Život

Advent je i bliži se blagdan rođenja Sina Božjega, blagdan života - najvrijednijeg dara koji nam je Bog dao. Ipak, koliko danas uopće vrijedi život? Slobodno možemo reći da je to pitanje koje je vjerovatno tijekom povijesti svaka generacija imala razloga sebi postaviti, a tako je i danas. Međutim, naša generacija je pomalo specifična jer se tamo gdje su se stvorili svi preduvjeti i pravni i socijalni i ekonomski da se poveća kvalitet ljudskog života, on počinje sve manje cijeniti. Govorim svakako o tzv zapadnim (nekada znanim i kao kršćanskim) zemljama u kojima je, iako se busaju u prsa hvaleći svoja postignuća u stupnjevima demokracije i borbi za ljudska prava, život onih najslabijih teško ugrožen. Zanimljivo je primjetiti kako se pod pojam ''ljudska prava'' ne ubrajaju nerođena djeca, teški bolesnici i nemoćni starci. Za njih se kao ''ljudsko pravo'' dodijelila ''smrt''. Broj izvršenih pobačaja i eutanazije tijekom jedne godine u ''krščanskim'' zemljama je zastrašujući. Ljude se otvoreno ''ohrabruje'' da imaju što manje djece, a sve su češće situacije da poslodavci ucjenjuju žene da će izgubiti posao ako ostanu trudne, čak se često, da bi dobile posao, i ugovorom moraju obvezati da tijekom trajanja radnog ugovora neće ostati u drugom stanju. Tko je za to kriv? Uvijek je lako optužiti vladajuće strukture i ''tamo neke'' ljude na vlasti koji donose zakone, ali se zapitajmo tko bira te ljude? Biraju ih i kršćani, katolici i glasuju upravo za takve. 

Njemački kardinal Meisner se jednom prigodom osvrnuo na činjenicu da u Njemačkoj katolici i protestanti imaju sve manje djece, a s druge strane Turci i doseljenici iz islamskih zemalja,uprkos teškoj imovinskoj situaciji, imaju brojne obitelji. Mnogi ''Europljani'' bi u svom stilu vjerovatno rekli da je to zato što su oni ''primitivni'', međutim odgovor je u različitom shvaćanju života kao Božjeg dara. Zapadu su djeca postala teret, smetnja, zapreka za ostvarivanjem karijere i proživljavanjem ''modernog'' načina života, a kod drugih naroda ostala je ona stara svijest o djetetu kao blagoslovu koje je vrijedno da se za njega i žrtvuje. 

Katolička crkva dugo je bila najglasnija u obrani i promidžbi života, međutim u zadnje vrijeme svjedoci smo i žalosnih primjera kako čak i iz viših crkvenih struktura čujemo glasove predaje i mirenja sa ''novim trendovima'' koji su usmjereni protiv života. Podsjetimo se samo primjera talijanskog biskupa Nunzia Galantina, koji se prije nekoliko mjeseci javno ogradio od onih svećenika i laika koji javno protestiraju protiv pobačaja pred klinikama u kojima se pobačaj vrši, naglašavajući kako sebe ne smatra dijelom toga. Također nam se kao negativavan primjer u ovome nameće i novi nadbiskup Chicaga Blaise Cupich (Blaž Cupić) koji je odlučio dopustiti svetu pričest i onim političarima koji podržavaju i promiću abortus, iako je to njegov prethodnik,, kardinal Francis George, odbijao činiti. Dakle, jaki lobiji, novac i pritisak zapadnih postkršćanskih trendova čine svoje, ali nama ostaje molitva jer je Bog, koji je životvorac, jači od svih prolaznih trendova i sve slave i moći ovoga svijeta ma kako one snažne bile. 

Neka nam svima ovaj blagdan rođenja Isusovog probudi nadu i podari snagu da očistimo svoja srca. Ostanimo ujedinjeni u molitvi i borbi za život

V


.