Pages

subota, 3. travnja 2021.

Eli, Eli, lema sabahtani


 
''Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'' (Matej 27, 45-46)

Na Veliki petak posebno se prisjećamo Isusove muke, raspeća i na koncu smrti na križu. Trenutka kada čovječanstvo dostiže najniži stadij svoje humanosti i razapinje na križ Bogočovjeka, a u isto vrijeme to je i trenutak kada Bogočovjek zadržavajući svoje Božanstvo, istrajući na spremnosti podnijeti tu žrtvu i oprostu onima koji to čine, također pokazuje i svoje Čovještvo, posebice jecajem ''Oče zašto si me ostavio''.

To je jecaj što se i danas čuje iz grla brojnih tisuća ljudi koji se u ovom trenutku, sada, bore za svoj život inficirani Korona virusom. Jecaj iz grla njihovih obitelji koje strahuju za svoje najdraže i drugih koji žive u strahu jer ljudi oko njih masovno obolijevaju i nerijetko umiru. Mogli bi smo reći da je ovo trenutak kakav nije do sada zabilježen u ljudskoj povijest, da cijelo čovječanstvo u svom srcu uzvikuje ''Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?'' (Psalam 22, 1). Koliko li ljudi u ovom trenutku u svojoj duši ponavlja te riječi, čak i oni koji uopće ne znaju da su one već davno izrečene Živom Riječju Božijom.

Već je skoro godinu i pol prošlo od kada se u Kini počeo dešavati fenomen masovnog oboljevanja od upale pluća koja se rapidno širila na oba plućna krila i veoma često dovodila do smrti ljudi. Znanstvenici su pronašli novi oblik korona virusa kojeg su nazvali Covid-19. Nitko tada nije ni pomislio da će se taj virus tako brzo proširiti cijelim svijetom i do danas odnijeti skoro tri milijuna života. Širenju je najviše doprinijela neodgovornost ljudi. U samom početku, a toga ima i danas, pojedinci odbijaju vjerovati da ovaj virus postoji, šire se raznorazne teorije zavjere, a nažalost, posebno među mlađom populacijom, imamo i svjesno neodgovorno ponašanje, potpunog ignoriranja smjernica o epidemiološkim mjerama suzbijanja epidemije. Čovjek ponovo sebe i svoje, veoma često, neesencijalne potrebe stavlja iznad zaštite zdravlja i života drugih ljudi. Posebno je ovo očigledno, danas, kada su bolnice pune mladih ljudi, a i na smrtovnicama u novinama sve češće nalazimo slike mladih ljudi kojima je ova bolest odnijela živote. U početku se mislilo i da onaj ko preboli više ne može biti ponovno inficiran, međutim već ima na tisuće ljudi koji su drugi put pozitivni na virus, a postoji bojazan da i ove vakcine koje su trenutno u upotrebi neće u potpunosti zaštiti ljude od novih sojeva virusa. 

Dakle, očaj postoji. Ljudi se brzo razočaraju, gube nadu. Šta ostaje? Upravo Uskrs nudi odgovor na ovo pitanje. Nakon svakog mraka dolazi svjetlo, bez obzira kako se beznadežno činilo sve. Isus nam pokazuje put. On stavlja nas i naše spasenje ispred sebe. On trpi za nas. Kada bi svi slijedili Kristov primjer i preuzeli odgovornost i na taj način bi i mi spasili druge. Bog nas poziva na odgovornost. Svaki život koji mi ne ugrozimo, ujedno smo ga spasili, a to znači da Isus djeluje i kroz nas. On je taj koji spašava, a mi ako mu se predamo i slijedimo put koji nam pokazuje svojim primjerom, širimo Radosnu vijest i Božanski plan. Kršćanin prije svega treba voljeti druge, bdjeti za njih, trpjeti za njih. Na taj način postajemo instrument u spasiteljskoj naravi Božijoj. Na taj način mi postajemo Kristovi učenici i nasljedovatelji.

