Pages

ponedjeljak, 8. kolovoza 2011.

Ovisnici o negativnom


Šta se to dešava sa našim životima?

Otvorimo oči i osvrnimo se oko sebe, zar ne vidimo sve primjetniju sjenu ''negativnog'' koja se nadvija nad naše ulice, domove i duše, nešto na šta ne bi smjeli ostati ravnodušni i nešto što ne bi smjeli prihvatiti kao sasvim pripadajući dio ljudske realnosti. Čovjek postaje sve destruktivniji i prema drugima i prema sebi.
Ako se osvrnemo oko sebe, ali i ako zavirimo u same sebe, osjetit ćemo koliko nemir i neizvjesnost osvaja srca. Svijetom doista vlada neshvatljiv i zastrašujući bijes, ali mi kao da smo se s time uistinu pomirili i prihvatili to kao skoro pa normalnu činjenicu.
Kada obratimo pozornost na medije poput televizije, radija, tiska, interneta... ne možemo, a da ne primjetimo jednu zabrnjavajuću činjenicu, a to je ta, da je većina onog što nude direktno ili indirektno negativnog sadržaja. Ubojstva, nesreće, bolest, nasilje, rat, terorizam... Umjesto objektivnog izvještavanja imamo populariziranje zla. Čak su i crtani filmovi za djecu sve nasilniji i nastraniji. Potpomognuto time, a udruženo s općom socijalnom i ekonomskom situacijom, oko nas kao da počinje da vlada ''opće crnilo''. Najbombastičnije vijesti, najjače boldirani naslovi, najčešće prepričavane priče... sve je puno negativnog sadržaja. One dobre vijesti postaju sve kratkotrajnije, dok odjeci svega lošeg traju sve do pojave jednako jake, ali ponovno loše vijesti.

Da li bi bilo preoštro ustvrditi da smo postali ovisnici o negativnom?

Da nije negativnosti koje ''drugi ljudi'' čine, sve češće se čini, da ne bi imali o čemu ni pričati, niti bi imali o čemu slušati. Naše konverzacije bi bez toga postale prazne i neinteresantne. Sa nekim ljudima s kojima se često družimo uopće ne bi imali teme za razgovor. Da li to postaje globalan problem ? Razmislimo malo, koliko traje naš razgovor s nekim prijateljem i koliki je u njemu procenat prepričavanja negativnih događaja ili pak ogovaranja i prigovaranja na nekoga. Prema nekim istraživanjima čak 70% razgovora se potroši u to. Nije li to pomalo zastrašujuće? Po ovome ispada da bi bez negativnosti koje se dešavaju oko nas, naši životi bili potpuno nezanimljivi. O čemu bi razmišljali, da li bi uopće imali o čemu razgovarati sa nekim, a da ne pričamo o tome?
Možda će netko smatrati da je ovo previše kritičan osvrt ili pretjerivanje, ali promislimo samo: koliko puta smo govorili o nekome, a da se pri tom nismo jadali na njegovo ponašanje ili da nismo spominjali nečiju nesreću ili da nismo žalili nekoga, ili pak stvarali negativne pretpostavke... Također, koliko često smo govorili o sebi, a da se nismo žalili na nerazumjevanje od strane drugih, neimaštinu, probleme raznih vrsta koji nas pogađaju? Koliko često smo, opravdano ili neopravdano, kritični prema sebi, drugome ili pak društvu oko sebe? Koliko često smo uključeni u veće ili manje svađe ili sukobe? Koliko često smo i sami negativni?
Ako bi bolje razmislili zaprepastili bi se koliko našeg života prođe u sve ovo.
Gdje je nestalo veselje, nada, želja za boljim sutra?
Mnogi od nas se prepuštaju ovome ni ne pokušavajući promjeniti nešto u svome životu, vjerovatno vođeni mišlju da čak i da promijene sebe svijet ostaje isti, međutim iako jedna zvijezda na nebu neće osvijetliti cijeli svijet, ipak će unijeti bar tračak svjetlosti u tamu, a ako joj se pridruže i druge... Što je više takvih zvijezda i svijet će biti svjetliji
Trebamo li se nekada zamisliti, hoćemo li doista dopustiti da mračna sjena nadvlada nad našim životima i ubije radost u nama ili ćemo pokušati naći tračak svjetlosti za kojim ćemo krenuti?
Izbor je na nama.

V.

.

Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Dobar tekst

asja kaže...

Interesantan pogled na situaciju u društvu. Dosad nisam o ovome razmišljala na ovakava način, ali ima logike u svemu što ste napisali.

iva93 kaže...

istina
poznajem puno ljudi koji ne znaju apsolutno ništa drugo pričati osim o negativnim stvarima

Anonimno kaže...

Odlicno receno. Svaka cast. Jos vise zabrinjava i ta situacija da sve vise ljudi ne samo sto stalno pricaju o negativnim stvarima, nego cak i prizeljkivaju takve stvari. Ocigledno bez njih neki ne bi znali ni zivjeti

Josip kaže...

Zanimljiv tekst