(Ne)znani primjeri svetosti: fra Frano Zubić

Nastavljamo pisati o ljudima sa naših prostora koji su živjeli i umrli na glasu svetosti, a o kojima se ne zna mnogo i čija se imena polako zaboravljaju. To se ne smije desiti. Moramo biti ponosni na njih i moliti da se i naši crkveni vrhovnici potrude više oko njih jer tu ima mnogo potencijalnih kanidata za pokretanje postupka beatifikacije.
Ovaj put spomenut ćemo fra Franu Zubića, bosanskog franjevca iz XIX. stoljeća, čiji grob je zavjetno hodočasničko mjesto već više od stotinu godina. Brojne molitve su uslišane i brojna čuda su se desila po zagovoru ovog skromnog redovnika. Nažalost, katolici iz travničkog kraja, kao i mnogi drugi masovno iseljavaju u Njemačku, Austriju, Irsku...  Postoji mogućnost da se dovedemo u situaciju da se zaboravi ime ovog duhovonog velikana, ali i brojnih drugih svetih likova sa ovih prostora. Moramo govoriti o njima, širiti pobožnosti i čuvati ih od zaborava.

Tekst o fra Frani Zubiću preuzimamo sa facebook stranice Franjevačka prisutnost u Bosni.

Već dugi niz godina groblje Komarda u župi Bučići uživa status zavjetnog mjesta. Tu osobito mladim utorkom hodočaste katolici travničkog kraja moleći za duhovne i tjelesne potrebe po zagovoru skromnog franjevca fra Frane Zubića. On nije toliko zaslužan za gradnju crkava, župnih stanova i materijalni napredak koliko za očuvanje vjere u narodu, koju je svjedočio svetošću svoga života.

Fra Frano Zubić rodio se 1822. u travničkom sokaku Ciganska Mahala. Zubići su jedna od bosanskih plemićkih obitelji koja je dolaskom Turaka izgubila plemstvo. Preci fra Frane Zubića u Travnik su doselili iz Dobretića. Početnu izobrazbu primio je od nekog franjevca, jer u to vrijeme nije bilo škole u Docu i Ovčarevu. U Fojnici je obukao franjevački habit 1839. godine. Mladu misu slavio je 1846. vjerojatno u Ovčarevu. Bio je kapelan u Sokolinama, Ivanjskoj, Bosankoj Gradišci, Docu te kasnije župnik u Dobretićima i Bučićima. Kao župnik u Dobretićima izgradio je, zajedno s vjernim pukom, crkvu svetog Ante 1862. godine. Ovako ga je opisao seljak iz Brnića (župa Dobretići):

"Kod kuće je nosio prosto težačko odijelo. Pa i šal je oko glave zamotavao i šarvale nosio. Mesa gotovo nikada nije jeo, a u društvu bi oborio i koju čašicu rakije, ali ne bi prigonio. Bio je veseljak, pa bi često zvao nekog Mijana Pranjića-Duljića, da mu kucne uz šargiju. Prema sirotinji je bio tako darežljiv, da je uvijek bio sam siromašan. Propovijedao je s takvim oduševljenjem, da bi redovito sam plakao i druge na plač probuđivao. U molitvi vanredno gorljiv, osobito za vrijeme egzorciziranja, klečao bi čitave sate s golim koljenima na kamenju. Za vrijeme njegova župnikovanja nijednom župe vrijeme ne obi (tamo je tuča česta). Jednom poruči po nj Ahmed-beg, travnički kajmakan, da mu dođe, jer da mu se u kući prikazuje i da mu džini ne daju mira. Fra Franjo je kuću blagoslovio, Bogu se pomolio i prikaza je nestalo. Zato, što je u sličnim nevoljama često muslimanima pomagao, i oni su ga svetim smatrali, pa mu ne bi zamjerili, što bi na svom vatrenom konju Malinu projašio kroz Travnik, što je onda drugim katolicima bilo zabranjeno pod smrtnu kaznu."

Od 1869. fra Frano Zubić obavlja službu župnika u Bučićima. Tu ostaje do svoje smrti 6. travnja 1871. godine. Rana smrt omela ga je nastojanju da podigne župnu crkvu, koje tada još nije bilo. Umro je u 49. godini života od upale mozga. Ubrzo nakon njegove smrti narod je počeo posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u molitvama. Svakog mladog utorka od svibnja do listopada Bučićani i vjernici okolnih župa hodočaste "pra Franinom grebu". Postoji mnogo zabilježenih ozdravljenja po zagovoru ovog franjevca.

Miroslav Džaja u Franjevačkom vjesniku 1929. navodi pet slučajeva kod ljudi koji su primili milosti na Komardi. To su izlječenja od bolesti želuca, pomoć pri teškom porodu, bolest očiju, reumatizam... Župljani Bučića i katolici travničkog kraja 1928. postavili su mu bistu koju je izradio akademski slikar Ivan Ekert iz Travnika. Prilikom obilježavanja stote obljetnice smrti 1971. župljani Bučića izgradili su novu vjeronaučnu dvoranu i posvetili je fra Frani Zubiću. U posljednje vrijeme pobožnost prema Zubiću u narodu je oslabila i ograničila se uglavnom na župljane Bučića i bližih mjesta.

 Tekst preuzet sa Facebook stranice Franjevačka prisutnost u Bosni

.