Isus svoju muku i trpljenje prinosi za sve nas. Bog nas ljubi, Bog nas ne napušta, Bog se daje u smrt na križu za nas, naše grijehe, naše strahove, slabosti, muke, boli, iskušenja i padove, ali nakon svega toga dolazi Uskrsnuće, koje nosi nadu, radost. To je ono što moramo imati na umu u svakom trenutku mraka i straha koji obuzme naša srca i um. Mrak će proći - Uskrs donosi svjetlost.


V


.



četvrtak, 1. travnja 2021.

Razmatranje uz Veliki tjedan: Šimune, spavaš?

 


U svojoj jednostavnosti i poniznosti Petar je zacijelo često propovijedao o svojim postupcima u vremenu Kristove muke, ne skrivajući svoje slabosti. A Marko, njegov učenik, sve je to zapisivao. Evo jedne crtice koja se očito duboko zasjekla u Petrovo srce (a zasigurno neće mimoići ni naše srce):

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: „Sjednite ovdje, dok se ne pomolim.“ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba, pa im reče: „Duša mi je na smrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!“ Ode malo dalje i rušeći se na zemlju moljaše da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. (…) I dođe, nađe ih pozaspale, pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao probdjeti?“ (Mk 14,32-35.37)

Zamislimo Petrovu nelagodu kad je čuo Isusov prijekor. Možemo pretpostaviti kakvi su bili njegovi osjećaji kad je kasnije, nakon što se sve zbilo, razmišljao o svojim postupcima. To su bili posebni trenuci. Marko uzima teške riječi.

Užas i tjeskoba spopadaju Isusa. Isus se nalazi u krajnjoj napuštenosti. Užas i tjeskoba se obrušavaju na nj, osjeća se pritiješnjen, satjeran u ugao, bez izgleda za uzmak. Smrt je pred njim, strašna smrt, a Isus, ljudski govoreći, ne vidi izlaska. Što u takvim trenucima čini svaki čovjek? Traži prijatelje. Traži pomoć. 

Duša mi je na smrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte! Od trojice učenika ne traži ništa posebno. Ne moraju ništa učiniti. Samo da budu uz njega. Pomislimo: Isus, Učitelj i Spasitelj, moli pomoć svojih učenika. Oni su mu potrebni. Krvavo potrebni u ovom, za Isusa najodsudnijem trenutku: Ostanite! Bdijte!

Rušeći se na zemlju… Isus je otišao malo dalje i zateturao. Posrtao. Srušio se na zemlju. Oblio ga ledeni znoj. Naokolo tama, tamo u gradu rulja se sprema da ga uhvati i preda bezdušnim tužiteljima, sucima i mučiteljima. Sam je. Isus kao da više ne osjeća kao nekoć blizinu svoga Oca, a njegovi učenici? Imat će Isus što i vidjeti!

Nađe ih pozaspale. Ljudi su umorni, pa su zaspali, rekao bi netko, ali u ovom trenutku? Učenici su vidjeli kako se osjeća, rekao im je to. Zamolio ih je da budu uz njega, pozvao ih na budnost. I kako onda mogu spavati? Isusa je ta ravnodušnost strašno pogodila.

„Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao probdjeti?“ Možemo samo pretpostavljati kako to da je Isus samo Petra prekorio, a bili su tamo još i Jakov i Ivan. Prijekor je bio jasan. Isus se bori s vlastitom smrću, nalazi se u najtežem trenutku svoga života, a od njih samo traži da budu uz njega. Ništa drugo. I ni to nisu mogli. Ako nisu razumjeli što im je Isus govorio, onda su neodgovorni: kako nisu mogli čuti i osjetiti Isusovu muku? A ako su pak i mimo toga zaspali, onda je to znak ravnodušnosti, neozbiljnosti. U nevolji se poznaje prijatelj!

Pouka je za nas jednostavna. Na koncu Mise večere Gospodnje vjernici ostaju barem jednu molitvenu uru. Trenutak je dobro pogođen. Međutim, u ovom nam je tjednu inače bdjeti i moliti. Biti uz Isusa. Tražiti njegovo lice. Stavljati preda nj i nas same, ali i naše obitelji, našu domovinu, sav svijet. To su izuzetni dani. Ispunjati se njegovom blagošću. ne malaksati. Sad je vrijeme, sad je čas. Molimo. To je naša snaga. Naša poluga kojom pokrećemo svijet.

