Tihi je dan, Veliki petak,
dobro znam što se danas sa Kristom zbiva.
Možda se baš zato upitati trebam,
da li mi je vjera još uvijek živa.
Koliko sam spreman biti s Kristom
Baš sad kad me On najviše treba,
il mislim da križ ipak nije mjesto
preko kojeg treba tražit put do neba.
Ja za sebe kažem da sam Kristov.
Često sam ga za se i molio nešto,
a danas kad moj Spasitelj visi na križu
podijelit boli s njime izbjegavam vješto.
Sa svjetinom zajedno vičem ''Raspni ga!'',
na Cvjetnicu sam s njima klicao ''Hosana!''
Da li sam danas na pravom mjestu
I pitam se koja je moja strana.
Nisam li, nažalost, poput Jude
i kako mi duša može biti čista?
Kada sam spreman za bogatsvo svijeta
izdati svog prijatelja - Spasitelja Krista.
Ili imam vlast poput Pilata
koji Isusa osuđuje na muke,
ali da se ja oslobodim krivnje
dovoljno je samo - oprati ruke.
Da li sam negdje u drušvu apostola
koji su s njime jeli i pili,
a sad dok Isus umire na križu,
svi su se oni nekuda skrili.
Nisam li možda poput Petra
''spreman sam i u smrt u Tvoje ime'',
a kad me optuže ''I ti si od njih!'',
tri puta se zakleh ''Nisam bio s Njime''.
Želim li poput raskajanog razbojnika,
''Oprosti mi, Isuse'' reći mu na kraju
i čuti one spasonosne riječi
''Još danas ćeš biti sa mnom u raju''.
Želio bih Kriste i ja jednom stići
k Tebi i Tvom Ocu u nebeske visine
ja se još tražim i ne mogu se naći
i danas Te molim - Oprosti, Božji Sine.
(Zvonko Klemenčić Mito)
.
Nema komentara:
Objavi komentar