Sinoda o obitelji - Jedna dobijena bitka ne čini dobijen rat

 

Svetom misom i beatifikacijom pape Pavla VI., završena je po mnogo čemu kontroverzna izvanredna Sinoda o obitelji, koja je vjernicima Crkvu prikazala u ne baš rado viđenom svjetlu. Zahvaljujući medijima koji su pokazali veliku zainteresiranost za ovaj događaj na vidjelo je izašlo mnogo toga čemu se vjerovatno nismo nadali. S obzirom da je Sinoda od samoga početka bila usmjerena uglavnom na pitanje pričesti vjernika koji su nakon crkvenog braka stupili u drugi civilni brak, žestoka rasprava je svakako bila očekivana, ali nismo baš očekivali tako agresivne spletke, pokušaje manipuliranja, te katastrofalno nepromišljene izjave pojedinih visokih crkvenih dužnostika.

Sa manipulacijama se počelo odmah na početku. Iako je određeno da će izvještaji ostati tajni, masovno su u javnost plasirani detalji o navodnom ''revolucionarnom zaokretu'' u odnosu učiteljstva Crkve prema konkretnim situacijama, poput već spomenutog pitanja pričesti onih koji žive u drugom (civilnom) braku, te ublažavanju stavovova prema parovima koji žive nevjenčano i homoseksualnim vezama. Na kraju prvog dijela Sinode objavljen je središnji dokument tzv. ''Relatio post disceptationem'', koji je trebao biti rezime dotadašnjih rasprava i odluka o daljnim smjernicama, a koji su liberalni krugovi odmah nazvali ''pastoralnim zemljotresom'', jer se u njemu eksplicitno navodi da bi Crkva u izvanbračnim zajednicama, umjesto kritiziranja, trebala prepoznati i podržati pozitivne aspekte, te želju da se i u njima ostvare ''obiteljske vrijednosti''. Slične riječi korištene su i u korist velikodušnog prihvaćanja homoseksualnih zajednica, te ublažavanju stava prema kontracepciji. Međutim, taj dokument je umjesto ''pastoralnog zemljotresa'' kakvog su nagovještavali liberalni ''progresivni''' krugovi, izazvao žestoku eksploziju nezadovoljstva velike većine sinodalnih otaca, jer, kako se ispostavilo, dokument uopće nije odražavao stvarno stanje onoga što se na Sinodi dešavalo. Čak se i prilikom predstavljanja tog ''izvješća'', generalni relator, mađarski kardinal Peter Erdo, ogradio od onog dijela teksta koji govori o homoseksualcima, pripisujući ga nadbiskupu Brunu Forteu. Očekivano su glasni kritizatori teksta bili pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Muller i pročelnik Apostolske signature, kardinal Raymond Burke, te poljski biskupi koji su dokument nazvali napadom na učenje svetog pape Ivana Pavla II., međutim ono na šta liberalni krugovi očigledno nisu računali, to je žestok i što je najbitnije jedinstven intervent afričkih biskupa, koji su dokument jednoglasno nazvali neprihvatljivim, a najistaknutiji u toj kritici bio je južnoafrički franjevac - kardinal Wilfrid Fox Napier. Treba naglasiti da su svoje neslaganje sa objavljenim dokumentom izrazili i predstavnici istočnih katoličkih crkvi. Uslijedio je sraman intervju glavnog nositelja liberalnih ideja na ovoj Sinodi, njemačkog kardinala Waltera Kaspera, u kojem je između ostalog rekao da ''Afrikanci ne bi Crkvi trebali govoriti šta da radi'' i da se o ovim temama sa Afrikancima i biskupima iz ''muslimanskih'' zemalja ne može razgovarati. Nakon što je intervju objavljen, kardinal Kasper je tvrdio da to nikada nije izjavio, međutim pojavio se audio snimak čime se kardinala uhvatilo u laži, što je javnost posebno naljutilo. To je bila kap koja je prelila čašu. Čak su se i brojni liberalniji biskupi počeli ograđivati od Kaspera. Američki kardinal Timothy Dolan je na opće iznenađenje izrazio podršku svom sunardonjaku kardinalu Burkeu, koga su prozivali zbog ''pretjeranog konzervatizma'', a zatim i javno krittizirao kardinala Kaspera zbog njegove izjeve. Ispostavilo se da na ovoj Sinodi velika većina sinodalnih otaca ipak nije prihvatila liberalne promjene koje su najavljivane kao ''revolucionarne''. Mnoge stvari su izašle na vidjelo, primjerice, sada je sasvim jasno da ''gay lobi'', koji je prije odreknuća od službe spominjao papa Benedikt XVI., ipak postoji u strukturama Crkve i da ima veoma snažan utjecaj. 

