Proljetno raspremanje

Dvadeset i prvog Ožujka stanovnici sjeverne Zemljine hemisfere obilježili su prvi dan proljeća, za mnoge jednog od najljepših godišnjih doba. I uistinu je naljepše - jer donosi novi život, novu ljepotu, novu nadu. Životinje dobivaju prve mladunce, drveće i druge biljke dobivaju pupove, a potom listove ili cvjetove koji će na koncu donijeti ukusne plodove. Ljudi se u ovo vrijeme najčešće posvete raspremanju i čišćenju kuća, stanova, garaža i vrtova poznatom kao proljetno raspremanje. I Korizma najčešće dolazi u vrijeme proljeća , a ona je vrijeme koje bismo trebali posvetiti duhovnom raspremanju i čišćenju. Jedan od načina na koji to možemo učiniti je tako da svoj duhovni život promatramo kao svoju kuću, a Isusa kao gosta kojeg pozivamo u nju.

Zamislimo se kakva bi bila ta kuća. Koja bi bila prva soba koju bismo mu pokazali?

Krenimo od radne sobe koja predstavlja naš um. Kakva je ta soba? Što se nalazi u njoj? Slike na zidovima, knjige na policama, računar na stolu, magazini pored njega... Što bi On rekao kada bi vidjeo što se nalazi u njoj? Da li bi mu se svidjelo? Ili bi mu bilo neugodno? Da li su stvari koje se nalaze u našoj radnoj sobi dostojne Gospodina ili bismo ih najradije skrili? Ugasili računar s neprimjerenim sadržajem, sklonili magazine, rekli mu da zanemari određene knjige... Teško je to. Nekada nismo ni svjesni što se sve nalazi unutra. Ali kada je naš um usmjeren na Krista, Njegova čistoća počinje zauzimati mjesto naše nečistoće stoga je vrlo važno često ga pozivati u ovu sobu.

Druga soba je blagovaonica koja predstavlja naše želje, snove, uspijehe i ambicije. Vjerovatno smo jako ponosni na tu sobu jer u njoj provodimo dosta vremena i na nju trošimo mnogo energije. Kada bismo Krista uveli u nju vjerovatno bismo mu zadovoljno poslužili naša najbolja "jela" - sve naše akademske, sportske ili bilo koje druge uspijehe kao i planove za karijeru. Ali zapitajmo se da li je to nešto čime bi On bio oduševljen ili bi samo u tišini pogledao to što mu nudimo? Da li ono što radimo slavi Gospodina? Da li su naši uspijesi i Njegovi? Da li su naše ambicije posvećene? Ukoliko želimo biti uistinu siti najprije trebamo i um i srce i tijelo napojiti za Gospodinovim stolom jer ono što sami sebi pripravimo na kraju će samo učiniti da se osjećamo isprazno.

Poslije blagovaonice možemo ga povesti u dnevnu sobu - sobu našeg slobodnog vremena koje možemo provesti kako i s kim želimo. To je jedna opuštena, intimna i udobna soba, možda čak s malim kaminom tu negdje ali sigurno s udobnim foteljama i velikim televizorom te glazbenom linijom, i svakako, najboljim ozvučenjem. Što radimo u toj sobi? Da li se Isus u njoj može osjećati kao kod kuće? Kada ga uvedemo u nju da li mu se posvetimo ili jednostavno zaboravimo na njega jer postoje neke druge zanimljive stvari? Na primjer druženje s prijateljima, pa onda jako dobar film ili serija ili dokumentarac, a onda još i vijesti - vijesti su uvijek važne jer uvijek i u svakom trenutku moramo znati što se dešava oko nas iako su one iste otkako postoji ovaj svijet: jedna zemlja prijeti drugoj, u trećoj su počeli građanski sukobi, petu je pogodila prirodna katastrofa, a u našoj još uvijek traje ekonomska kriza. I tako u beskraj. I dok sve to pogledamo i poslušamo i posvetimo vrijeme ljudima koji čak i nemaju neki velik značaj u našem životu, zaboravimo da imamo gosta koji čeka da mu posvetimo koji minut svoga vremena, zaboravljajući uz to da je povezanost s Njim jako važna ukoliko želimo hoditi u Njegovoj ljubavi i slijediti put koji nam je pokazao.

