Pages

nedjelja, 25. prosinca 2011.

Čestit Božić, na dobro nam došlo sveto porođenje Isusovo.


''U početku bijaše Riječ
I Riječ bijaše kod Boga
I Riječ bijaše Bog''
(Ivan 1,1)
''I riječ tijelom postade
I nastani se među nama''
(Ivan 1,14)

Te hladne noći, zaštićen samo slamicomi ljubavlju majke Marije u običnoj štalici rodio se Kralj, utjelovljena Riječ Božja - Isus Krist Gospodin naš. Utjelovio se na zemlji da otkupi naše grijehe mukom i smrću svojom, te uskrsnućem od mrtvih nam podari nadu u život vječni.
Neka ova sveta noć u kojoj se sjećamo Kristovog rođenja ispuni naša srca radošću i nadom.

Mir Božji, Krist nam se rodi. Čestit Božić i sretnu i blagoslovljenu novu 2012. godina želi uredništvo bloga.

V i K

subota, 24. prosinca 2011.

Božićna čestitka vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića


Draga braćo misnici, dragi redovnici i redovnice, draga braćo i sestre!

Živimo svoju svakodnevnicu zapljusnutu ozračjem krize prouzročene materijalističkim i relativističkim mentalitetom. U takvom ozračju manjina moćnika stalno nameće svoja pravila i vrijednosti koje većina običnog svijeta ne može po savjesti prihvatiti i slijediti. Stvoren je takav standard života koji obične ljude, koji imaju sreću biti uposleni, goni u kreditno zaduživanje koje stvara ovisnost o poslodavcima i bankama. Nažalost, sve je manje mogućnosti naći posao te od svoga rada živjeti i uzdržavati svoju obitelj. Medijski nam se nameće beznađe koje se uvlači u nas kao ova sumorna jesenska i zimska magla i oblaci. Ljudi se udaljuju jedni od drugih. Jednima je sramotno ime Isus i zabranjuje se, drugima smeta križ i uklanjaju ga iz svoje blizine. Uvukao se i strah od života te je sve više umrlih nego rođenih. Mali čovjek se sve više savija pod teretom današnjeg života i okruženja.

Upravo u takvoj stvarnosti Bog silazi, rađa nam se Isus - Božji Sin. Postaje ne samo čovjeku bliz nego jedan od nas, donoseći nam svjetlost nade. Zato Izaija prorok poručuje: ''Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu'' (Iz 9,1). Po prorocima je naviješten, po Duhu Svetom utjelovljen a od Marije rođen, kao naša svjetlost i naša radost. Zato isti prorok poručuje ''Ti si radost umnožio, uvećao veselje...jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan''.(Iz 9,2-3.).

Otajstvu Božića se radujemo jer ''očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi'' (Tit. 2,11). U takvom sumraku i (s)umornosti Svjetlo nas je obasjalo, Ljubav nam je darovana. Dok nas opterećuje strah za život i sutrašnjicu anđeo nam po pastirima poručuje: ''Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin“ (Lk 2 10-11).

Otvorimo srce i dušu kako bi upravo ta radost ispunila našu nutrinu te istinsku Božićnu radost podijelimo jedni s drugima. ''Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje.'' (Iz 52, 7). Ojačani u vjeri i obasjani u nadi te razdragani u ljubavi Božjoj, ponesimo jedni drugima radost Božića čestitajući Tajnu koju nam Bog otkri. Božja smo ljubljena djeca i Njegovi sinovi i kćeri. Jer nas Bog voli i stalo mu je do nas, očitujmo ljubav i blizinu jedni drugima. Neka se ukloni i nestane sve što uništava naše zajedništvo i ljubav. Neka također Kristov mir zavlada u nama kroz praštanje, pomirenje i vraćanja povjerenja te neka taj mir izgrađuje naše obitelsjko zajedništvo. Upravo takvo obiteljsko zajedništvo radosti vjere treba prenijeti u župsko zajedništvo, kako bismo postali svjedoci nade u ovom beznadnom ozračju koje proživljavamo. Ono što ne možemo vlastitim snagama neka dopuni vjera i povjerenje u Onoga koji nam se rodio u Betlehemskoj štalici.

''Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane progovori nama u Sinu'' (Heb 1,1). Božić je govor Božji, jer je „Riječ tijelom postala i nastanila se među nama“. Otvorimo srce kako bismo čuli tu Riječ koja nas utvrđuje u vjeri iz koje izvire snaga za život, praštanje i nošenje svakodnevnice uvjereni da nas Bog ljubi.

''Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet.'' (Iv. 1,9) Neka božićno Svjetlo zasja u svim našim teškim životnim situacijama, kako bismo se ohrabrili kročiti naprijed puni pouzdanja u Boga. Osnaženi tim Svjetlom tražimo odgovore na brojna životna pitanja i sami uložimo truda kako bismo uklonili svaki mrak u međuljudskim odnosima, posebno u našem narodu i svim građanima ove nam drage zemlje.

''Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja'' (Iv 1, 12). U božićnom Otajstvu prepoznajmo svoje dostojanstvo. To Otajstvo ne dolazi od ljudske moći niti od bilo kojih zakona. Njega daje Sin Božji koji nas učini svojom braćom. Čuvati dostojanstvo znači čuti Utjelovljenu Riječ i slijediti je u svakodnevnom životu.

Upućujući Vam i ove godine Božićnu čestitku, želim da vas obasja svjetlo novorođenoga Isusa te vam otkrije smisao življenja i smisao svakodnevnog trpljenja. Neka nam obasja staze međusobne suradnje, prihvaćanja, poštivanja i izgrađivanja zajedništva utemeljena na vjeri u Onoga koji nas učini djecom Božjom. U božićnoj čestitci, želje su mi da očitovana ljubav Božja ispuni sve naše obitelji kako bi u njima vladala sloga, razumijevanje, radost vjere i hrabro življenje. Čestitajući Božić, na poseban način, djeci želim istinski doživljaj radosti u ozračju ljubavi obitelsjkog gnijezda. I mladima želim čestit Božić! Otkrijte u Kristu smisao života i ostvarite ga po Božjoj ljubavi. Svim bolesnima, nemoćnima i starima želim da Isusovo rođenje donese snagu i strpljivost u njihove živote te da nađu razumijevanje kod svojih najbližih. Neka slavlje Božića, posebice u godini vjere, učvrsti našu nadu i ojača vjeru, kako bismo ovaj svijet mijenjali zračeći dobrotom i plemenitošću, izgrađujući mir, slogu i jednakopravnost među ljudima.

Svima vam želim čestit Božić i na dobro vam došlo porođenje Isusovo, koje neka u novoj 2012. godini udijeli svoj blagoslov u dobru zdravlju, uspješnom radu i lijepom zajendištvu svjedočeći Božju ljubav. Marija, Majka Isusova i Majka naša, neka sa svojim Sinom Isusom bude najdraži gost u našem obiteljskom domu i osobnoj vjeri.

Čestitajući Božić, na sve zazivam Božji blagoslov i srdačno pozdravljam!

(Kardinal Vinko Puljić - nadbiskup vrhbosanski)

utorak, 20. prosinca 2011.

Mlakost vjere - Laodiceja današnjice



Modernizacija i globalizacija su jako česti pojmovi koji se pominju u XX, a osobito u XXI stoljeću, za njih bi se moglo reči da su ''ahilova peta'' svakog vjernika, a ta nazovimo je ''bolest'' ima svoje simptome, koji također imaju jako zvučna i poznata imena, a to su desakralizacija i dekristijanizacija. Upravo u ovim terminima je korijen problema koji rađa mlakost vjere. Knjiga Otkrivenja sv. Ivana Apostola na jednom mjestu donosi:
''Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela, nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba, a ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: Kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš, da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću njemu i večerati s njim i on sa mnom. Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobjedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. Tko ima uho nek posluša što Duh govori crkvama!'' (Otkrivenje 3, 14-22)

Upravo u ovim redcima se nalazi proročanstvo onoga što će postati kamen spoticanja. Ukoliko pažljivo analiziramo tekst odgovor se sam nameće: Govoriš: Bogat sam, obogatih se ništa mi ne treba, a ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Modernizacija i užurbani tempo života, koji se sam po sebi nameće kao krpelj, tjera nas na misao, ali na kontraproduktivnu misao u kojoj je klica svih grijeha oholost. Govoreći da nam ništa ne treba, da imamo svega, da smo bogati, da sve vidimo, da smo urešeni najljepšim odijelima, je ono što nas iz Očeva krila baca u prašinu, tako život prolazi u prašini dok naša duša VAPI za zagrljajem Očevim. Ako Krista prihvatamo olako, želeći služiti i Bogu i bogatstvu ravnomjerno, hladimo baklju vjere, onu istu baklju, onu krsnu svijeću koja je zasjala u našem srcu, duši, onu svijeću koja je povjerena našim roditeljima, kumu, a na poslijetku i nama samima. Dok krsna svijeća, ova baklja ljubavi i Božje milosti, gori u nama, otkriva nam ono što smo mi usitinu: Goli, slijepi, ubogi, bijedni...