Ipak, završni dokument Sinode gotovo da uopće nije sadržao ništa što je, tjedan dana ranije objavljeno u kontroverznom dokumentu ''Rellatio post disceptationem''. Tri točke koje su govorile o pastoralu razvedenih, pa ponovo civilno vjenčanih, te o homoseksualnim zajednicama, nisu dobile većinu potrebnu za budu uključene u raspravu na redovitoj Sinodi o obitelji, koja će se održati naredne godine. Ipak, papa Franjo je odlučio da se i one objave i kako sada stvari stoje ipak će se o njima raspravljati. 

Interesantno je spomenuti da se sam papa direktno nije miješao u rasprave. Iako je u nekim propovijedima na misama u Domu sv. Marte, ostavljao dojam da indirektno kritizira ''konzervativce'' i poziva Crkvu na otvaranje ka novim pogledima, na rad same Sinode aktivno nije utjecao. Tijekom Sinode bio je prozivan od strane pojedinih branitelja crkvenog nauka jer ničim nije spriječio pokušaje manipulacije sinodalnim odlukama i plasiranje u javnost glasina da on podržava liberalne prijedloge. S druge strane nakon Sinode kritizirali su ga i pojedini liberalni biskupi jer ih je po njihovom mišljenju ''ohrabrio'' da iznose stavove, a zatim pustio (kako je izjavio jedan od njemačkih biskupa) kao ''janjce među vukove''. Bilo kako bilo, sam papa je u završnom govoru izrekao kritiku i na račun ''tradicionalista'' i na račun ''liberala'', nakon čega su, kako tvrde mediji, svi biskupi ustali i pet minuta mu aplaudirali. Međutim, uprkos njegovom pokušaju da taj govor izgleda kao ''pobjednički'', vjernicima ostaje gorak okus jer se Crkva na ovoj Sinodi pokazala veoma podijeljenom i zabrinutost da bi, ako se stvari nastave zaoštravati, moglo doći čak i do podjele.
Branitelji tradicionalnog nauka Crkve su, rekli bi smo, na ovoj Sinodi dobili bitku, međutim to nikako ne znači i dobijen ''rat''. Sporni paragrafi, koji nisu dobili većinu glasova ipak će, na redovitoj Sinodi naredne godine, ponovo ići na dodatno razmatranje. A pitanje je da li će ta Sinoda uopće izgledati kao ova, jer je evidentno da neki od najglasnijih protivnika liberalnih ideja dogodine neće biti među sinodalnim ocima. Tu se prvenstveno misli na američkog kardinala Raymonda Burkea, koji je potvrdio da će biti uklonjen s mjesta pročelnika Apostolske signature, a spominju se i još neke smjene, među njima čak i pročelnika Kongregacije za nauk vjere, njemačkog kardinala Gerharda Mullera, te predsjednika Vijeća Cor Unum, gvinejskog kardinala Roberta Saraha. Na njihova mjesta bi navodno trebale doći dosta liberalnije osobe. Da apetiti ''liberalne struje'' u Crkvi nisu splasnuli, nego su naprotiv čak i porasli, govore izjave njemačkog kardinala Reinharda Marxa o tome da dosadašnji nauk Crkve treba mijenjati, te argentinskog nadbiskupa Victora Manuela Fernandeza, koji je one koji su stali u obranu tradicionalnog crkvenog nauka nazvao fanaticima. U zadnjih nekoliko dana počele su i glasine da bi upravo taj nadbiskup Fernandez, koji je blizak prijatelj pape Franje, mogao biti novi pročelnik Kongregacije za nauk vjere.

Ipak, vjernici su dužni moliti za Crkvu, a molitva je najjače oružje protiv Sotone. Crkva je prolazila kroz brojne teške trenutke i krize, ali vođena Duhom Svetim uvijek ih je nadilazila i na kraju pobjeđivala. 

V.

.