Papa Benedikt XVI je od 22. do 25. septembra/rujna boravio u svojoj rodnoj Njemačkoj. Ovo putovanje bilo je u mnogočemu drugačije od prethodnih. U pitanju je zemlja u kojoj je proces dekristijanizacije u porastu, posebno kad je riječ o njenom istočnom dijelu koji je gotovo pola stoljeća bio pod komunističkom vlasti gdje se propagirao ateizam. To je i područje gdje su katolici inače manjinska kršćanska zajednica u odnosu na većinsku protestantsku Evangeličko-luteransku crkvu.
Grad Berlin je također grad koji odlično poznaje zlo i patnju, a koji su mu ostavili težak biljeg u XX. stoljeću: nacistički zločini nad Židovima i Njemcima koji su se protivili Hitlerovom režimu, savezničko razaranje grada, bolna podjela grada na istočni i zapadni dio, koja je rastavila brojne obitelji i bila zlokobni simbol podijeljenosti njemačkog naroda nastalom voljom drugih, sve to svjedoči o izuzetno kompleksnoj situaciji. To je i grad u kojem danas, kao i u mnogim drugim njemačkim gradovima, živi i veliki broj doseljenika iz raznih zemalja, a posebno iz Turske, tako da je i muslimanska populacija sve brojnija.
U Njemačkoj je povećan i trend istupanja iz Katoličke crkve, koja je izazvana zbog tzv. crkvenog poreza obaveznog za sve vjernike, ali i raznim skandalima koji su u skorije vrijeme pogodili Crkvu, posebno kad je riječ o slučajevima pedofilije.
Mnogi su bili kritični prema ovom posjetu i očekivali da će se papa suočiti sa brojnim neugodnostima, s obzirom da su najavljeni ogromni protesti protiv njega od strane nekih ljevičarskih udruga, homoseksualaca i radikalnih protestanata, a i sama činjenica da je to dio Njemačke u kom je nastao protestantizam i gdje je već skoro 500 godina izražen izričit antikatolički stav, te dio koji je desetljećima bio izložen pritiskom ateizma, upućivala je na takvo nešto.
Međutim desilo se sasvim suprotno. Protesta je bilo, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je bilo najavljeno, a u isto vrijeme doček pape Benedikta XVI bio je iznenađujuće srdačniji nego što su skeptici prognozirali. Sveta misa u Berlinu pred 70 000 ljudi, te izuzetno veliki broj mladih nazočnih na misi, pokazala je da slika o ''antikatoličkom'' gradu, kakvim je Berlin u mnogim medijima često bio predstavljan nije istinita.
Papin govor u njamačkom parlamentu ispunio je očekivanja i izazvao uglavnom pozitivne kritike, a posebno je emotivan bio susret sa židovskom zajednicom u ovom gradu u kojem je taj narod, tijekom II. svjetskog rata, doživio najužasnije zločine koje ljudski um može zamisliti. Govor Benedikta XVI. Židovima (koji je naš blog u prethodnom postu objavio u cijelosti), doživio je izuzetno pozitivne ovacije, bio je iskren, s jasnom osudom zločina, ali i porukom da su kršćani i židovi neraskidivo povezani tradicijom.
Ovaj posjet Njemačkoj donio je i povijesni posjet Erfrutu i bivšem augustinskom samostanu u kome je Martin Luther započeo sa pokretom reformacije i kojem je praktično nastao protestantizam kao zasebna individua u kršćanstvu.
Svoj treći posjet Njemačkoj papa je završio u Frieburgu gdje je u svojoj homiliji izuzetno oštro kritizirao mlak odnos prema vjeri sve primjetniji u današnjem ''zapadnom'' svijetu. Mnoge je začudila i papina rečenica da su agnostici (koji traže Boga), bliži Kraljevstvu Božjem od onih ''mlakih'' vjernika (s inferiornim stavom prema Bogu):''Agnostici, koji zbog pitanja oko Boga ne nalaze mir, te osobe pogođene i skandalizirane slučajevima pedofilije koje pate zbog grijeha što su ih počinili crkveni ljudi i imaju potrebu za čistim srcem, bliži su Kraljevstvu Božjem od onih vjernika koji su to po ‘rutini’ i koji u Crkvi vide samo aparat, a da njihovo srce ne biva dirnuto vjerom''. Ovaj jasan poziv vjernicima da Bogu ne zatvaraju vrata nego da se vrate svom istinskom kršćanskom identitetu izazvala je pozornost većine velikih svjetskih medija, ali su je nažalost mnogi počeli tumačiti na različite načine izvlačeći iz konteksta osnovnu poruku.