Evo na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću njemu i večerati s njim i on sa mnom!
Isus je kao što sam već napisao, upravo najbitnija baklja našeg života, Svevladar, Kralj, Spasitelj, ali Krist je i đentlmen, koji je strpljiv, koji ponizno čeka da Ga primimo, da On, ulje istinsko, pojača našu baklju. Vjera je dar, dar od Boga, upravo zato sam Bog mora ući u naše srce i ražariti vjeru. Večerati s nekim znači biti blizak s njim, biti obitel, a Krist to nudi upravo svakom koji Ga iskreno traži i radosno otvori.

Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobjedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.
Borba je ono što čeka svakog kršćanina, borba na život i smrt. U toj borbi je nužna i ''oprema''. Naravno, Bog nas nije bacio u borbu bez adekvatne opreme. Najvažniji je štit, a to je prema riječima sv. Pavla Apostola štit vjere: ''Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom, da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za Evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti plamene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.'' (Efežanima 6, 13-18)
Na kraju borbe zna se pobjednik, a pobjednik je svaki onaj koji se bezrezervno opredijeli za Krista, i stoga Krist mu daje čast svoje pobjede, čast prijestolja Očeva, ali upravo u toj Borbi je važno sačuvati štit, sačuvati vjeru, kao što sv. Pavao govori na jednom mjestu: ''Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru sačuvah.'' (2. Timoteju 4, 7)

Znam tvoja djela, nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.

''Smiluj mi se Bože po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje.
Čisto srce stvori mi Bože
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
Učvrsti me duhom spremnim''
(Psalam 50, 3 i 12-14)

Riječi ovog divnog Psalma su izričaj sve gorčine srca kralja Davida. Nakon grijeha, nek naše srce uvijek moli Božje milosrđe da nas ne ispljune, jer uistinu smo slabi i mlaki. Kriste, tvoji smo, ojačaj nas, rasplamsaj vjeru, učvrsti nas Duhom spremnim, Duhom budnim, da moje srce bude u skladu sa mojim riječima, djelima, da čitav i duhom i tijelom budem svjedokom vjere, da radost spasenja isijava od mene. Bože, daj da budem istinski kršćanin, da se radujem zbog spasenja, zato što sam iz tame pozvan k svjetlu, što ne sjedim u tmini i sjeni smrtnoj.

Revan budi i obrati se!
Dragi brate koji ovo čitaš, draga sestro, uistinu pozvani smo na obraćenje, ali ono istinsko. Sveto i povlašteno vrijeme došašća izmiće, da li smo spremni primiti Krista u naša srca? Susret s Kristom je blizu. Možda će upravo ove noći tvoja duša stati pred Boga, jer Krist nas je pozvao na budnost. Uistinu bih želio da svatko sad kaže: Kriste uđi u moje srce, večeraj sa mnom, pojačaj baklju moje vjere, želim gorjeti za tebe Kriste, ti si sam rekao: Ja sam Put, Istina i Život, vodi me Bože svojim putem, utvrđuj me u svojoj istini i privedi me u život vječni.

(Adnan Petar Mihael Jašarević)

.

srijeda, 14. prosinca 2011.

Molitva za svećenike


Da li se molimo za svećenike?

