Msgr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i
apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije, uputio je
Okružnicu naslovljenu: "Podsjetnik ispovjednicima", koju prenosimo u
cijelosti.
Mostar, 22. listopada 2016.
Prot.: 1581/2016.
Zahvaljujem poštovanim dekanima koji su, na poziv
Ordinarijata, od 13. travnja, upriličili korone, gdje se razmatralo o
zaključcima Sinode i pobudnici pape Franje Amoris laetitia. Iz
zapisnikâ je vidljivo da su se iznosila neka opća razmišljanja i neki
konkretni primjeri iz pastorala. Na sve župne urede naših biskupija
poslan je hrvatski prijevod apostolske pobudnice Amoris laetitia.
Pri njezinu čitanju svećenici će imati pred očima trajan svetopisamski,
crkvenopredajni i crkvenoučiteljski nauk o dostojnu ili nedostojnu
primanju sv. Pričesti: „Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju
nedostojno, bit će krivac Tijela i Krvi Gospodnje. Neka se, dakle,
svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer, tko jede i
pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11,27-29).
Navodim više papinskih dokumenata, objavljenih u
posljednjih 35 godina, u kojima se jasno i nedvosmisleno naučava da
katolici, valjano vjenčani pa rastavljeni te ponovo civilno vjenčani, ne
mogu primati sv. Pričesti dok svoje stanje protuslovlja s Božjim
zakonom crkveno ne riješe. Crkva je dužna takve osobe pratiti brigom i
ljubavlju. Stoga pozivam braću svećenike da ne trnu veze takvih osoba s
vjerom i Crkvom, i da ih, osobito u teškoj bolesti i na samrtnoj
postelji, svakako nastoje pohoditi i ponuditi im svoje molitve i svete
sakramente koje u takvim okolnostima raskajani mogu, smiju i trebaju
primiti.
Kao podsjetnik ispovjednicima navodim papinske dokumente o toj temi:
1. - Godina 1981. - Familiaris consortio,
br. 84 naučava: „Konkretno znači da muž i žena, kada iz teških razloga
na primjer radi odgoja djece - ne mogu ispuniti obvezu rastave, preuzmu
obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od
čina koji su pridržani samo ženidbenim drugovimaSamo u takvu stanju mogu pristupiti sakramentu. Ispovjednik u svakom
konkretnom slučaju procjenjuje ima li podlogu odrješenje podijeliti ili
uskratiti.
2. - Godina 1983. - Kanon 915. Zakonika kanonskoga prava:
„Neka se primanje svete Pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima
zabranom bogosluženja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni
drugima koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu“.
3. - Godina 1990. - Kanon 712. Zakonika kanona Istočnih Crkava propisuje: „Od primanja Božanske Euharistije treba odvraćati one koji su javno nedostojni“.
4. - Godina 1992. - Katekizam Katoličke Crkve,
br. 1650: „Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je
prvi brak valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali,
nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne
mogu pristupati euharistijskoj Pričesti dokle god traju takve prilike.
[…] Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima
koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu,
obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti“.
5. - Godina 1994. - U povodu Međunarodne godine obitelji
Pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke Crkve o primanju
sv. Pričesti vjernika koji su nakon ženidbene rastave sklopili novu
ženidbu, a koje je odobrio sv. Ivan Pavao II.: „Vjernik koji obično živi
bračnim životom s osobom koja nije zakonita supruga ili zakoniti
suprug, ne može pristupati euharistijskoj Pričesti. Ako bi to on
prosudio mogućim, pastiri i ispovjednici, jer se radi o teškoj stvari i o
zahtjevima duhovnoga dobra osobe i zajedničkoga dobra Crkve, imaju
tešku obvezu upozoriti ga da je takav sud savjesti u otvorenoj
suprotnosti s naukom Crkve. I moraju na ovaj nauk podsjećati u
poučavanju sve vjernike koji su im povjereni“.
6. - Godina 2000.
