Hvali Sion Spasitelja

Hvali, Sion, Spasitelja,
Vođu svog i učitelja
Pjesmama i popijevkom.

Uzdiži ga iznad svega,
Nećeš preveć hvalit njega
Nit kojom pohvalom.

Slava evo velika je:
Živi kruh, što život daje,
Častit nam je ovaj dan.

Kruh, što bi kod svetog stola,
Među dvanaest apostola
Podijeljen je i blagovan.

Pojmo punom jasnom riječi,
Neka milo klikće, ječi
Srdaca nam skladan glas.

Blagdan slavni svetkujemo,
Ustanovu spominjemo
Gozbe, što je dade Spas.

Novog Kralja stol je evo,
na njem evo Janje novo,
starom Vazmu dođe kraj.

Nesta lika toga trena,
Ispred zbilje minu sjena,
Tminu progna sunčan sjaj.

Što nam stvori ono veče,
Krist to isto tvorit reče
Dovijeka na spomen svoj.

Poučeni kako treba,
Pronosimo dare neba,
U žrtvi spasonosnoj.

Nauke nam svete glase:
Kruh u Tijelo pretvara se,
Vino u krv Gospodnju.

Ne shvaćamo, ne gledamo,
Al' po jakoj vjeri znamo
Što van reda biva tu.

U dva lika tu se taje
Silne stvari, kojima je
Tek vanjština razlikom

Tijelo hrana, Krv je piće,
Kristovo je ipak biće
Sve pod svakom prilikom.

Kad ga primaš, nije dio,
Nije kriška, nego cio
Ljudima se predaje.

Jeo jedan, jelo trista,
Svaki prima svega Krista,
Nit'ga jelom nestaje.

Dobar, opak blaguju ga,
Kob je ipak svakom druga:
Život ili smrtni mrak.

Smrt je zlima, dobrim žiće,
Gledaj isto Kruh i Piće,
A plod tako nejednak.

Kad je tajna razlomljena,
Znaj, da čest joj odijeljena
Ko cjelina vrijedi njena,
Jer u svakoj sav je dar.

Nit' se manje što pri tome
Stas il' stanje sakritome,
Prilike se lako lome,
Ne trga se sama stvar.

Anđeoske eto hrane,
Putnici se njome hrane:
To je kruh za odabrane,
Ne daje se svijetu zlom.

Davno mu je spominjanje:
Izakovo žrtvovanje,
Izraelskog Vazma Janje,
Mana, hrana pustinjom.

Dobar Pastir, pravo jelo,
Smiluj nam se, Janje bijelo
Daj nam hranu, svoje Tijelo
Brani, vodi stado cijelo
K strani žića blaženog.

Silni Bože, što nam jesti
Na zemaljskoj daješ cesti:
Daj nam gore s tobom sjesti:
Među svetce ti nas smjesti
U nebu kod stola svog.

Amen. Aleluja.

(sv. Toma Akvinski)

.