Pages

srijeda, 2. rujna 2009.

Meditacija



OČE

Toliko toga kroz moje misli prolazi.
Toliko toga prolazi, a samo Ti ostaješ.
Jer Ti nisi misao moja
Nego ja po Tvojoj misli živim.
Ti me svojim Duhom pratiš.
Kao svjetlost,
Koja svijetli mojim mrakom.
Kao šapat,
Koji prekida tišinu.
Ti, Oče, Oče moj.
Kroz Tvoje oči,
Ja slijep, nebo vidim.
Kroz Tvoj glas,
Ja gluh, pjesmu čujem.
Kroz tvoju ljubav,
Ja toplotu osjećam.
Čak i na ledu smrti svoje.
Čak i na ledu.
Hladna neće biti postelja moja,
Niti će jastuk kameni tvrd da mi bude,
Nego će duša moja mirno da usni.
Oče, Oče moj.
Evo i sad,
Dok na koljenima pogled svoj za tlo vežem,
Jer od stida ga podići ne mogu,
Ti me zoveš.
Ti moje ime kroz osmijeh blagi zoveš.
Opraštaš mi sve.
Ruku svoju na moje rame stavljaš
I pomažeš mi ustati.
Pogled moj k Sebi uzdižeš.
U očima Tvojim ja nebo vidim.
U očima Tvojim
Ja nalazim mir.

( Vladimir Fučec )

V

1 komentar:

Anonimno kaže...

Već sam nekoliko puta pročitala ovu pjesmu i ne mogu je prestati čitati. Fenomenalna je.
Autora poznajem, mada se nismo vidjeli godinama. Doista nisam ni znala za ovaj njegov talenat :)
Pamtim ga kao mirnog i pomalo stidljivog dečka uvijek nasmijanog, ali ove njegove pjesme su me oduševile.
Vlado ako ovo čitaš, samo nastavi i dalje prijatno iznenađivati ljude <3

Blog je predobar. Samo nastavite tako. Bog vas blagoslovio.