'' Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: Evo istinitog Izraelca u kojem nema prevare! Kaže mu Natanael: Odakle me poznaješ ? Odgovori mu Isus: Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si ležao pod smokvom! Nato će mu Natanael: Učitelju, ti si Sin Božji, ti kralj si Izraelov! Odgovori mu Isus: Stoga što ti rekoh: Vidjeh te pod smokvom, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti! I nadoda: Zaista, zaista, kažem vam, gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega ''. ( Ivan 1,47-51 )
Bartolomej, odnosno Natanael, sin Tolomejov (Natanel bar Tolmay), bio je Filipov prijatelj i vjerovatno rodom iz Betsaide. Ivan ga u svom Evanđelju naziva po imenu, dakle Natanael, dok ga Matej, Marko i Luka nazivaju Bartolomej, što znači sin Tolomejov. To se možda može objasniti činjenicom da je njegov otac bio neko '' poznat '' u svom kraju, tako da bi iz mnoštva Natanela, iz razloga što je tada to ime bilo jako često kod židova, ovog, koji je krenuo za Kristom, mogli izdvojiti tako što bi naglasili da je to '' sin Tolomejov ''. Ka Kristu ga je doveo Filip, međutim za razliku od Filipa, koji je odmah povjerovao, Bartolomej je u prvi mah bio skeptičan, što je sasvim vidljivo u njegovoj reakciji: '' Zar iz Nazareta može što dobro doći '' (Ivan 1, 46). Ipak susret s Isusom, koji ga srdačno dočekuje i govori mu da ga je prepoznao još dok je '' ležao pod smokvom '', očito je izazvalo apsolutnu promjenu mišljenja kod Bartolomeja, toliku da je ovaj oduševljeno uzviknuo; '' Učitelju ti si uistinu Sin Božji ''.
Nažalost, u Svetom Pismu ne nalazimo mnogo detalja o samom Bartolomeju. Znamo da je zajedno sa Petrom, Tomom, Ivanom, Jakovom Zebedejevim i još dva učenika nazočio Isusovom ukazanju kraj Tiberijadskog jezera, a na mnogim mjestima izričito je naznačeno da je Isus '' govorio dvanaestorici '', dakle bili su prisutni svi apostoli uključujući i njega. Tako znamo da je oba puta prisustvovao Isusovom ukazanju učenicima, te uzašaću na nebo. Sa ostalim apostolima (izuzev Jude naravno), primio je dar Duha Svetoga. Djela apostolska govore da su, nakon Isusovog uzašaća na nebo, apostoli naučavali po Jeruzalemu, a onda krenuli drugim narodima širiti Evanđelje Kristovo.
Iz tradicije ipak saznajemo da je Bartolomej bio jako aktivan u navještanju Božje riječi i nije se dugo zadržavao na jednom mjestu. Neke predaje govore da je došao čak do granica Indije, a naučavanja nastavio u Mezopotamiji, Partiji i Grčkoj, gdje je zajedno sa Filipom i Filipovom sestrom u gradu Herapolisu uhvaćen i razapet. Filip je umro, ali su Bartolomej i Filipova sestra preživjeli. Bartolomej je dalje s apostolom Tadejem otišao u Armeniju ,u grad Albanopolis, gdje je umro mučeničkom smrću, tako što mu je oguljena sva koža s tijela, a pošto nije ni zapomogao niti molio za milost, odrubljena mu je glava. Mikelanđelo je u Sikstinskoj kapeli na svojoj veličanstvenoj slici Posljednjega suda prikazao Bartolomeja kako oderan drži svoju kožu u ruci. Na toj je koži umjetnik načinio svoj portret.
Na Liparskim ostrvima postoji srebreni kip sv. Bartolomeja, za kojeg se vežu interesantne legende. Mnogi osvajači su vidjevši taj velebni kip željeli ga otopiti i srebro iskoristiti za kovanje novca ili neke druge namjene, međutim kip bi promjenio težinu i postao toliko lagan, da su ovi odustajali od topljenja s obzirom da od njega ne bi mogli iskoristiti ništa.
Bartolomejeva prva misao o Isusu je imala dozu predrasude: '' Zar iz Nazareta može što dobro doći '' (Ivan 1, 46), ipak odlučuje pobijediti tu svoju manu i dolazi da vidi da li je istina ono što govori Filip. Isus ga dočekuje riječima punim poštovanja: '' Evo istinitog Izraelca u kojem nema prevare " (Ivan 1,47). Riječ je o pohvali koja podsjeća na tekst Psalma: " Blago čovjeku... u čijem duhu nema prevare " (Psalam 32,2). Rečenica: " Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom " (Ivan 1,48), ima svoju izuzetnu teološku težinu. Smokva se u židovskoj tradiciji spominje kao drvo pod kojim su sjedili učitelji Zakona kako bi čitali Bibliju i naučavali je okupljenom mnoštvu. Mnogi od njih su vjerovali da na tom mjestu Bog gleda u njihova srca. Bartolomej je zasigurno bio jedan od onih koji su rado slušali te pismoznance i rabine dok su propovijedali, te nakon ovih riječi prepoznaje Isusa kao Sina Božijega.
Šta reči o Natanaelu, sinu Tolomejovom. On je čovjek koji u nama pobuđuje poštovanje i divljenje, jer se nije odrekao Krista ni kad su ga mučili na najokrutniji način, deruči kožu s njega živoga. Koliko često takvu čvrstoću duha možemo prepoznati u sebi ? Na žalost, veoma rijetko. Mi tražimo lakše puteve. Nekada se nakon samo male neugodnosti odričemo Gospodina i povijamo glavu pred neprijateljem, tada tek postanemo svjesni kolika je snaga vjere i svetosti Bartolomejeva.