Veoma često se divimo njihovoj snazi vjere, načinima rada, produhovljenošću i daru naučavanja. Međutim, veoma često znamo naići i na svećenike koji nisu baš ono što bi očekivali od njih, ponekada i one koji su nešto potpuno drugačije od onoga što bi u načelu trebali biti, a svjesni smo i slučajeva da i sami svećenici odu u potpuno drugu krajnost, izgube vjeru, pa čak i ogreznu u zlo. Pitamo se kako je to moguće? Kako je moguće da jedan svećenik ne bude oličenje svetosti i uzor u vjeri? Kako je to moguće?
Zaboravljamo da su i oni samo ljudi, ljudi koje zbog same njihove službe Sotona također napada, vjerovatno više od nas ostalih. Bog ih je pozvao da propovjedaju Evanđelje, a Sotona slavi svaki put kad neko od njih padne.
Mi znamo biti veoma licemjerni, znamo se čuditi, ogovarati, osuđivati, pa čak i mrziti.
Zašto nas nazivam licemjerima? Zato što mi samima sebi dozvoljavamo mogućnost pada, a od svećenika očekujemo razumijevanje, očekujemo da nas zovu natrag, da mole za nas, međutim, u isto vrijeme širom otvorenih očiju buljimo u njih, pratimo svaki njihov korak, osluškujemo svaku riječ i tražimo razlog za osudu. Od njih očekujemo da mole za nas, a da li mi ikada molimo za njih? Da li ikada molimo za svećenike? Da li ikada molimo za one dobre svećenike da ostanu i dalje takvi, da ih Bog čuva od napasti, da im da snagu da se odupru zlu, da nam budu blagoslov i primjer svetosti? Da li molimo? Rijetko ili čak nikada! Da li ikada molimo za one svećenike koji su skrenuli puta, koji su poklekli pod težinom svog poziva? Da li molimo za njih, da ih Bog ponovo uspravi, prosvjetli im um i obnovi vjeru, da im vrati radost svetosti? Da li molimo? Rijetko ili čak nikada? Dali uopće molimo za duhovna zvanja, da nam Bog pošalje što više svećenika, redovnika i redovnica i to dobrih i Bogu odanih ljudi? Nažalost i tu će odgovor biti: rijetko ili čak nikada. Odakle nam onda pravo da ih sudimo?


Molitva za svećenike sv. Male Terezije

O Isuse, vječni veliki Svećeniče, zaštiti svoga svećenika u svom srcu, da mu nitko i ništa ne može nauditi. Očuvaj neokaljanim njegove posvećene ruke, koje svakodnevno dodiruju tvoje sveto Tijelo. Čuvaj čistima njegove usne, koje su rumene od tvoje predragocjene Krvi.
Sačuvaj u čistoči njegovo srce, zapečaćeno pečatom tvoga slavnog svećeništva, daj da raste u ljubavi i vijernost prema tebi, brani ga od zaraza ovoga svijeta, neka snagom pretvorbe nad kruhom i vinom posjeduje i moć pretvorbe nad srcima. Blagoslovi njegov rad bogatim plodovima i daruj mu jednom krunu vječnoga života. Amen

(sv. Mala Terezija iz Lisieuxa)


V

nedjelja, 11. prosinca 2011.

Vatikan osniva povjerenstvo koje će bdjeti nad izgradnjom novih crkava i nad glazbom koja se izvodi tijekom liturgijskih slavlja.


Kako u svom najnovijem članku piše poznati vatikanist Andrea Tornielli, ta komisija će biti vrlo skoro osnovana unutar Kongregacije za bogoštovlje.

U svom članku Tornielli ističe, da se radi o timu koji će reći ''dosta crkvama- garažama'', onim smionim arhitekturama tolikih modernih zdanja novih katoličkih crkvi koje dovode u pitanje njihovu osnovnu namjenu. Također, zadatak povjerenstva će biti promicanje pjevanja koje će uistinu pomoći slavljenju mise. Povjerenstvo za umjetnost i crkvenu glazbu za liturgiju narednih će tjedana biti osnovano pri Kongregaciji za bogoštovlje. To neće biti samo ured već tim ljudi koji će imati zadatak da surađuju sa povjerenstvima koja su zadužena za ocjenu projekata novih crkvi u biskupijama, kao i produbiti temu glazbe i pjevanja koja prate liturgijska slavlja.

Tornielli također naglašava da kardinal Antonio Cañizares Llovera, prefekt Kongregacije za bogoštovlje, u skladu sa Benediktom XVI, smatra ovaj posao vrlo žurnim“. Vidljivo je svima da novoizgrađene crkve posljednjih desetljeća liče dvoranama za višenamjensku uporabu. Prečesto arhitekti, pa i oni najpoznatiji, u nacrtima novih crkvi nisu krenuli od onoga što je katolička liturgija , već su zamislili i ostvarili ekstravagantna zdanja, koja naliče svemu samo ne crkvi. Kubici cementa, staklene kutije, smioni oblici, konfuzni prostori koji pozivaju na sve drugo osim na sveto i otajstvo, gdje je svetohranište sakriveno kao da smo u potrazi za skrivenim blagom, gdje su likovi svetaca rijetkost. Novo povjerenstvo, čiji se pravilnik piše ovih dana, dati će precizne naznake biskupijama o umjetnosti u liturgiji, a ne općenito o crkvenoj umjetnosti, kao i o glazbi i pjevanju tijekom liturgijskih slavlja. Povjerenstvo će imati pravnu vlast Kongregacije za bogoštovlje.