Nakon dnevne sobe, možda će vas Gospodin zapitati o radnom prostoru, mjestu na kojem stvarate jer svi ljudi stvaraju na neki način - jedni se izražavaju likovno, drugi pisanom riječi, treći kiparstvom, a neki pak rezbarenjem drveta, fotografiranjem itd. Hobiji su neizostavan dio ljudskih života. Ima li u toj sobi mjesta za Isusa? Da li mu dopuštate da kroz vaše radove drugi primijete Njegov Duh? Da li On ima utjecaja na djela vaših ruku? Jeste li ijedno posvetili Njemu? Možda mislite da niste dovoljno dobri ili da nemate dara ni za što ali to nije istina. Bog je svakome čovjeku darovao nešto posebno što možda u ovom trenutku još uvijek niste otkrili ili možda nemate hrabrosti da počenete. Otvorite ovu sobu za Njega, pozovite ga unutra i pustite da Njegova ruka vodi vašu. Tada ćete moći ostvariti sve što zaželite i možda to neće uvijek ličiti na ono što ste prvobitno zamislili ali će uvijek biti predivno jer On ne može napraviti ništa manje od toga. Budite alat Božji i vidite što će se dogoditi.

Poslije radnog odnosno stvaralačkog prostora Gospodin će sigurno biti zainteresiran za mjesto na kojem se družite s prijateljima. Vjerovatno postoje neka poznanstva i aktivnosti koje biste rado zadržali za sebe i zato biste najradije preskočili da ga vodite u najdraži klub ili kafić. Ionako to nije mjesto za Njega; za Njega je sigurno primjerenije da odete zajedno u crkvu ili na predavanje s duhovnom tematikom ili možda neki muzej ili nešto slično. A nipošto kafić! Ta u Njegovom prisustvu čak ne biste mogli pogledati ni privlačnu osobu suprotnog spola, osobito ne na "onaj" način. Ipak, On je vaš gost te, iako nerado, pozivate ga sa sobom. Što će On čuti te večeri? Koga će upoznati? Jesu li to priče i ljudi zbog kojih biste se najradije skrili pod stol da vas On više ne primijeti? Istina je da kada jednom povedete Isusa sa sobom više ništa neće biti isto. Vrlo je moguće da će vas dotadašnji prijatelji početi izbjegavati, ali ne brinite - on će dovesti druge ljude u vaš život; ljude s kojima ćete imati zanimljive, uzbudljive i značajne razgovore, slušati drugačiju glazbu i gledati drugačije filmove ali ljude koje ćete mu predstaviti s radošću. I znat ćete da je vrijedilo promjene.

A na koncu Njegove posjete ostaje još samo jedno mjesto, ono za koje biste se najradije pretvarali da nikako ni ne postoji: vaš podrum. Mjesto u kojem čuvate sve svoje tajne, loše navike, misli, grijehe i bez obzira koliko ga pokušali odvratiti otamo stalno će pokušavati zaviriti unutra. I kad mu na koncu odlučite dati ključ isprva ćete biti užasno posramljeni ne samo zbog svega što ste nagomilali tamo dolje nego i zbog toga što će vrlo jasno vidjeti vaše bezbrojne neuspjele pokušaje da ga sami dovedete u red što je čini se stvorilo samo još više nereda. Ali kad Njega jednom pustite unutra bit ćete zatečeni promjenom. Isus će očistiti vaš podrum onako kako nikada sami ne biste mogli, i iako će sam proces čišćenja biti neugodan kao što čišćenje obično jeste jer progutate prašine, ne miriše baš najbolje, a za neke mrlje je potrebna prilična fizička snaga - On će to bez poteškoća obaviti za vas te će kako je istok daleko od zapada, tako udaljiti od nas bezakonja naša. (Psalam 103, 12) Jer reče Otac naš nebeski: "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna." (Izaija 1, 18) Dakle, slobodno otvorite vrata podruma i pokažite ga Gospodinu - već danas.

***

Hoćete li ovoga proljeća provesti Isusa kroz svoj duhovni stan i prepustiti njemu proljetno čišćenje?