Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava jednoglasno je 16. prosinca potvrdilo da Europska konvencija o ljudskim pravima ne sadrži 'pravo' na pobačaj. To je dobra vijest za pro-life pokret, ali je Sud i jednoglasno odlučio u korist jedne od triju žena koje su podnijele tužbu navodeći kako zabrana pobačaja u Irskoj krši njihova prava.
Slučaj 'A, B i C protiv Irske' prozvan je od strane pro-life udruga kao 'Roe protiv Wade u Europi', jer je Europski sud za ljudska prava mogao protumačiti dokument konvencije kao nositelja prava na pobačaj ne samo u Irskoj, nego i u drugim europskim zemljama. On je mogao odlučiti da sve zemlje u Vijeću Europe moraju dopustiti pobačaj ili se suočiti s velikim novčanim kaznama na ime odštete, ako ih se tuži.
Odvjetnici iz američke zaklade Alliance Defense Fund pridružili su se irskoj vladi u obrani irske pravne zaštite nerođene djece protiv tri žene koje su zatražile da se ustavni amandman za zaštitu nerođene djece ukine.
Budući je o tužbi odlučivalo Veliko vijeće Europskog suda, presuda je obvezujuća za sva niža vijeća i države članice, te predstavlja osnovni slučaj.
Pravni savjetnik ADF-a Roger Kiska, sa sjedištem u Europi, kaže: "Nikome ne bi trebalo biti dopušteno da odlučuje kako je nevini život bezvrijedan, i nitko ne bi smio prisiljavati neku suverenu naciju da se odrekne svog prava na zaštitu života u svome ustavu ako tako odabere. U ovom slučaju, sud je mudro potvrdio to pravo, što je činio i prije. Ulozi su bili vrlo visoki za cijelu Europu, ali i za druge zapadne zemlje poput SAD-a, jer njihovi sudovi često budno paze kako europski sudovi odlučuju."
Profesor William Binchy iz Pro-Life Campaign u Irskoj je rekao kako je "najvažnije" uzeti iz odluke da "presuda ne zahtijeva od Irske da uvede zakon koji dopušta pobačaj"."Naprotiv, ona u potpunosti poštuje pravo irskog naroda da utvrdi pravnu politiku o zaštiti života nerođene djece", rekao je.
Tri žene tužile su Irsku i zatražile prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima ukidanje zabrane pobačaja rekavši da su bile prisiljene putovati u Veliku Britaniju radi pobačaja te da žele potvrditi 'pravo' na pobačaj. Sud je odbacio tvrdnje dviju od triju žena, no za treću, sud je utvrdio da Irska treba pružiti jasniji postupnik za utvrđivanje rizika za život majke i pristup pobačaju u slučajevima gdje trudnoća predstavlja medicinski rizik za njezin život, a ne zahtijeva od osobe da u određenoj situaciji podnese pravni akt za dobivanje pobačaja.
Treća žena je bila u remisiji od raka u vrijeme trudnoće te se bojala da bi trudnoća moglo poruzrokovati recidiv njezinog raka. Dodijeljena joj je novčana naknada u iznosu od 15 000 EUR.
"Sud je ponovno potvrdio da prema Konvenciji ne postoji pravo na pobačaj, ali je žalosno da je Irska izgubila u trećem slučaju unatoč nedostatku sudske evidencije, konzultacije s liječnikom ili traženja pomoći od irskih sudova", rekao je Kiska.
Vodeći pro-life aktivisti u Irskoj i Engleskoj osuđuju taj dio odluke.
John Smeaton, nacionalni direktor Društva za zaštitu nerođene djece (SPUC) u Velikoj Britaniji, rekao je da je sud "pogrešno protumačio irski Ustav i pomiješao pobačaj sa zdravstvenom skrbi".
"Irski Ustav ne sadrži nikakvo pravo na pobačaj, niti može pravo na život nerođene djece na bilo koji način biti u koliziji s pravom na život njihovih majki," kaže on. "Pobačaj nije zdravstvena skrb i Irska, u kojoj je pobačaj zabranjen, ima najbolje svjetske statistike za zdravlje majki. Ako se implementira u zakon, ova presuda će ozakoniti pobačaj za široki raspon okolnosti."
