U NUTRINI

Dok sam u samome sebi samujem samoću
Nastojim misliti o tebi, Kriste.
Koliko ti znači ovaj prazan prostor oko mene ?
Koliko led što se mojim kostima širi ?
Dušu ledi ono što bi trebalo da je vječno grije,
Ona sigurnost što pogled uspravno drži... Ali nije,
Večeras nije.
Koliko ti znači ova tišina što oko mene zrije ?
Toliko pitanje, a odgovor se samo u tebi krije.
Odgovor se Kriste, samo u tebi krije.

Nastojim misliti o tebi, Kriste.
Toliko toga nevažnoga kroz razum neprestano lebdi,
Zapostavlja tebe, koji si jedini važan.
Čak i ja sada, ovdje sam sa sobom što se družim
Teško fokusiram misli, oko nebitnoga kružim.
Cijeli život Kriste, oko nebitnoga kružim.
Ovako pokopan u sebe kako ruke da ti pružim ?
Kako da ti se za milost Kriste odužim ?
Kako da ti se za milost odužim ?

Zar ovako, dok oplakujem trenutak samoće ?
Dok sablaznut tišinom ne čujem vlastito srce kako kuca ?
Koliko ih je ovakvih kao ja ?
Lutalica, što u sebi ne nalaze spokoja ?
Ni mira, ni spokoja.
Ne vide te Kriste, ne vide svjetlo što vječno sja.
Sklopljenih očiju ne vide ni početka ni kraja.
Ni početka Kriste, niti kraja.

Nastojim misliti o tebi Kriste,
Jer to je jedino što me čini budnim
Dok sam u samome sebi samujem samoću.

( Vladimir Fučec )

V