Pages

nedjelja, 22. studenoga 2009.

Apostoli

'' Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj zbog Mene i evanđelja, spasit će ga. '' ( Marko 8, 35 )


(Četvrti dio)

JAKOV (sin Zebedejev)


Jakov (Yaakob bar Zebadiah) je bio brat apostola Ivana i sin Zebedeja i Salome. Sve dok nije sreo Isusa Krista za život je zarađivao loveći ribu u Galilejskom jezeru (moru), gdje se kao i njegov brat Ivan, te Šimun (Petar) i Andrija, i on odazvao Isusovom pozivu da Ga slijede.
Evanđelist Marko piše da je, prilikom izbora dvanaestorice apostola, Isus braću Jakova i Ivana nazvao ''Boanerges'', što znači ''sinovi groma''. To je vjerovatno zbog njihovog gorljivog pristupa vjeri, što vidimo u Lukinom Evanđelju, koje bilježi kako su se on i Ivan razbjesnili nakon što neki Samarićani nisu htjeli Isusu pružiti prenoćište jer je išao ka Jeruzalemu. Isus ih je tada obojicu ukorio.
Uz Ivana i Petra i Jakov je svjedočio Isusovom preobraženju na gori Tabor, prisustvovao je i uhićenju Isusa Krista u Getsemanskom vrtu, nakon Judine izdaje, a zajedno sa ostalim apostolima bio je svjedokom i oba njihova susreta s uskrslim Kristom, te uzašaću na nebo.
Pisac Djela apostolskih naglašava da su svi apostoli bili na okupu kada je na dan pedesetnice Duh Sveti sišao nad njih, nakon čega su pred okupljenim mnoštvom činili brojna čudesa i propovjedali Evanđelje Kristovo, a kako dalje nalazimo u tekstu, taj dan se crkvi pridružilo tri tisuće ljudi.

Interesantno je da je Jakov jedini od apostola za čiju smrt saznajemo direktno iz same Biblije. Tako u knjizi Djela apostolskih (12, 1-2) stoji da je Jakov pogubljen mačem po naređenju kralja Heroda Agripe. Time on postaje prvi od dvanaest apostola koji je život dao za Sina Božjeg.
Još od prvih stoljeća se zna da njegovo tijelo počiva u Španjolskoj (Santiago de Compostela). To svetište se u Katoličkoj crkvi smatra, nakon Jeruzalema i Rima, trećim po veličini i važnosti.
Nije poznato kako je Jakovljevo tijelo dospjelo u Španjolsku. Postoji tradicija iz najranijih vremena kršćanstva, po kojoj su sami anđeli prenijeli njegovo tijelo na Iberijski poluotok. S obzirom da je Jakov umro u Jeruzalemu, jedini je od dvanaestorice koji nije imao prilike vjeru propovjedati drugim narodima, tako je on ipak, bar nakon smrti, po volji Božjoj dospio dalje od svih drugih apostola.

Razmišljenje o Jakovu, čovjeku koji je prvi od dvanaestorice originalnih Isusovih učenika, prihvatio žrtvovati svoj život ne želeći se odreći Gospodina, moralo bi pokrenuti i nas, koji sebe također nazivamo kršćanima, da utvrdimo koliko smo doista spremni prepustiti se Božjoj providnosti da nas vodi. Obuzdajmo strah, jer vrlo često ušutimo i povučemo se pred onim što bi nas moglo dovesti u više ili manje opasan ili bar neugodan položaj zbog naše vjere u Isusa Krista. Jakov bi nam trebao biti primjer vjere u Boga i vijernosti Njemu. On nije ni ušutio niti se povukao, nego je spremno i odvažno propovjedao Evanđelje Kristovo među svojim sunarodnjacima, ne bojeći se vjeru posvjedočiti čak ni vlastitim životom.

V

Nema komentara: