Život nam tekao
stoljeća mnoga
pod svetim okriljem
imena tvoga
o Gospo olovska!
stoljeća mnoga
pod svetim okriljem
imena tvoga
o Gospo olovska!
Svetište Gospe Olovske, koje je po mnogima najstarije u ovom dijelu Europe, nalazi se u Istočnom dijelu Bosne, oko 55 km udaljeno od Sarajeva i već je stoljećima jedna od najznačajnijih hodočasničkih destinacija katolika iz Bosne, ali i iz drugih krajeva.
Najraniji pomeni crkve i svetišta u Olovu su još iz 1353. godine, a iz popisa samostana fra Bartola Pizanskog saznajemo da je još 1385. godine ovdje postojao i franjevački samostan. Za razliku od drugih mjesta Turci svojim dolaskom nisu dirali ovo svetište sve do noći između 1. i 2. kolovoza 1704. godine, kada su samostan i crkva zapaljeni. Kroničari bilježe da je počinilac za svoje zlodjelo od turskih vlasti dobro nagrađen dukatima. Međutim Turci i njihovi podanici koliko god se trudili nisu uspjeli potpuno uništiti vjeru na tom području. Vjernici su i dalje nastavili dolaziti na hodočašća u to mjesto, a od stare crkve ostao je samo jedan kameni ostatak zida koji postoji i danas, poznat kao ''crni kamen''. Ime je dobio zbog svoje boje koju je poprimio od paljenja svijeća koje su stoljećema paljeni na njemu. Današnja crkva Uznesenja Marijina izgrađena je 1938. godine po projektu Karla Paržika. Svetištem upravljaju franjevci provincije Bosne Srebrene, danas su to fra Gabrijel Tomić i fra Marko Dunđer.
Iako u Olovu danas živi svega dvadesetak katolika, ono je i dalje ostalo jedno od najvećih svetišta u BiH. Brojna su svjedočanstva ispunjenja milosti, obraćenja, pa čak i čudesnih ozdravljenja na tom mjestu. Osim katolika često dolaze i pravoslavni, čak i muslimani. Najveći broj hodočasnika okuplja se za blagdane Uznesenja Marijina, Rođenja Marijina, te za prvi svibanj.
V
.
Nema komentara:
Objavi komentar