David Manly iz udruge 'Family & Life' u Irskoj je dodao da će se tim dijelom odluke "vršiti pritisak na irsku vladu da uvede zakon ili službene smjernice o dostupnosti pobačaja za žene u sličnim situacijama."
Europski sud za ljudska prava ne može provesti svoju odluku, međutim, irska vlada može odlučiti hoće li ju ignorirati ili odbaciti. Mnoge druge države članice Vijeća Europe, u prošlosti, zanemarile su odluku ovog suda koju su smatrali neprihvatljivom.
Manly je rekao kako sud nije imao nikakvih medicinskih dokaza o pobačaju treće žene. "Današnja presuda predstavlja potpuno ignoriranje kako prava na život nerođenog djeteta tako i medicinske prakse u Irskoj, pa se može jedino opisati kao politički motivirano miješanje u suverenost Republike Irske", kaže Manly.
"Ako Vlada vjeruje u ono što se tvrdi u ovom slučaju, onda ona mora djelovati tako da i dalje osigura današnju medicinsku praksu koja jamči da se neophodno liječenje pruži svim ženama u Irskoj i dalje. Medicinske intervencije nužne za spašavanje majčinog života, čak i ako se život njezinog nerođenog djeteta nenamjerno izgubi, zakonite su i dostupne, ali namjerno ubijanje nerođenih mora ostati kazneno djelo", dodao je.
Sve tri žene u njihovim parnicama podržala je proabortivna udruga Irish Family Planning Association, organizacija koja prima državne novce. "Njihova uključenost u ovom slučaju dio je radikalne kampanje potkopavanja temeljnog prava na život nerođenog djeteta", objašnjava Manly.
Irska Vlada je snažno branila zabranu pobačaja pred sudom, navodeći kako se irski Zakon o pobačaju temelji na "apsolutnim moralnim vrjednotama duboko ugrađenim u irskom društvu."
Članak 40.3.3. irskog Ustava glasi: "Država priznaje pravo na život nerođenog i uz dužno poštovanje jednakog prava na život majke, jamči da će svojim zakonima poštovati, koliko je to izvedivo, braniti i štititi to pravo. "
Preuzeto sa stranice www.hkld.hr
V
Slučaj 'A, B i C protiv Irske' prozvan je od strane pro-life udruga kao 'Roe protiv Wade u Europi', jer je Europski sud za ljudska prava mogao protumačiti dokument konvencije kao nositelja prava na pobačaj ne samo u Irskoj, nego i u drugim europskim zemljama. On je mogao odlučiti da sve zemlje u Vijeću Europe moraju dopustiti pobačaj ili se suočiti s velikim novčanim kaznama na ime odštete, ako ih se tuži.
Odvjetnici iz američke zaklade Alliance Defense Fund pridružili su se irskoj vladi u obrani irske pravne zaštite nerođene djece protiv tri žene koje su zatražile da se ustavni amandman za zaštitu nerođene djece ukine.
Budući je o tužbi odlučivalo Veliko vijeće Europskog suda, presuda je obvezujuća za sva niža vijeća i države članice, te predstavlja osnovni slučaj.
Pravni savjetnik ADF-a Roger Kiska, sa sjedištem u Europi, kaže: "Nikome ne bi trebalo biti dopušteno da odlučuje kako je nevini život bezvrijedan, i nitko ne bi smio prisiljavati neku suverenu naciju da se odrekne svog prava na zaštitu života u svome ustavu ako tako odabere. U ovom slučaju, sud je mudro potvrdio to pravo, što je činio i prije. Ulozi su bili vrlo visoki za cijelu Europu, ali i za druge zapadne zemlje poput SAD-a, jer njihovi sudovi često budno paze kako europski sudovi odlučuju."
Profesor William Binchy iz Pro-Life Campaign u Irskoj je rekao kako je "najvažnije" uzeti iz odluke da "presuda ne zahtijeva od Irske da uvede zakon koji dopušta pobačaj"."Naprotiv, ona u potpunosti poštuje pravo irskog naroda da utvrdi pravnu politiku o zaštiti života nerođene djece", rekao je.