( Sedmi dio )
BARTOLOMEJ
BARTOLOMEJ
Bartolomej, odnosno Natanael, sin Tolomejov (Natanel bar Tolmay), bio je Filipov prijatelj i vjerovatno rodom iz Betsaide. Ivan ga u svom Evanđelju naziva po imenu, dakle Natanael, dok ga Matej, Marko i Luka nazivaju Bartolomej, što znači sin Tolomejov. To se možda može objasniti činjenicom da je njegov otac bio neko '' poznat '' u svom kraju, tako da bi iz mnoštva Natanela, iz razloga što je tada to ime bilo jako često kod židova, ovog, koji je krenuo za Kristom, mogli izdvojiti tako što bi naglasili da je to '' sin Tolomejov ''. Ka Kristu ga je doveo Filip, međutim za razliku od Filipa, koji je odmah povjerovao, Bartolomej je u prvi mah bio skeptičan, što je sasvim vidljivo u njegovoj reakciji: '' Zar iz Nazareta može što dobro doći '' (Ivan 1, 46). Ipak susret s Isusom, koji ga srdačno dočekuje i govori mu da ga je prepoznao još dok je '' ležao pod smokvom '', očito je izazvalo apsolutnu promjenu mišljenja kod Bartolomeja, toliku da je ovaj oduševljeno uzviknuo; '' Učitelju ti si uistinu Sin Božji ''.
Nažalost, u Svetom Pismu ne nalazimo mnogo detalja o samom Bartolomeju. Znamo da je zajedno sa Petrom, Tomom, Ivanom, Jakovom Zebedejevim i još dva učenika nazočio Isusovom ukazanju kraj Tiberijadskog jezera, a na mnogim mjestima izričito je naznačeno da je Isus '' govorio dvanaestorici '', dakle bili su prisutni svi apostoli uključujući i njega. Tako znamo da je oba puta prisustvovao Isusovom ukazanju učenicima, te uzašaću na nebo. Sa ostalim apostolima (izuzev Jude naravno), primio je dar Duha Svetoga. Djela apostolska govore da su, nakon Isusovog uzašaća na nebo, apostoli naučavali po Jeruzalemu, a onda krenuli drugim narodima širiti Evanđelje Kristovo.
Iz tradicije ipak saznajemo da je Bartolomej bio jako aktivan u navještanju Božje riječi i nije se dugo zadržavao na jednom mjestu. Neke predaje govore da je došao čak do granica Indije, a naučavanja nastavio u Mezopotamiji, Partiji i Grčkoj, gdje je zajedno sa Filipom i Filipovom sestrom u gradu Herapolisu uhvaćen i razapet. Filip je umro, ali su Bartolomej i Filipova sestra preživjeli. Bartolomej je dalje s apostolom Tadejem otišao u Armeniju ,u grad Albanopolis, gdje je umro mučeničkom smrću, tako što mu je oguljena sva koža s tijela, a pošto nije ni zapomogao niti molio za milost, odrubljena mu je glava. Mikelanđelo je u Sikstinskoj kapeli na svojoj veličanstvenoj slici Posljednjega suda prikazao Bartolomeja kako oderan drži svoju kožu u ruci. Na toj je koži umjetnik načinio svoj portret.
Na Liparskim ostrvima postoji srebreni kip sv. Bartolomeja, za kojeg se vežu interesantne legende. Mnogi osvajači su vidjevši taj velebni kip željeli ga otopiti i srebro iskoristiti za kovanje novca ili neke druge namjene, međutim kip bi promjenio težinu i postao toliko lagan, da su ovi odustajali od topljenja s obzirom da od njega ne bi mogli iskoristiti ništa.
Bartolomejeva prva misao o Isusu je imala dozu predrasude: '' Zar iz Nazareta može što dobro doći '' (Ivan 1, 46), ipak odlučuje pobijediti tu svoju manu i dolazi da vidi da li je istina ono što govori Filip. Isus ga dočekuje riječima punim poštovanja: '' Evo istinitog Izraelca u kojem nema prevare " (Ivan 1,47). Riječ je o pohvali koja podsjeća na tekst Psalma: " Blago čovjeku... u čijem duhu nema prevare " (Psalam 32,2). Rečenica: " Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom " (Ivan 1,48), ima svoju izuzetnu teološku težinu. Smokva se u židovskoj tradiciji spominje kao drvo pod kojim su sjedili učitelji Zakona kako bi čitali Bibliju i naučavali je okupljenom mnoštvu. Mnogi od njih su vjerovali da na tom mjestu Bog gleda u njihova srca. Bartolomej je zasigurno bio jedan od onih koji su rado slušali te pismoznance i rabine dok su propovijedali, te nakon ovih riječi prepoznaje Isusa kao Sina Božijega.
Šta reči o Natanaelu, sinu Tolomejovom. On je čovjek koji u nama pobuđuje poštovanje i divljenje, jer se nije odrekao Krista ni kad su ga mučili na najokrutniji način, deruči kožu s njega živoga. Koliko često takvu čvrstoću duha možemo prepoznati u sebi ? Na žalost, veoma rijetko. Mi tražimo lakše puteve. Nekada se nakon samo male neugodnosti odričemo Gospodina i povijamo glavu pred neprijateljem, tada tek postanemo svjesni kolika je snaga vjere i svetosti Bartolomejeva.
V
Nema komentara:
Objavi komentar