizinu. Tu je i prigoda za upoznavanje brojnih ljudi iz drugih krajeva BiH, Hrvatske i ostalih zemalja, što će nadam se ipak ojačati ovu malu zajednicu koja u Sarajevu ostaje.
V.
.
Nema komentara:
Objavi komentar