 

Vlč. Zvonko Pažin 


srijeda, 2. prosinca 2020.

Molitva pape Ivana Pavla II za ozdravljenje


Molitva za ozdravljenje našeg nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića i svih ljudi zaraženih Korona virusom

 

Svemogući i vječno živi Bože, Oče siromaha, snago bolesnika, nado umirućih! Hvala ti za dar ljudskog života, a osobito za obećanje vječnog života. Mi znamo da si uvijek blizu svima koji su slomljena srca, svim siromasima, slabima i bolesnima. Bože koji si pun nježnosti i sućuti, primi molitve koje ti upravljamo za svoju bolesnu braću i sestre. Umnoži im vjeru i pouzdanje u tebe. Ojačaj ih svojom ljubaznom nazočnošću i ozdravi ih, ako ti je milo, te daj njihovim tjelesima i dušama obnovljenu snagu.

Ljubazni Oče, blagoslovi umiruće, blagoslovi sve koji će se uskoro s tobom susresti licem u lice. Mi vjerujemo da si od smrti učinio vrata vječnog života. Čuvaj našu umiruću braću i sestre u svojoj ljubavi i vodi ih sigurnom rukom u domovinu vječnog života s tobom. Bože, izvore svake jakosti, pogledaj i štiti sve one koji se posvećuju bolesnicima i umirućima.

Daj im duh hrabrosti i nježnosti. Podrži ih u njihovim naporima da donesu okrepu i ozdravljenje. Daj da sve više i više budu znak tvoje preobrazujuće ljubavi. Daj da svi uvide da si ti ljubazni Otac, Bog milosrđa i sućuti. Amen.

Sveti Ivan Pavao II


-


Papa Franjo kardinalskom zboru pridodao 13 novih kardinala


Papa Franjo je u subotu 27.11.2020 tijekom sedmog konzistorija u svome pontifikatu, kardinalskom zboru pridružio novih 13 kardinala, od toga devetoricu kardinala izbornika mlađih od 80 godina i četvoricu starijih od 80 godina. Nakon konzistorija, papa Franjo se sa novim kardinalima uputio ka samostanu Mater Ecclesiae gdje ih je dočekao papa emeritus Benedikt XVI od kojega su također primili blagoslov. 

Novi kardinali izbornici su:

 

Mario Grech - Tajnik Biskupske sinode (Malta)

Marcello Semeraro - Prefekt Kongregacije za kauze svetaca i blaženih (Italija)

Antoine Kambanda - Nadbiskup Kigalija (Ruanda)

Wilton Gregory  Nadbiskup Washingtona (S.A.D.)

Jose Fuerte Advincula - Nadbiskup Capiza (Filipini)

Celestino Aos Braco, O.F.M. Cap. - Nadbiskup Santiago de Chilea (Čile)

Cornelius Sim - Biskup i apostolski vikar Bruneja (Brunej)

Augusto Paolo Lojudice - Nadbiskup Siene (Italija)

Mauro Gambetti - Nadbiskup i kustos franjevačkog samostana sv. Franje u Asizu (Italija) 


Kardinali stariji od 80 godina:


Felipe Arizmendi Esquivel - Biskup emeritus Sant Cristobal de Las Casasa (Meksiko)

Silvano Tomasi, C.S. - Titularni nadbiskup Cercine (Italija)

Raniero Cantalamessa, O.F.M. Cap. - Propovjednik Papinskog doma (Italija)

Enrico Feroci - Nadbiskup i ispovjednik u rimskom svetištu Gospe od Božanske ljubavi (Italija) 


Kardinali Advincula i Sim zbog epidemiološke situacije u svojim zemljama nisu mogli prisustvovati na Konzistoriju, te će im kardinalske insignije biti uručene preko apostolskih nuncija.

Kardinal Cantalamessa, osobno je zamolio papu i dobio dopuštenje da ne oblaći kardinalsku korsku odoru nego je Konzistoriju pristupio u svom franjevačkom kapucinskom habitu


.