Legenda o katoličkim talibanima

Interesantna je čovjekova potreba da kada želi nekoga diskreditirati obično nastoji odabrati najjači mogući izraz kojim bi što uspješnije druge ubijedio da se okrenu protiv te osobe i(li) ciljane grupe ljudi, te da stvore takvo mišljenje koje će ih u startu odmaknuti od svake želje za bilo kakvim kontaktom. Drugim riječima, što snažnije i što slikovitije obilježiti, da bi se skrenula pažnja na negativnost i opasnost koju označeni subjekt navodno u sebi nosi. To je prisutno u svakoj sferi društvenog života, pa i u religiji. Odnedavno sve češće slušam i čitam o nekakvim ''katoličkim talibanima''. Taj termin je izgleda posebno popularan u takozvanim liberalnim modernističkim katoličkim krugovima, koji tako žele proglasiti opasnim, čak bi s obzirom na težinu naziva ''taliban'', mogli reći i kriminalnim, grupe vjernika koji su, kako ovi tvrde, ''radikalnije'' pristupili shvaćanju vjere i pripadnosti Crkvi. Prvenstveno kada se to odnosi na Opus Dei, karizmatski pokret, neokatekumene, a u novije vrijeme i na sve brojnije i glasnije tradicionaliste.

Ne treba bježati od činjenice da među katolicima, pa i ovim nabrojanim skupinama, ima ekstremno radikalnih  pojedinaca, međutim, ako izuzmemo pojedinačne slučajeve psihički i duhovno nestabilnih ljudi, među katolicima definitivno nema ničega što bi odgovaralo usporedbi sa organiziranim radikalnim vjersko-političkim pokretom kao što su Talibani. Dakle, riječ je o uspoređivanju nečega što je samo po sebi neusporedivo.

Eh sad, onaj tko ovo čita pomislio bi da sam ja previše ozbiljno shvatio ili pogrešno razumio želju nekoga tko navodno dobronamjerno pokušava ukazati na tu činjenicu postojanja fundamentalista i među katolicima, pa da bi glas kritike bio što zvučniji, koristi upravo ovakav termin koji će ''pravim vjernicima'' probuditi razum i otvoriti oči da prepoznaju ''krive duhovnosti'' i distanciraju se od njih. Da su u svemu tome stvari normalno postavljene možda bi to i bilo prihvatljivo, ali nisu, jer taj termin uglavnom nije usmjeren na pojedince nego na ciljane grupe ljudi koje se na taj način nastoji stigmatizirati i depopularizirati. Ponavljam, te ciljane grupe su redovito one zajednice i pokreti koje sam naveo ranije u ovom tekstu.

S obzirom da poznajem nekolicinu svećenika i laika, koji veoma često u usta uzimaju ovaj termin, odlučio sam malo dublje istražiti šta konkretno oni pod tim podrazumijevaju. Moram naglasiti da je riječ o visoko obrazovanim ljudima čija riječ nosi posebnu težinu. Da budem iskren, odlučio sam neke od njih kroz razgovor navesti da mi ukažu na konkretnu grupu ljudi kojima oni tako radikalno presuđuju nazivajući ih ''katoličkim talibanima'', pa da sam prosudim šta je tu na stvari. Na pisanje ovog članka upravo me i ponukao razgovor sa jednim svećenikom koji veoma često koristi taj termin, a time signalizira direktno na neke osobe koje poznajem. Dakle, napokon sam pronašao trag. Identificirao sam tko su ''katolički talibani''. Mada moram naglasiti da ta skupina svećenika i laika koje poznajem, a koji upiru prstom u te ''katoličke talibane'', pripada takozvanoj liberalnoj ''progresivističkoj'' struji, koja se zalaže za slobodu mišljenja i pravo demokratskog glasa u Crkvi, ali uglavnom dok je to mišljenje identično njihovom, a ukoliko to nije, onda postaju žestoko nedemokratični, verbalno nasilni i osuđujući, dakle klasično podmuklo zastrašivanje i diskreditiranje neistomišljenika, tako da se zapitam tko je ustvari tu taliban, ali  eto.... Da ne ostane na nekom mom besmislenom filozofiranju, red je da priložim rezultat svog malog istraživanja i da razotkrijem katoličke talibane.

