S obzirom da sam ostao prijatno iznenađen posjećenošću ovog bloga na članku o s. Luki Liengitz, odlučio sam nastaviti pisati o brojnim primjerima svetih ljudi koje katolici u Bosni i Hercegovini čuvaju u sjećanju, časte ih i utjeću im se za zagovor. Ovaj put spomenut ćemo se bosanskog franjevca fra Lovre Milanovića, rođenog Sarajlije, čiji grob u Turiću kod Gradačca već stoljećima važi za veliko hodočasničko mjesto, a nedavno je i službeno pokrenut kanonski postupak za njegovu beatifikaciju.
Fra Lovro (Stjepan) Milanović je rođen 22.05.1777. godine u Sarajevu, koje je u tada imalo malu, ali veoma jaku katoličku zajednicu, uglavnom okupljenu oko dubrovačke kolonije u Latinluku. S obzirom da je i njegov rođeni stric fra Franjo Milanović bio svećenik, pretpostavlja se da je i Lovro od malena ministrirao i pomagao sarajevskim fratrima, te tako i otkrio svoj poziv. U novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene ulazi 27.05.1792., a godinu dana kasnije daje i prve redovničke zavjete. Nažalost, nema točnih podataka o tome gdje se školovao i kada je za svećenika zaređen, ali iz podataka koje nudi samostan i župa u Kraljevoj Sutjesci vidimo da je 1803. godine fra Lovro bio kapelan u toj župi. Od kolovoza 1806. godine, pa sve do mučeničke smrti šest mjeseci kasnije, službuje kao kapelan u župi Tramošnica.
Fra Lovro (Stjepan) Milanović je rođen 22.05.1777. godine u Sarajevu, koje je u tada imalo malu, ali veoma jaku katoličku zajednicu, uglavnom okupljenu oko dubrovačke kolonije u Latinluku. S obzirom da je i njegov rođeni stric fra Franjo Milanović bio svećenik, pretpostavlja se da je i Lovro od malena ministrirao i pomagao sarajevskim fratrima, te tako i otkrio svoj poziv. U novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene ulazi 27.05.1792., a godinu dana kasnije daje i prve redovničke zavjete. Nažalost, nema točnih podataka o tome gdje se školovao i kada je za svećenika zaređen, ali iz podataka koje nudi samostan i župa u Kraljevoj Sutjesci vidimo da je 1803. godine fra Lovro bio kapelan u toj župi. Od kolovoza 1806. godine, pa sve do mučeničke smrti šest mjeseci kasnije, službuje kao kapelan u župi Tramošnica.
Ubijen je 03.02.1807. godine. Tog kobnog dana, jašući na konju, išao je prema Starom Selu (današnja župa Turić), noseći pri tom Presveto nekom bolesniku, također mu je namjera bila da se poslije toga pridruži svom stricu fra Franji Milanoviću u Bijeloj, koji ga je pozvao u ispomoć za ispovjedanje. Ubio ga je lokalni musliman Mujo Arnaut u naletu bijesa jer fra Lovro nije sišao sa konja kada ga je sreo. Tada je naime postojalo pravilo da svaki nemusliman koji u putu, jašući na konju, susretne nekog muslimana, mora sjahati i iskazati mu poštovanje. Fra Lovro to nije učinio jer je žurio čovjeku na samrti odnijeti Presveto, a budući da je Mujo Arnaut potjecao iz glasovite loze Gradaščevića, ponos mu nije dao da pređe preko toga, nego je zaustavio fra Lovru, ranio ga nožem, a zatim izvukao kuburu i pucao na njega, te ga ostavio da umre. Predaja kaže da su posljednje fra Lovrine riječi bile "Gospodine Isuse Kriste, koji si za me krv prolio na križu, sad ja bijedan za tebe umirem od neprijatelja svetog križa. Oprosti meni preveliku grešniku i smiluj mi se!"
Fra Lovro Milanović je sahranjen u Turiću, a već nakon njegove mučeničke smrti vjernici su se spontano počeli okupljati i moliti se na njegovom grobu. Cijelom Bosnom raširio se glas o fra Lovrinoj mučeničkoj smrti i njegovom grobu gdje Bog onima koji dolaze uslišava molitve. Ubrzo je to postalo veliko zavjetno i hodočasničko mjesto na kom, već više od 200 godina, kao svjedočanstvo, ljudi ostavljaju brojne poruke zahvale za uslišane molitve i zadobivene milosti.
V
.
2 komentara:
Jako je pohvalno objaviti ovakve priče.
Nisam znao za ovog svetog fratra. Za mučenike ne bi ni trebala postojati beatifikacija ni kanonizacija, dovoljno bi bilo dokazati da su mučeni za vjeru. Mislim da će naši sveci tek izići na vidjelo jer ovakvih je puna povijest.
Objavi komentar