( Deveti dio )
TOMA
TOMA
Toma je bio jedan od dvanaestorice Isusovih učenika. Njegovo ime Toma (Teu'ma), na aramejskom znači blizanac, a i Ivan u svom Evanđelju njegovom imenu dodaje i dodatak Didymus, što na grčkom također znači blizanac. Ne možemo sa sigurnošću reči šta bi njegov nadimak značio, da li je možda imao brata blizanaca ili ga je dobio po nećemu drugom, ali ovaj podatak nam daje do znanja da je i on, kao i Petar (Šimun), Bartolomej (Natanael), Matej (Levi) i Tadej (Juda,) jedan od onih apostola koji su nam ostali poznati po svojim nadimcima. Ipak, Toma je jedini od njih čije pravo ime nije otkriveno ni u Evanđelju niti u djelima otaca. Po nekim tradicijama i on se zvao Juda.
Matej u svom Evanđelju Tomu poimenice spominje samo prilikom imenovanja dvanaestorice apostola, dok Ivanovo Evanđelje donosi mnogo više podataka o njemu.
Nakon što je čuo za smrt svog prijatelja Lazara, Isus odlučuje da se vrati u Judeju, gdje je za dlaku izbjegao kamenovanje, tada Njegovi učenici počeše da ga odgovaraju od toga, međutim Toma pristaje uz Isusa i poziva ostale da, uprkos opasnosti, krenu za Njim. Uz Tomu su vezana i dva veoma očita kazivanja o Božanstvu Isusovom. U prvoj situaciji, nakon što Isus na ''posljednjoj večeri'' najavljuje svoju muku i odlazak na križ, Toma ga pita: '' Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. kako onda možemo put znati?'' (Ivan 14,5), Isus mu na to odgovara: ''Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu, osim po meni. Da ste upoznali meni i Oca bi ste mog upoznali. Od sada Ga i poznajete i vidjeli ste Ga.'' (Ivan 14,6). Druga situacija je ona napisana u uvodnim citatima ovog teksta. Nakon uskrsnuća, Toma nije bio s apostolima kada su prvi put vidjeli Isusa, te im svojim razumom nije mogao povjerovati da se to uistinu desilo. Osam dana kasnije se Isus ponovno ukazuje, i nakon što dodiruje njegove rane, Toma povjeruje, tada pokoravajući se izgovara riječi (ti si) Gospodin moj i Bog moj. (Ivan 20,28). Isus to ne niječe, nego mu odgovara: ''Budući da si me vidio povjerovao si, blaženi koji ne vidješe, a vjeruju'' (Ivan 20, 29). Zbog ovoga je i dan danas, u narodu, za one koji su pretjerano sumnjičavi, ostao naziv ''Nevjerni Toma''. U Ivanovom Evanđelju, Toma se poimenice spominje još jednom, prilikom trećeg Isusovog očitanja apostolima na Tiberijadskom jezeru. Djela apostolska navode da je Toma, zajedno sa ostalim apostolima, prisustvovao Isusovom uzašašću na nebo.
Dalje o Tomi saznajemo od crkvenih otaca i iz tradicije. Po tradiciji, on je prisustvovao uznesenju na nebo Marije, majke Isusove. Euzebije i Efrem Sirski navode da je Toma otišao propovjedati Evanđelje na istok, u Mezopotamiju, a zatim i Indiju. U Indiji i danas postoje zajednice kršćana (monofiziti i katolici istočnog obreda), koje imaju korijene upravo u crkvi koju je osnovao apostol Toma, otuda i naziv ''Tomini kršćani'', koji se često koristi za njih. Po njihovoj tradiciji, Toma je podnio mučeničku smrt, tako što je kamenovan, a zatim proboden kopljem. Njegovo mučeništvo spominju i crkveni oci Grgur Nazijanski i Nikefor, a o toj tradiciji, koju je čuo u Indiji, pisao je i Marko Polo. Na Koromandeljskoj obali, nedaleko od Madrasa, nalazi se križ iz VII stoljeća, koji obilježava mjesto mučeništva sv. Tome.
Nekoliko se apokrifnih, uglavnom gnostičkih spisa pozivaju na njegovo ime, međutim pisana su dosta poslije Tomine smrti, međusobno nemaju nikakve poveznice i sasvim je sigurno da su ih pisali različiti autori, ipak jedno djelo, poznato kao ''Tomino Evanđelje'', ostaje da plijeni pažnju teologa i povjesničara. Riječ je o spisu sa 113 teza, uglavnom Isusovih navodnih uputa. Potječe iz II stoljeća i ne može ga se u potpunosti svstati u gnostička djela. Nemoguće je odrediti ko je autor djela, ali sve kršćanske crkve jedinstveno odbacuju mogućnost da ga je Toma napisao.