Tri žene tužile su Irsku i zatražile prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima ukidanje zabrane pobačaja rekavši da su bile prisiljene putovati u Veliku Britaniju radi pobačaja te da žele potvrditi 'pravo' na pobačaj. Sud je odbacio tvrdnje dviju od triju žena, no za treću, sud je utvrdio da Irska treba pružiti jasniji postupnik za utvrđivanje rizika za život majke i pristup pobačaju u slučajevima gdje trudnoća predstavlja medicinski rizik za njezin život, a ne zahtijeva od osobe da u određenoj situaciji podnese pravni akt za dobivanje pobačaja.
Treća žena je bila u remisiji od raka u vrijeme trudnoće te se bojala da bi trudnoća moglo poruzrokovati recidiv njezinog raka. Dodijeljena joj je novčana naknada u iznosu od 15 000 EUR.
"Sud je ponovno potvrdio da prema Konvenciji ne postoji pravo na pobačaj, ali je žalosno da je Irska izgubila u trećem slučaju unatoč nedostatku sudske evidencije, konzultacije s liječnikom ili traženja pomoći od irskih sudova", rekao je Kiska.
Vodeći pro-life aktivisti u Irskoj i Engleskoj osuđuju taj dio odluke.
John Smeaton, nacionalni direktor Društva za zaštitu nerođene djece (SPUC) u Velikoj Britaniji, rekao je da je sud "pogrešno protumačio irski Ustav i pomiješao pobačaj sa zdravstvenom skrbi".
"Irski Ustav ne sadrži nikakvo pravo na pobačaj, niti može pravo na život nerođene djece na bilo koji način biti u koliziji s pravom na život njihovih majki," kaže on. "Pobačaj nije zdravstvena skrb i Irska, u kojoj je pobačaj zabranjen, ima najbolje svjetske statistike za zdravlje majki. Ako se implementira u zakon, ova presuda će ozakoniti pobačaj za široki raspon okolnosti."
David Manly iz udruge 'Family & Life' u Irskoj je dodao da će se tim dijelom odluke "vršiti pritisak na irsku vladu da uvede zakon ili službene smjernice o dostupnosti pobačaja za žene u sličnim situacijama."
Europski sud za ljudska prava ne može provesti svoju odluku, međutim, irska vlada može odlučiti hoće li ju ignorirati ili odbaciti. Mnoge druge države članice Vijeća Europe, u prošlosti, zanemarile su odluku ovog suda koju su smatrali neprihvatljivom.
Manly je rekao kako sud nije imao nikakvih medicinskih dokaza o pobačaju treće žene. "Današnja presuda predstavlja potpuno ignoriranje kako prava na život nerođenog djeteta tako i medicinske prakse u Irskoj, pa se može jedino opisati kao politički motivirano miješanje u suverenost Republike Irske", kaže Manly.
"Ako Vlada vjeruje u ono što se tvrdi u ovom slučaju, onda ona mora djelovati tako da i dalje osigura današnju medicinsku praksu koja jamči da se neophodno liječenje pruži svim ženama u Irskoj i dalje. Medicinske intervencije nužne za spašavanje majčinog života, čak i ako se život njezinog nerođenog djeteta nenamjerno izgubi, zakonite su i dostupne, ali namjerno ubijanje nerođenih mora ostati kazneno djelo", dodao je.
Sve tri žene u njihovim parnicama podržala je proabortivna udruga Irish Family Planning Association, organizacija koja prima državne novce. "Njihova uključenost u ovom slučaju dio je radikalne kampanje potkopavanja temeljnog prava na život nerođenog djeteta", objašnjava Manly.
Irska Vlada je snažno branila zabranu pobačaja pred sudom, navodeći kako se irski Zakon o pobačaju temelji na "apsolutnim moralnim vrjednotama duboko ugrađenim u irskom društvu."
Članak 40.3.3. irskog Ustava glasi: "Država priznaje pravo na život nerođenog i uz dužno poštovanje jednakog prava na život majke, jamči da će svojim zakonima poštovati, koliko je to izvedivo, braniti i štititi to pravo. "
Preuzeto sa stranice www.hkld.hr
V
Nema komentara:
Objavi komentar