S obzirom da je prst uperen na grupu vjernika koje poznajem prvo ću reći šta oni nisu, odnosno čega kod njih nema. Dakle, među njima nema katolika koji se udružuju u terorističke ćelije s ciljem nasilnog uspostavljanja vjerske ekstremno radikalne ''katoličke'' države, a nema ni onih koji se opasuju eksplozivom i raznose na trgovima i ulicama. Među njima nema katolika koji ''obrezuju'' (sakate) žene da ne bi mogle imati normalne seksualne odnose, niti onih koji bacaju ženama kiselinu u lice zato što njena obitelj ne želi odobriti udaju. Među njima nema katolika koji brane djevojčicama da idu u školu i uče čitati i pisati, niti onih koji dječacima od malih nogu oružje stavljaju u ruke i uče ih kako ubijati. Među njima nema onih koji krvlju i strahom žele osvojiti svijet.

Dakle, ako takvih nema, kakvi su to onda ''talibani''?

Prema onome što sam saznao od tih svećenika i laika s kojima sam razgovarao, a koji u vokabularu često koriste taj izraz, katolički talibani su ovakvi katolici:

- oni koji svaki dan idu na misu

- oni koji mole krunicu ili neke druge tradicionalne tipove molitvi

- oni koji vjeruju u anđele čuvare i mole im se za zaštitu

- oni koji vjeruju u apsolutnu prisutnost Tijela i Krvi Kristove u hostiji i vinu i tako se odnose prema svakoj čestici hostije i vina.

- oni koji kleknu da prime pričest

- oni koji imaju izvanredne darove Duha Svetoga (dar govora u jezicima naprimjer)

- oni koji vjeruju da Bog i danas čini čuda (u vidu čudesnih ozdravljenja i obraćenja)

- oni koji se više puta tjedno (neovisno o svetoj misi) sastaju na molitvu ili čitanje Svetog Pisma.

- oni koji su zadržali tradicionalnu obiteljsku molitvu

- oni koji se doista vole moliti Bogu u svakom trenutku, a ne samo u potrebi, kojima to nije mrsko, teško ili dosadno

- oni koji se (pre)često ispovijedaju

- oni koji vjeruju u Isusa kao jedinog Spasitelja

- oni koji Djevicu Mariju prihvaćaju kao svoju istinsku nebesku majku, kojoj se kao Bogorodici bezgrešno začetoj i na nebo uznesenoj utječu i mole.

- oni koji vjeruju i u mogućnost privatne objave (kao što su naprimjer ukazanja Blažene Djevice Marije)

- oni koji ponizno i poslušno slušaju crkvenu hijerarhiju na čelu sa svetim ocem papom, namjesnikom Kristovim na zemlji

- oni koji su vjerni učiteljstvu Crkve i ne padaju u zamke kojekakvih ''modernih'' teologa (sa naukom drugačijim od službenog nauka Crkve)

- oni koji istinski promiću svetost braka, predbračnu čistoću i zaštitu života čovjeka od začeća do naravne smrti

- oni koji gaje ljubav prema crkvenoj tradiciji

- oni koji se nikada ne ismijavaju sa svetinjama

- oni koji u vjeri ne traže karijerizam ili prestiž, niti se koristeći se njome nastoje ''dobro uhljebiti'' na bilo koji način.

- oni koji se ne srame niti se boje izaći i javno svjedočiti svoju vjeru u Krista

Eto, tako ćemo prepoznati ''katoličke talibane''. Takve su ove osobe koje poznajem, a u koje je uperen prst optužbe i presude. Takve ljude nazivaju ''katoličkim talibanima''. Uvijek će se njima natovariti na leđa i još koji pogrdni epitet, laž, svašta nešto, samo da ih što više ljudi zamrzi i osudi. Ovaj tekst možda neki neće shvatiti, ali on je, iako pomalo ironičan, sasvim ozbiljan kritički odgovor na stvarnost koliko slobode ljudi sebi dopuste da mogu tek tako druge etiketirati, koristeći se svakakvim, čak i političkim terminima, samo da bi što više ljudi okrenuli protiv njih. Spomenuo sam optužbu i presudu, ali moram dodati i to da nakon njih uvijek slijedi i završni čin - izvršenje kazne. Bojim se da neće proći mnogo vremena kada ćemo čuti i ono: ''raspni ga, raspni''.

V.

.