- Vjerodostojno tumačenje kan. 915, koje je Papinsko vijeće za zakonske
tekstove, u dogovoru s Kongregacijom za nauk vjere i Kongregacijom za
bogoštovlje i stegu sakramenata, dalo u Izjavi o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani:
„U konkretnu slučaju, pripuštanje svetoj Pričesti vjernikâ rastavljenih
i ponovo vjenčanih, jest skandal, shvaćen kao radnja koja druge potiče
na zlo, i koji se odnosi istodobno na sakrament Euharistije i na
nerazrješivost ženidbe”.
7. - Godina 2005. - Sažetak (Kompendij) Katekizma Katoličke Crkve
određuje da rastavljeni i ponovo civilno vjenčani „ne mogu dobiti
sakramentalno odrješenje ni pristupiti svetoj Pričesti niti mogu
preuzimati stanovitee crkvene odgovornosti dokle god traje takvo stanje
koje se objektivno protivi Božjemu zakonu“.
8. - Godina 2007. - Sacramentum caritatis
Benedikta XVI.: Biskupska je sinoda potvrdila praksu Crkve, utemeljenu
na Svetom Pismu (usp. Mk 10,2-12), da ne pripušta sakramentima
rastavljene i ponovo vjenčane jer njihovo stanje i njihova životna
situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je
označeno i ostvareno u Euharistiji.
Kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, osvrćući se na Amoris laetitia 2016. kaže: „Norme iz Familiaris consortio 84 i Sacramentum caritatis 29 još su valjane, i primjenljive u svakom slučaju“.
Apostolska pobudnica jest pismo vjernicima kojim
Papa pobuđuje vjersku djelatnost, poticajno pomaže u svladavanju
poteškoća, ohrabruje katolike, svraćajući im pozornost na neke pogibelji
ili loše posljedice. Apostolskim konstitucijama doneseni su Zakonik i Katekizam, a Kompendij motu proprijem. Katekizam i njegov Sažetak
dogmatski obvezuju u Crkvi; svi koji preuzimaju učiteljsku
(navjestiteljsku) službu u ime Crkve prisežu da će tu dužnost obavljati
sukladno tim ispravama; u njima je vjerodostojno izrečeno što katolici
vjeruju. Zakonici kanonskoga prava za Latinsku Crkvu, odnosno
za Istočne Katoličke Crkve, pravno obvezuju u Crkvi i uređuju odnose
sukladno onomu što i kako Crkva vjeruje i slavi. Apostolske pobudnice
niti ukidaju postojećih pravnih odredaba; niti definiraju sadržaja
vjere, nego daju poticaje za dušobrižničko djelovanje.
Stoga ostaju na snazi odredbe da se euharistijska
Pričest ne može dijeliti bez sakramentnoga odrješenja, a to se
odrješenje ne može dati osobi koja na ženidben način živi u neregularnoj
zajednici ili crkveno nevjenčana.
Pobudnica pape Franje Amoris laetitia
pruža i biskupu, i svećeniku, i vjerniku obilje misli i poticaja u
uređenju vjerskoga života i djelovanja, i na nju se valja iznova
navraćati.
Podsjećamo na žarku preporuku ili, točnije, na
zapovijed sv. Pavla sv. Timoteju, tj. svakomu od nas: „Ne budi dionikom
tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj!“ (1 Tim 5,22). Nemoj govoriti drugomu
da nešto nije grijeh, a objektivno jest! Ne hvali ničijega nereda i zla!
A pogotovo to ne čini u sakramentu ispovijedi! Da ne postaneš i sam
sudionikom i pokroviteljem nečije osude!
Svima upućujem srdačan pozdrav preporučujući
Gospodinu i svećenike i vjernike, moleći Blaženu Djevicu Mariju,
utočište grješnika, kao i sve svetce koji su pretrpjeli mučeništvo iz
ljubavi prema jednosti i nerazrješivosti sakramentne ženidbe, da nam
svojim zagovorom kod milosrdnoga Boga pomognu uvijek pronaći prikladnu
riječ istine u ljubavi.
Preuzeto sa stranice službene stranice biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan :
http://www.md-tm.ba/clanci/mostar-podsjetnik-ispovjednicima
+ Ratko Perić, biskup
Preuzeto sa stranice službene stranice biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan :
http://www.md-tm.ba/clanci/mostar-podsjetnik-ispovjednicima
.
Nema komentara:
Objavi komentar