Toma je bio poput većine nas. Onaj koji uvijek želi čvrste dokaze, ali nakon što se uvjerio ostao je vijeran do smrti, ili bolje rečeno, vjeran i u smrti koju je mučenički podnio zbog te vjere u Krista-Boga. Ono što se kod Tome može vidjeti je i poniznost i poslušnost. On prihvaća otići najdalje od svih apostola, u Indiju. Zemlju potpuno drugačiju od Palestine ili drugih zemalja unutar Rimskog carstva, gdje su većina drugih apostola otišla. Budimo i mi takvi. Ako i ostanemo nekad zadrti u svome insistiranju na čvrstim dokazima, budimo onda spremni i da kada ih dobijemo, ohrabreni time, postanemo još dosljedniji u svom putu ka istini.
V
Matej u svom Evanđelju Tomu poimenice spominje samo prilikom imenovanja dvanaestorice apostola, dok Ivanovo Evanđelje donosi mnogo više podataka o njemu.
Nakon što je čuo za smrt svog prijatelja Lazara, Isus odlučuje da se vrati u Judeju, gdje je za dlaku izbjegao kamenovanje, tada Njegovi učenici počeše da ga odgovaraju od toga, međutim Toma pristaje uz Isusa i poziva ostale da, uprkos opasnosti, krenu za Njim. Uz Tomu su vezana i dva veoma očita kazivanja o Božanstvu Isusovom. U prvoj situaciji, nakon što Isus na ''posljednjoj večeri'' najavljuje svoju muku i odlazak na križ, Toma ga pita: '' Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. kako onda možemo put znati?'' (Ivan 14,5), Isus mu na to odgovara: ''Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu, osim po meni. Da ste upoznali meni i Oca bi ste mog upoznali. Od sada Ga i poznajete i vidjeli ste Ga.'' (Ivan 14,6). Druga situacija je ona napisana u uvodnim citatima ovog teksta. Nakon uskrsnuća, Toma nije bio s apostolima kada su prvi put vidjeli Isusa, te im svojim razumom nije mogao povjerovati da se to uistinu desilo. Osam dana kasnije se Isus ponovno ukazuje, i nakon što dodiruje njegove rane, Toma povjeruje, tada pokoravajući se izgovara riječi (ti si) Gospodin moj i Bog moj. (Ivan 20,28). Isus to ne niječe, nego mu odgovara: ''Budući da si me vidio povjerovao si, blaženi koji ne vidješe, a vjeruju'' (Ivan 20, 29). Zbog ovoga je i dan danas, u narodu, za one koji su pretjerano sumnjičavi, ostao naziv ''Nevjerni Toma''. U Ivanovom Evanđelju, Toma se poimenice spominje još jednom, prilikom trećeg Isusovog očitanja apostolima na Tiberijadskom jezeru. Djela apostolska navode da je Toma, zajedno sa ostalim apostolima, prisustvovao Isusovom uzašašću na nebo.
Dalje o Tomi saznajemo od crkvenih otaca i iz tradicije. Po tradiciji, on je prisustvovao uznesenju na nebo Marije, majke Isusove. Euzebije i Efrem Sirski navode da je Toma otišao propovjedati Evanđelje na istok, u Mezopotamiju, a zatim i Indiju. U Indiji i danas postoje zajednice kršćana (monofiziti i katolici istočnog obreda), koje imaju korijene upravo u crkvi koju je osnovao apostol Toma, otuda i naziv ''Tomini kršćani'', koji se često koristi za njih. Po njihovoj tradiciji, Toma je podnio mučeničku smrt, tako što je kamenovan, a zatim proboden kopljem. Njegovo mučeništvo spominju i crkveni oci Grgur Nazijanski i Nikefor, a o toj tradiciji, koju je čuo u Indiji, pisao je i Marko Polo. Na Koromandeljskoj obali, nedaleko od Madrasa, nalazi se križ iz VII stoljeća, koji obilježava mjesto mučeništva sv. Tome.
Nekoliko se apokrifnih, uglavnom gnostičkih spisa pozivaju na njegovo ime, međutim pisana su dosta poslije Tomine smrti, međusobno nemaju nikakve poveznice i sasvim je sigurno da su ih pisali različiti autori, ipak jedno djelo, poznato kao ''Tomino Evanđelje'', ostaje da plijeni pažnju teologa i povjesničara. Riječ je o spisu sa 113 teza, uglavnom Isusovih navodnih uputa. Potječe iz II stoljeća i ne može ga se u potpunosti svstati u gnostička djela. Nemoguće je odrediti ko je autor djela, ali sve kršćanske crkve jedinstveno odbacuju mogućnost da ga je Toma napisao.
Toma je bio poput većine nas. Onaj koji uvijek želi čvrste dokaze, ali nakon što se uvjerio ostao je vijeran do smrti, ili bolje rečeno, vjeran i u smrti koju je mučenički podnio zbog te vjere u Krista-Boga. Ono što se kod Tome može vidjeti je i poniznost i poslušnost. On prihvaća otići najdalje od svih apostola, u Indiju. Zemlju potpuno drugačiju od Palestine ili drugih zemalja unutar Rimskog carstva, gdje su većina drugih apostola otišla. Budimo i mi takvi. Ako i ostanemo nekad zadrti u svome insistiranju na čvrstim dokazima, budimo onda spremni i da kada ih dobijemo, ohrabreni time, postanemo još dosljedniji u svom putu ka istini.
V
Nema komentara:
Objavi komentar