Treba spomenuti i to da se papa i ovaj put susreo sa žrtvama pedofilije.
Grad Berlin je također grad koji odlično poznaje zlo i patnju, a koji su mu ostavili težak biljeg u XX. stoljeću: nacistički zločini nad Židovima i Njemcima koji su se protivili Hitlerovom režimu, savezničko razaranje grada, bolna podjela grada na istočni i zapadni dio, koja je rastavila brojne obitelji i bila zlokobni simbol podijeljenosti njemačkog naroda nastalom voljom drugih, sve to svjedoči o izuzetno kompleksnoj situaciji. To je i grad u kojem danas, kao i u mnogim drugim njemačkim gradovima, živi i veliki broj doseljenika iz raznih zemalja, a posebno iz Turske, tako da je i muslimanska populacija sve brojnija.
U Njemačkoj je povećan i trend istupanja iz Katoličke crkve, koja je izazvana zbog tzv. crkvenog poreza obaveznog za sve vjernike, ali i raznim skandalima koji su u skorije vrijeme pogodili Crkvu, posebno kad je riječ o slučajevima pedofilije.
Mnogi su bili kritični prema ovom posjetu i očekivali da će se papa suočiti sa brojnim neugodnostima, s obzirom da su najavljeni ogromni protesti protiv njega od strane nekih ljevičarskih udruga, homoseksualaca i radikalnih protestanata, a i sama činjenica da je to dio Njemačke u kom je nastao protestantizam i gdje je već skoro 500 godina izražen izričit antikatolički stav, te dio koji je desetljećima bio izložen pritiskom ateizma, upućivala je na takvo nešto.
Međutim desilo se sasvim suprotno. Protesta je bilo, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je bilo najavljeno, a u isto vrijeme doček pape Benedikta XVI bio je iznenađujuće srdačniji nego što su skeptici prognozirali. Sveta misa u Berlinu pred 70 000 ljudi, te izuzetno veliki broj mladih nazočnih na misi, pokazala je da slika o ''antikatoličkom'' gradu, kakvim je Berlin u mnogim medijima često bio predstavljan nije istinita.
Papin govor u njamačkom parlamentu ispunio je očekivanja i izazvao uglavnom pozitivne kritike, a posebno je emotivan bio susret sa židovskom zajednicom u ovom gradu u kojem je taj narod, tijekom II. svjetskog rata, doživio najužasnije zločine koje ljudski um može zamisliti. Govor Benedikta XVI. Židovima (koji je naš blog u prethodnom postu objavio u cijelosti), doživio je izuzetno pozitivne ovacije, bio je iskren, s jasnom osudom zločina, ali i porukom da su kršćani i židovi neraskidivo povezani tradicijom.
Ovaj posjet Njemačkoj donio je i povijesni posjet Erfrutu i bivšem augustinskom samostanu u kome je Martin Luther započeo sa pokretom reformacije i kojem je praktično nastao protestantizam kao zasebna individua u kršćanstvu.
Svoj treći posjet Njemačkoj papa je završio u Frieburgu gdje je u svojoj homiliji izuzetno oštro kritizirao mlak odnos prema vjeri sve primjetniji u današnjem ''zapadnom'' svijetu. Mnoge je začudila i papina rečenica da su agnostici (koji traže Boga), bliži Kraljevstvu Božjem od onih ''mlakih'' vjernika (s inferiornim stavom prema Bogu):''Agnostici, koji zbog pitanja oko Boga ne nalaze mir, te osobe pogođene i skandalizirane slučajevima pedofilije koje pate zbog grijeha što su ih počinili crkveni ljudi i imaju potrebu za čistim srcem, bliži su Kraljevstvu Božjem od onih vjernika koji su to po ‘rutini’ i koji u Crkvi vide samo aparat, a da njihovo srce ne biva dirnuto vjerom''. Ovaj jasan poziv vjernicima da Bogu ne zatvaraju vrata nego da se vrate svom istinskom kršćanskom identitetu izazvala je pozornost većine velikih svjetskih medija, ali su je nažalost mnogi počeli tumačiti na različite načine izvlačeći iz konteksta osnovnu poruku.
Treba spomenuti i to da se papa i ovaj put susreo sa žrtvama pedofilije.
V
.
Nema komentara:
Objavi komentar