Preminuo p. Luka Lučić, isusovac i dugogodišnji misionar u Africi

 

26.09.2020 prestalo je kucati srce p. Luke Lučića, jednog plemenitog čovjeka, te revnog svećenika i duhovnika. Pisati o smrti neke drage osobe uvijek je teško. Mogu reći da sam zahvalan Bogu za poznanstvo i prijateljstvo s njim jer je uvelike pomogao moj duhovni razvoj. Bio je definitivno jedan od onih svećenika u koje sam imao najviše povjerenja i s kojima sam imao najprisniji odnos.

Upoznao sam ga ovdje u Sarajevu, u župi Grbavica, čim je došao u naš grad 2012. godine. Mi, mlađi smo ga odmah zavoljeli. Njegove propovijedi, skromnost, poniznost... Oduševljavao nas je pričama o Africi i njegovom misionarskom djelovanju u Zambiji i Malaviju. Vrlo često smo od njega tražili neki savjet, i duhovni i ljudski, očinski, a svaka riječ koju je rekao bila je na svom mjestu i uvijek puna optimizma. Bio je stariji čovjek i već tada su se javljali problemi sa srcem, ali nikad se na to nije mnogo žalio drugima, često je znao i šalu primiti na svoj račun.

Šta reći o čovjeku koji je proputovao pola svijeta, školovao se na najvećim sveučilištima u Rimu, Kanadi, Irskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Predavao je i duhovno djelovao u sjemeništima i na bogoslovijama u Zagrebu, Sarajevu, a u Africi je predavao moralnu teologiju na bogoslovijama u Zambiji i Malaviju, međutim, ostao je uvijek ''malen'' i skroman čovjek. Nikada se nije hvalio svojom naobrazbom niti se predstavljao kao ''klerička elita''. To jednostavno nije bio njegov stil. Volio je biti sa narodom i među narodom. (Pre)često se svećenici koji djeluju kao profesori na fakultetima, zatvore u svoj akademski život i na neki način zapostave pastoralno svećeničko poslanje. P. Luka Lučić nije bio takav. Bio je istinski Kristov apostol i sin sv. Ignacija Lojolskog. Kao isusovac pripadao je hrvatskoj, zatim zambijskoj, te po povratku na naše prostore ponovo hrvatskoj provinciji, međutim uvijek se dičio svojom Bosnom i Živinicama gdje je rođen i odrastao i gdje još uvijek žive članovi njegove obitelji. U Sarajevu se osjećao kao svoj na svome i župljani župe Grbavica, te brojne Sarajlije, posebno mladi, kao takvog su ga i prihvatili.

Dragi prijatelju, p. Luka, neka ti dragi Bog otvori vrata Kraljevstva svoga. Počivao u miru

Vladimir Fučec

.