Pages

petak, 12. veljače 2010.

Apostoli

'' Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. '' ( Ivan 20, 3-10 )


( peti dio )

IVAN


Ivan (Yohanan bar Zebdiah), bio je Sin Zebedeja i Salome i brat Jakova, također jednog od dvanaestorice Isusovih apostola. Kao i njegov brat Jakov, te Andrija i Šimun (Petar) i Ivan je bio ribar i odazvao se Isusovom pozivu na Genezaretskom jezeru.
Prateći Sveto Pismo možda se ipak smijemo usuditi reči da Evanđelisti na neki način posebno istiću njega i Petra, najmlađeg i najstarijeg među apostolima. Nazočnost njih dvojice uz Isusa Krista evidentno je više naglašeno nego što je to slučaj sa ostalim apostolima. Prisustvovao je uskrsenju Jairove kćeri, preobraženju na gori Tabor i skoro svim ostalim događajima vezanim uz vrijeme koje su dvanaestorica provela s Kristom. Prilikom posljednje večere sjedio je odmah do Krista i skupa s Petrom i Jakovom pošao s njim do Getsemanskog vrta. Kao i svi učenici i Ivan je pobjegao nakon Judine izdaje i Isusovog uhićenja. Ipak, njegova hrabrost i privrženost Isusu mogu se vidjeti u činjenici da je on bio jedini od apostola prisutan prilikom Kristovog raspeća i smrti.
Iako za sebe kaže da je bio '' učenik kojeg je Isus najviše ljubio '', ipak je, zajedno sa svojim bratom Jakovom, dva puta bio žestoko iskritiziran. Prvi put ih je Isus prekorio kad su željeli zazvati oganj s neba na stanovnike jednog samarijanskog sela jer ih ovi nisu htjeli primiti iz razloga što su Isus i apostoli bili na putu u Jeruzalem (Luka 9: 51-56), a drugi put kada su uz pomoć svoje majke zatražili da ih Isus uzdigne iznad svih apostola stavljajući jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane svoga kraljevskog prijestolja. (Marko 10, 35-45 i Matej 20, 20-27). Zbog njihove gorljivosti Isus ih je nazvao ''Boanerges'', što znači '' sinovi groma ''.
Kada je Marija Magdalena objavila apostolima vijest da je Krist uskrsnuo, Ivan se zajedno sa Petrom uputio ka mjestu gdje se nalazio Isusov grob. Bio je brži, ali je kod groba zastao i ipak Petra pustio da uđe prvi. Bio je svjedokom oba Isusova ukazanja među apostolima, silasku Duha Svetoga nad njih, te Uzašašću Isusovom na nebo.
Nakon što su Ivan i Petar ozdravili hromoga čovjeka i propovjedali u hramu, bili su uhićeni i izvedeni pred veliko vijeće, a zatim pušteni. Ivan je bio sudionik Prvog apostolskog sabora u Jeruzalemu, gdje je između ostaloga odlučeno da je Evanđelje upućeno i poganima, jednako kao i Židovima, te prihvaćen Pavao kao apostol.
Ivan je bio najmlađi od svih apostola i po tradiciji jedini koji je umro prirodnom smrću. Autor je jednog od Evanđelja (gdje sebe naziva '' učenikom kojeg je Isus najviše ljubio ''), tri poslanice i Otkrivenja. Njegovo Evanđelje je pisano potpuno drugačijim stilom od ostala tri, opisuje događaje viđene iz drugačijeg ugla i podrobnije prikazuje neka dešavanja kojima ostali Evanđelisti nisu obratili veću pažnju ili opisuje neke događaje koje ne nalazimo kod Mateja, Marka i Luke. U svojim poslanicama jasno opominje crkvu na pojave onih koji nastoje iskriviti Božju riječ i poziva ih da ustraju u ljubavi i ostanu dosljedni Kristu. Upravo je ljubav ono što Ivan posebno naglašava. Odlazi tako daleko u tome da poručuje: ''Bog je ljubav'' (1. Ivanova 4, 8). Knjiga Otkrivenja je jedina proročka knjiga Novog zavjeta. Opisuje posljednje dane prije smaka svijeta i konačnog ponovnog dolaska Spasitelja, Isusa Krista. Sasvim je evidentno da ju je pisao u poznijim godinama svog života jer se stilom razlikuje od ostalih njegovih djela.
Isus mu je sa križa povjerio dužnost da se brine za Njegovu majku (Ivan 19, 25), tradicija kaže da je ona ostala s Ivanom sve do svoje smrti.

Dvojica od Crkvenih otaca, kojima se u kršćanstvu pripisuje posebna važnost, Ignacije Antiohijski i Polikarp iz Smirne, bili su njegovi učenici. Od njih i saznajemo da je Ivan umro prirodnom smrću u dubokoj starosti. Međutim, ni on nije zaobišao svoj dio križa, Tertulijan navodi da je, za vrijeme progona od strane cara Domicijana, Ivan bio uhićen i živ bačen u kazan s ključalim uljem. Božjim čudom je preživio, nakon toga se povukao na otok Patmos, gdje je i napisao Otkrivenje.
Ivan je umro i pokopan u Efezu, u današnjoj Turskoj, gdje se njegov grob nalazi i dan danas i predstavlja jedno od najvećih kršćanskih hodočasničkih mijesta.

Mi, kršćani, u mnogo čemu bi trebali biti kao Ivan. Bio je jedini od apostola pod križem, dok je Isus umirao, i prvi (zajedno s Petrom) potrčao ka otvorenom grobu, kad je čuo da je Isus uskrsnuo. Danas sve više ljudi pada pred raznoraznim iskušenjima, često sebe nalazimo usamljenima ispred oltara Gospodnjeg. To što neki drugi bježe ne smije biti zapreka nama da ostanemo vjerni Kristu. Sasvim suprotno od toga. Baš kao Ivan, pravi kršćani su oni koji prvi hrle k Kristu i zadnji ostaju uz Krista.

V

Nema komentara: