Katolička crkva u Kini na prekretnici

Zadnjih pola stoljeća kineski katolici proživljavaju jako teška vremena. Dolaskom na vlast Mao Tse-tunga 1949. godine, komunistička partija je nastojala sve religijske zajednice staviti pod svoju apsolutnu kontrolu. S katoličkom crkvom je išlo najteže, s ozirom na njenu vijernost ''čovjeku izvan Kine'', to jest papi. kako je to i svojstveno apsolutističkim režimima, počelo je sistematsko proganjanje vjernika, svećenika, a naročito biskupa. Dio biskupa se odlučilo pokoriti novom poretku i 1956. godine osnovalo ''Kinesku patriotsku katoličku asocijaciju'', koju je država priznala pod uslovom da prekine kontakte s Vatikanom i umjesto pape odluci o imenovanju novih biskupa i socijalnoj politici crkve prepusti Komunističkoj partiji. Oni biskupi, svećenici i vjernici koji su odbili pristupiti toj ''asocijaciji'' suočili su se sa strahovitim represijama. Od ovoga su bili izuzeti samo Hong Kong i Makau, koji su ostali pod britanskom i portugalskom dominacijom, te Tajvan koji je proglasio neovisnost, a koju je priznao i Vatikan, što je Komunističkoj partiji Kine dalo dodatno pokriće za progon katolika u Kini. Počelo je sistematsko zastrašivanje vjernika i maltretiranje na različite načine, a biskupi i svećenici koji su odlučili ostati vijerni papi, bili su zatvarani. Mnogi od njih su hrabro podnijeli mučeništvo i po cijeni višegodišnje robije u najzloglasnijim kineskim zatvorima. Poznat je slučaj Isusovca o. Bede Chang Cheng-mina koji je mjesecima mučen prije nego što je pod ''nerazjašnjenim'' okolnostima umro u ćeliji. Nadbiskup Shangaia, kardinal Gong Pin-mei proveo je 30 godina u zatvoru, nakon čega je usljed višegodišnjih pritisaka raznih međunarodnih organizacija pušten iz zatvora, ali i prognan iz Kine.
Ovakvom situacijom u Kini se katolička crkva faktički razdijelila na dva dijela: zajednicu vjernu Komunističkoj partiji, tzv ''Kinesku patriotsku crkvu'' i zajednicu koja je ostala u jedinstvu s papom, tzv. ''Podzemnu (underground) crkvu. Dok je podzemna crkva zvanično proglašena ilegalnom i postala podložna progonima, patriotska crkva je mogla javno djelovati, mada su i njeni članovi s vremena na vrijeme doživljavali neugodnosti od strane Komunističke partije, uglavnom da se pokaže manifestacija sile. Uprkos takvoj situaciji, ponekad bi i neki od ''patriotskih'' biskupa tajno uspostavljali kontakte s Vatikanom i tražili od pape blagoslov. Taj trend s godinama se počeo povečavati, tako da je zadnjih desetak godina veći broj biskupa odlučio zatražiti od pape odobrenje njihovog biskupskog posvećenja, time je došlo i do zbližavanja ove dvije katoličke zajednice.
Papa Benedikt XVI uputio je 2007. godine apostolsko pismo svim kineskim katolicima, koje je naišlo na veoma pozitivne reakcije i u ''podzemnoj'', ali i u ''patriotskoj'' crkvi. Kineske vlasti, međutim nisu blagonaklono gledali na ovakva dešavanja, tako da su na sve načine pokušavali pokvariti odnose, prvenstveno namećući kandidate koji su Vatikanu neprihvatljivi. Do novog zahlađenja odnosa Kine i Vatikana došlo je i nakon nekoliko nedavnih ređenja novih biskupa bez saglasnosti Vatikana. Međutim, evidentno je da se situacija i među samim katolicima promijenila, tako da ti biskupi sve češće nailaze na otpor vjernika, svećenika, te kolega ''legalnih'' biskupa, a takvo nešto desilo se i prilikom nezakonitog ređenja, od komunističke partije određenog kandidata, Josepha Huanga Bing-zhanga za biskupa Shantoua. Većinu biskupa koji su trebali učestvovati u ceremoniji njegovog biskupskog posvećenja kineska policija je morala uhapsiti i prisiliti na taj čin, dok je nadbiskup Paul Pei Jun-min, koji je trebao biti glavni zareditelj odbio po svaku cijenu sudjelovati. Od uhićenja ga je sačuvala velika skupina svećenika i vjernika koja se okupila u katedrali i danima dežurala da ga ne odvedu.

V