Uznesenje Gospodinovo (Spasovo)

1Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." 6Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" 7On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." 9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."

Djela apostolska 1 - 1,11

Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od četrdeset dana znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. 

Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj. Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. 

Kako možemo shvatiti čin uzašašća? Rabeći jezik i slike u skladu s vremenom kad je napisana, Biblija kaže kako je Isus, četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća, uzašao na nebo. Njegovi prijatelji, nakon intenzivnoga i vrlo posebnoga zajedništva s njim, morali su pristati da se od njega razdvoje. Sjetili su se kako im je jasno rekao: "Bolje je za vas da ja odem." (Ivan 16,7) Zašto? Zato da može doći Duh Sveti, kao prisutnost koja će boraviti u njima: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas." (Djela apostolska 1,8).

Nakon uzašašća učenici su bili u brizi, dezorijentirani. Osjećali su se napuštenima (kao i mi ponekad), ostavljeni svojim ograničenim snagama, čekajući "silu odozgo". Ona će im biti dana na dan Pedesetnice.

Učenici su postupno shvaćali kako uzašašće nije samo nešto što se tiče Isusa; ono ima smisao i za njih te za svakoga. Vraćajući se Bogu, Isus čitavome čovječanstvu otvara novi put. Uzašašće pokazuje kako je Isusova ljudskost zauvijek u Bogu i tada je obnovljeno obećanje (već sadržano u utjelovljenju na Božić) našeg vlastitog sudjelovanja u životu Boga. Isus je začet u Bogu sa svojim tijelom: ova evanđeoska tvrdnja, koja nadilazi naše shvaćanje nije spekulacija o zagrobnom životu. Ona pokazuje beskonačno dostojanstvo ljudi – tijela, duše i duha – u Božjim očima. S Isusom, Bog pruža dobrodošlicu i našoj čovječnosti. I naše će tijelo imati budućnost; ono je poput sjemena koje umire kako bi postalo biljka. (Vidi 1 Korinćanima 15,36-44)

Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji.

Molimo Boga da nas uvede u tu silu i taj svijet. Molimo da se nada Evanđelja proširi cijelim čovječanstvom, oslanjajući se na nevidljivu prisutnost Uskrsloga Krista, kako je obećao u zadnjim riječima Evanđelja po Mateju: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta". (Matej 28,20)

Prilaz Uzašašća iz 6. stoljeća; minijatura.

(slika preuzeta s ovog linka)