Je li Kristova poruka izgubila smisao ?

''Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije lud, napast će ga govoreći: Ti si lud, nisi kao mi!"

Nikad se u povijesti nije više osjećala istinitost proročanske pouke svetog Antuna Velikog. Svako vrijeme nosi svoje teškoće i svoja iskušenja, međutim u današnjem svijetu velike brzine i globalizacije to se proročanstvo posebno osjeća. Zar je Kristova poruka doista postala preteška današnjem čovjeku i neizvediva u današnjem modernom vremenu?
U velikom previranju današnjice i čovjekovom potragom za odgovorima Crkva osjeća potrebu i odgovornost uputiti na Krista. Međutim u velikoj želji da Krista svjedočimo i ljepotu njegova poziva pokažemo i približimo opterećenom čovjeku današnjice, lako se dogodi da prijeđemo granicu i padnemo u herezu prilagođavanja, neprilagodljive i jasne Kristove poruke. Postajemo luđaci jer se pomamljujemo željama i strastima suvremenog svijeta. Umjesto da prenesemo puninu Radosne Vijesti dobijemo suprotan učinak jer smo tu puninu oblikovali svojim željama i željama svijeta.

''Drugomu nekom reče: Pođi za mnom! A on će mu: Dopusti mi da prije odem i pokopam oca. Reče mu: Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." ( Luka 9, 59-60)

Kristova poruka iako imperativ i radikalan poziv na promjenu, ipak ostavlja potpunu slobodu odabira. Onaj tko je spreman prihvatiti poziv uz potpunu slobodu, mora biti spreman prihvatiti i odgovornost onoga što je doneseno u toj slobodi. I to je ono gdje nema kompromisa, ili jesi ili nisi. Ili izabireš smrt ili život, između nema. Snaga Isusove poruke proizlazi iz božanskih načela jer je upravo suprotna ljudskim načelima i logici. Bog se nije utjelovio ni prerano ni prekasno, da bi se izvlačili da je njegovo breme teško današnjem čovjeku. Jer On je isti i jučer i danas i sutra. A ako je On isti tko će spriječiti kršćanina da i u današnjem vremenu ne kliče iz sveg glasa: ''Nisam mrtvac Gospode već u Tebi Život biram“. Stoga kršćanstvo nije i nesmije biti puka ideologija koja će se uvjek iznova prilagođavati duhu vremena, koju ćemo mjenjati po svome ukusu i svojim željama. Kršćani, a napose Katolici su bili i moraju ostati Kristovi ''luđaci“ u zemlji luđaka i robova ovoga svijeta. Jer kad ti kažu: ''Ti si lud nisi kao mi“ zahvaljuj Bogu i kliči iz sveg glasa, jer sveti Antun te davno upozorio na one koji Krista odbaciše, a sebe bogovima prozvaše. Gospod se podsmjehuje takvima.

(Miroslav Novaković)

.