Pages

nedjelja, 15. veljače 2015.

(Ne)znani primjeri svetosti - Šimo Ivkić




Već smo pisali o mučeniku fra Lovri Milanoviću, bosanskom franjevcu, čiji je grob u Turiću kod Gradačca, već  više od 200 godina istinsko zavjetno i hodočasničko mjesto, a prije nekoliko dana i zvanično je otvoren proces za njegovo proglašenje blaženim. Međutim, fra Lovrin grob nije jedini grob u Bosanskoj Posavini na koji narod dolazi da se moli i utječe za zagovor. Nešto sjevernije, u Vidovicama kod Orašja, 1929. Godine je pokopan osamnaestogodišnji mladić Šimo Ivkić, koji je preminuo na glasu svetosti. Od tada je u narodu tog kraja ostao upamćen kao ''sveti dječak Šimo''.
Rođen je u Vidovicama 09.12.1911. godine kao najstariji od troje djece u obitelji Marijana i Milke Ivkić. U ranom djetinjstvu se ničim nije razlikovao od svojih vršnjaka, međutim u trećem razredu osnovne škole počeli su mu se javljati ozbiljni zdravstveni problemi. Na različitim dijelovima tijela iznenada su se otvarale bolne rane koje su jako teško zarastale. Zbog jedne takve rane na nozi, dječak je bio primoran nositi štaku da bi mogao hodati. Ubrzo se jedna velika rana otvorila i na kuku koja je Šimu vezala za postelju. Ustati nije mogao, a od dugotrajnog ležanja počele su se otvarati i nove rane po leđima. Ipak, iako je trpio velike muke, nije klonuo duhom. Sve više vremena provodio je u molitvi, ne samo za sebe i svoje zdravlje, nego i za druge ljude. S obzirom da nije mogao otići u crkvu da primi sakrament svete krizme, tadašnji vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić došao je k njemu i nakon što mu je na bolesničkoj postelji podijelio svetu krizmu, ostao je kratko s njim u razgovoru i molitvi. Očevidci su potvrdili da je nadbiskup tada Šiminim roditeljima rekao da je dječak ''živi svetac''. Šimo Ivkić se osam godina hrabro borio sa teškom bolešću. Preminuo je 19.07.1929. godine.
Glas o njegovom životu i vjeri raširio se ne samo po Sjeveru Bosne nego i šire, tako da je vrlo brzo grob Šime Ivkića postao pravo hodočasničko mjesto na kom se svakog  devetnaestog dana u mjesecu služi sveta misa nakon koje se mole molitve za ozdravljenje. Postoje i brojna svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima po njegovom zagovoru, a najstarije datira još iz davne 1933. godine.


V


.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Šteta je što se ne pokreću procesi za progašenja. Kardinal Puljić je jako uspavan po tom pitanju.