Sigurno je svaki od nas dobio bar neki e-mail s raznoraznim porukama da će se nešto desiti ili se nešto neće desiti ako taj e-mail ne proslijedimo na nekoliko adresa. Ja sam te gluposti uvijek brisao, međutim danas mi je jedan prijatelj poslao sličan mail, al sam ovaj put odlučio prije nego ga izbrišem njegov sadržaj prepisati ovdje. Razlog tome je taj što sam ovu prekrasnu priču čuo i ranije, a poruka koju taj tekst nosi je univerzalna. Nažalost autor teksta mi nije poznat.
Jednog je dana svetac dobio priliku popričati s Bogom, te ga upita; Gospodine, volio bih znati kako izgledaju pakao i raj.
Bog odvede sveca do dvaju vrata, otvori jedna od njih i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe bio je veliki okrugli stol, na sredini stola nalazila se velika posuda sa hranom primamljivog mirisa, međutim osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, iskolačenih očiju i bolesnog izgleda. Bili su izgladnjeli. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti posudu s hranom i uzeti malo, ali kako je drška bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Svetac se stresao samim prizorom njihovog jada i patnji.
Bog reče; Upravo si vidio pakao.
Bog i svetac se uputiše do drugih vrata. Kada je Bog otvorio vrata scena koju je svetac ugledao bila je naizgled identična prethodnoj. Na sredini sobe bio je veliki okrugli stol, a na njemu posuda prepuna hrane. Osobe za stolom su i ovaj put imale žlice s dugim drškama pričvršćene za ruke. No ovaj put osobe su bile dobro uhranjene i sretne, te su razgovarali međusobno zadovoljno se smješkajući.
Bog tada reče; Ovo što si sada vidio je raj.
Svetac je izgledao zbunjeno. Bog mu odgovori; Jednostavno je - sve ovisi o jednoj vještini. Ovi su naučili hraniti jedni druge dok oni prvi ne misle ni na šta drugo osim na sebe same.
V
Jednog je dana svetac dobio priliku popričati s Bogom, te ga upita; Gospodine, volio bih znati kako izgledaju pakao i raj.
Bog odvede sveca do dvaju vrata, otvori jedna od njih i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe bio je veliki okrugli stol, na sredini stola nalazila se velika posuda sa hranom primamljivog mirisa, međutim osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, iskolačenih očiju i bolesnog izgleda. Bili su izgladnjeli. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti posudu s hranom i uzeti malo, ali kako je drška bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Svetac se stresao samim prizorom njihovog jada i patnji.
Bog reče; Upravo si vidio pakao.
Bog i svetac se uputiše do drugih vrata. Kada je Bog otvorio vrata scena koju je svetac ugledao bila je naizgled identična prethodnoj. Na sredini sobe bio je veliki okrugli stol, a na njemu posuda prepuna hrane. Osobe za stolom su i ovaj put imale žlice s dugim drškama pričvršćene za ruke. No ovaj put osobe su bile dobro uhranjene i sretne, te su razgovarali međusobno zadovoljno se smješkajući.
Bog tada reče; Ovo što si sada vidio je raj.
Svetac je izgledao zbunjeno. Bog mu odgovori; Jednostavno je - sve ovisi o jednoj vještini. Ovi su naučili hraniti jedni druge dok oni prvi ne misle ni na šta drugo osim na sebe same.
V
Nema komentara:
Objavi komentar