Dan

 

 ''A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac." 

(Mt 24, 36)

Zanimljivo je i razočaravajuće zadnjih godina primjetiti toliku pažnju koju su ljudi usmjeravali na današnji datum - 21. prosinac, kada bi po kalendaru stare majanske civilizacije trebao biti kraj svijeta. Zašto sam spomenuo riječi ''zanimljivo'' i ''razočaravajuće''? Zanimljivo je zato što ljudske guposti nekad čak i smiješne znaju biti, pa tako i u ovom slučaju. Pod utjecajem različitih knjiga i filmova ljudi su počeli trošiti svoj novac gradeći kojekakva skloništa pod zemljom ili na planinama, gdje bi mogli preživjeti smak svijeta. Prvenstveno govoriti o nekakvom smaku svijeta koji će američki ili ko zna čiji bogataši preživjet je neozbiljno. Razočaravajuće je bilo vidjeti ljude kako strepe, kako se boje, samo zato što su Maje prije dvije tisuće godina svoj kalendar završili danom koji po gregorijanskom kalendaru odgovara 21. prosincu 2012. Nije to bilo riječ o nekim nepismenim gorštacima, nego o uglavnom školovanim ljudima, čak i intelektualcima, koji su iako ne postoji niti jedan znastveni dokaz koji bi potvrdio to ''proročanstvo'', ipak odlučili svoj razum i intelekt suzbit u korist primitivnog straha. No posebno je razočaravajuće ponašanje i anksiozna apostaza mnogih kršćana, kad je ovo u pitanju. Takav paničan strah, zaboravljanje Isusovih riječi, zanemarivanje nauka Crkve i prepuštanje vjere kojekakvim paganskim proročanstvima, to je jednostavno nedopustivo za osobu koja sebe naziva kršćaninom.

Upravo mi je zbog toga na pamet pao ovaj himan talijanskog franjevca fra Tome Ćelanskog iz XIII. stoljeća.

Na latinskom

DIES IRRAE, DIES ILLA

Dies iræ! Dies illa

Solvet sæclum in favilla:

Teste David cum Sibylla!

Quantus tremor est futurus,
Quando iudex est venturus,
Cuncta stricte discussurus!

Tuba mirum spargens sonum
Per sepulchra regionum,
Coget omnes ante thronum.

Mors stupebit, et natura,
Cum resurget creatura,
Iudicanti responsura.

Liber scriptus proferetur,
In quo totum continetur,
Unde mundus iudicetur

Iudex ergo cum sedebit,
Quidquid latet, apparebit:
Nil inultum remanebit.

Quid sum miser tunc dicturus?
Quem patronum rogaturus,
Cum vix iustus sit securus?

Rex tremendæ maiestatis,
Qui salvandos salvas gratis,
Salva me, fons pietatis.

Recordare, Iesu pie,
Quod sum causa tuæ viæ:
Ne me perdas illa die.

Quærens me, sedisti lassus:
Redemisti Crucem passus:
Tantus labor non sit cassus.

Iuste iudex ultionis,
Donum fac remissionis
Ante diem rationis.

Ingemisco, tamquam reus:
Culpa rubet vultus meus:
Supplicanti parce, Deus.

Qui Mariam absolvisti,
Et latronem exaudisti,
Mihi quoque spem dedisti.

Preces meæ non sunt dignæ:
Sed tu bonus fac benigne,
Ne perenni cremer igne.

Inter oves locum præsta,
Et ab hædis me sequestra,
Statuens in parte dextra.

Confutatis maledictis,
Flammis acribus addictis:
Voca me cum benedictis.

Oro supplex et acclinis,
Cor contritum quasi cinis:
Gere curam mei finis.

Lacrimosa dies illa,
qua resurget ex favilla
Iudicandus homo reus.
Huic ergo parce, Deus:

Pie Iesu Domine,
dona eis requiem. Amen.

Na hrvatskom

U DAN ONAJ, U DAN GNJEVA

U dan onaj, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva. 

Kolik strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti! 

S trublje čudan zvuk romoni,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.  

Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene. 

Otvara se knjiga jada,
Knjiga grešna ljudskog rada
Što će vagnut biti sada.  

Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grehote pokarane. 

Što ću jadan tada zborit
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?  

Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko' dar s visine,
Spasi mene, pun miline! 

Sjeti se o Spase mio,
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio. 

Ištući me trudan hoda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?  

Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga,
Prije dana osvetnoga. 

Uzdišem ko' krivac hudi
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!  

Mariju si opravdao,
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao. 

Molitva mi nema moći,
Al ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.  

Kad potreseš grešnim svijetom
Plamenu ga predaš kletom,
Zovni mene s vojskom svetom. 

K ovcama me svojim kreni,
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.  

Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti. 

Avaj dana suza, straha,
Kada grešni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!  

Spase blagi, ti nas vodi,
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika. 

Amen. 

 

V