( Šesti dio )
FILIP
FILIP
Filip (Philippos) je, kao što nam Ivan u svom Evanđelju kaže, bio rodom iz grada Betsaide, odakle su i Šimun - Petar i Andrija.
Isus ga je susreo na putu ka Galileji i pozvao da krene za njim. Filip je oduševljen odmah otrčao po svog prijatelja Natanaela (Bartolomeja) i javio mu: '' Našli smo Onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta '' (Ivan 1, 45). Na neki način, iz priloženog možemo prepoznati Filipa kao '' prvog pravog '' kršćanskog misionara, a da se on po tome isticao među ostalim apostolima vidimo i iz primjera kada je doveo i prve strance da vide i čuju Isusa (Ivan 12, 20-22). Stranci su bili Grci, a i Filipovo ime je grčkoga porijekla, tako da je vjerovatno Filipova obitelj imala bliži kontakt s grčkom zajednicom u Izraelu i on govorio grčki jezik.
Isus ga je susreo na putu ka Galileji i pozvao da krene za njim. Filip je oduševljen odmah otrčao po svog prijatelja Natanaela (Bartolomeja) i javio mu: '' Našli smo Onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta '' (Ivan 1, 45). Na neki način, iz priloženog možemo prepoznati Filipa kao '' prvog pravog '' kršćanskog misionara, a da se on po tome isticao među ostalim apostolima vidimo i iz primjera kada je doveo i prve strance da vide i čuju Isusa (Ivan 12, 20-22). Stranci su bili Grci, a i Filipovo ime je grčkoga porijekla, tako da je vjerovatno Filipova obitelj imala bliži kontakt s grčkom zajednicom u Izraelu i on govorio grčki jezik.
Upravo Filipa je Isus odabrao da pred njim kao direktnim svjedokom učini jedno od svojih velikih čuda. Naime, neposredno prije negoli je od samo pet kruhova i dvije ribe nahranio pet tisuća ljudi, upitao je Filipa kako da to učini. Filip je gledao na to kroz perspektivu materijalnih mogućnosti prihvaćajući činjenicu da nemaju novca za takvo nešto. Čvrstoću njegovog karaktera možemo jasno vidjeti kroz činjenicu da se usudio pitati Isusa: '' Pokaži nam oca ? '' (Ivan 14, 8)
Bio je prisutan oba puta kad se nakon uskrsnuća Isus ukazao učenicama, te prilikom Njegovog uzašašća na nebo. Zajedno sa ostalim apostolima primio je Duha Svetoga i naučavao po Jeruzalemu.
O daljnjem Filipovom životom saznajemo samo iz kršćanske tradicije. Interesantno je da kod mnogih ranijih povjesničara postoji neka vrsta poistovjećivanja Filipa apostola sa Filipom đakonom ( jednom od sedmorice koje su apostoli odabrali da im pomažu ). Ipak, ono što sa sigurnošću možemo znati jeste, da je Filip apostol, zajedno sa Bartolomejom, propovijedao po Grčkoj, Maloj Aziji, Frigiji i Siriji. Pratila ih je i njegova sestra Miriamna. Nakon što je rimski prokonzul Hierapolisa otkrio da je njegova žena postala kršćanka, uhitio ih je i odlučio ubiti. Razapeti su na križeve koji su ležali na zemlji, ali su i sa križa nastavili propovijedati. Dotaknut Evanđeljem narod ih je odlučio osloboditi, međutim Filip je već bio mrtav. Bartolomej i Miriamna su nastavili i dalje govoriti ljudima o Kristu, a Filip je sahranjen u Hierapolisu.
Postoji nekoliko gnostičkih ili apokrifnih spisa koje se pozivaju na Filipa kao autora tih djela. Najpoznatije od njih je svakako '' Filipovo Evanđelje '', koje datira iz trećeg stoljeća. Svi ti spisi nastali su daleko poslije njegove smrti, pisani su različitim stilovima, te sa stopostotnom sigurnošću možemo reći da ih nije pisao Filip.
Ono što bi od Filipa mogli naučiti je stalna spremnost širenja Evanđelja. Ne samo biti nijemi posmatraći i slijepi sljedbenici nečega što želimo zadržati samo za sebe, nego upoznati Krista kojeg smo mi spoznali i sa drugima. Od trenutka kad smo je prvi put čuli, pa sve do časa naše smrti morali bi biti spremni propovijedati i svjedočiti Riječ Božju.
V
Bio je prisutan oba puta kad se nakon uskrsnuća Isus ukazao učenicama, te prilikom Njegovog uzašašća na nebo. Zajedno sa ostalim apostolima primio je Duha Svetoga i naučavao po Jeruzalemu.
O daljnjem Filipovom životom saznajemo samo iz kršćanske tradicije. Interesantno je da kod mnogih ranijih povjesničara postoji neka vrsta poistovjećivanja Filipa apostola sa Filipom đakonom ( jednom od sedmorice koje su apostoli odabrali da im pomažu ). Ipak, ono što sa sigurnošću možemo znati jeste, da je Filip apostol, zajedno sa Bartolomejom, propovijedao po Grčkoj, Maloj Aziji, Frigiji i Siriji. Pratila ih je i njegova sestra Miriamna. Nakon što je rimski prokonzul Hierapolisa otkrio da je njegova žena postala kršćanka, uhitio ih je i odlučio ubiti. Razapeti su na križeve koji su ležali na zemlji, ali su i sa križa nastavili propovijedati. Dotaknut Evanđeljem narod ih je odlučio osloboditi, međutim Filip je već bio mrtav. Bartolomej i Miriamna su nastavili i dalje govoriti ljudima o Kristu, a Filip je sahranjen u Hierapolisu.
Postoji nekoliko gnostičkih ili apokrifnih spisa koje se pozivaju na Filipa kao autora tih djela. Najpoznatije od njih je svakako '' Filipovo Evanđelje '', koje datira iz trećeg stoljeća. Svi ti spisi nastali su daleko poslije njegove smrti, pisani su različitim stilovima, te sa stopostotnom sigurnošću možemo reći da ih nije pisao Filip.
Ono što bi od Filipa mogli naučiti je stalna spremnost širenja Evanđelja. Ne samo biti nijemi posmatraći i slijepi sljedbenici nečega što želimo zadržati samo za sebe, nego upoznati Krista kojeg smo mi spoznali i sa drugima. Od trenutka kad smo je prvi put čuli, pa sve do časa naše smrti morali bi biti spremni propovijedati i svjedočiti Riječ Božju.
V
Nema komentara:
Objavi komentar