Tornielli podsjeća da su zloupotrebe u liturgiji na raznim razinama, koje su se pojavile zadnjih desetljeća i u nekom slučajevima su postale opća praksa, učinjene ne u skladu već u suprotnosti sa normama utvrđenim liturgijskom reformom pape Pavla VI. Znači, ne treba mijenjati reformu već treba produbiti pravilno shvaćanje slavljenja liturgije, a negdje i vratiti se na pravi put.

Stoga Kongregacija za bogoštovlje namjerava kapilarno promicati formaciju koja će uključiti svećenike, redovnike i katehete, slijedeći primjer i nauk Benedikta XVI da se ponovno obnovi osjećaj za sveto i otajstvo u liturgiji, zaključuje Andrea Tornielli.

Preuzeto sa stranice www.bitno.net - autor teksta Mario Udina

.

subota, 10. prosinca 2011.

Tridentinska misa ponovo i u BiH


U nedjelju 20.11.2011. na blagdan Krista Kralja, u Svetištu Majke Božje u gradu Olovu, služena je prva javna tridentinska misa u BiH još od liturgijske reforme. Papa Benedikt XVI izdao je 07. 07. 2007. motu proprio ("po vlastitom nahođenju", papinski proglas koji označava da je papa odluku donio sam, bez savjetovanja s kardinalima) naziva "Summorum Pontificum", kojim je potpuno odobrio vraćanje misala iz 1962. godine, tzv. Tridentinskog obreda.
Papa je zajedno s proglasom poslao i pismo biskupima cijele Katoličke Crkve u kojemu je dodatno naglasio kako ovo ne znači promjenu misnog obreda, niti aboliciju redovnog, pučkog oblika mise. Naprotiv, misal iz 1970., kojeg je uveo papa Pavao VI ostaje redovni oblik mise, odnosno "forma ordinaria", dok latinska misa, odnosno misal zadnji put odobren 1962., od pape Ivana XXIII, biva ostavljen kao "forma extraordinaria", ali tu se ne radi o dva različita, nego o dvije forme istog liturgijskog obreda. Prema papinom motu propriju svećeniku više nije potrebno nikakvo dopuštenje, niti od Apostolske stolice, niti od vlastitoga Ordinarija.
Tradicionalna latinska misa nikad nije bila ni dokinuta niti zabranjena u Katoličkoj Crkvi, i svećenici su ju mogli prakticirati uz dopuštenje biskupa ili ordinarija, no ova papina odluka tome sada daje veću snagu. Svećenici će sami moći odlučivati hoće li služiti latinsku misu ili ne, a iz katoličkih krugova govore kako se radi o liberalizaciji latinske mise, koja ovim proglasom gubi neku stigmu nedopuštenog.
Stoga, na zahtjev grupe vjernika iz Sarajeva, većinom mladih, služena je i prva svečana javna tridentinska misa koju je u Gospinom Svetištu u Olovu predvodio fra Danijel Rajić. Papa je upravo preporučio da se treba dopustiti vjernicima slavljenje ove forme mise u posebnim prilikama poput hodočašća, slavlju ženidbe ili drugim prigodnim slavljima. Mladi su na ovom hodočašću Gospi Olovskoj bili posebno zahvalni čuvaru Svetišta fra Gabrijelu Tomiću što im je odobrio slavljenje i srdačno ih ugostio.
Cjelovit tekst motu propria ''Summorum Pontificum'' već smo ranije objavili : http://servantsoflight.blogspot.com/2011/05/papa-benedikt-xvi-objavio-uputu.html

.
(Vladimir Fučec)

utorak, 6. prosinca 2011.

Dođi...


Dođi Duše Sveti.
Svojom svetom vatrom zapali naša srca, zagrij naše duše, nek se vjera rodi, da jačinom svete milosti Tvoje, oči otvorimo i prepoznamo put kojim Bog nas zove.
Udahni u nas dar vjere.
Daj nam snagu da ustanemo sa zemlje i da nakon svakog pada budemo sve čvršći i da nas zlo ne slomi. Ulij snagu u naša tijela da odbacimo Sotonu od sebe, neka ide u propast tamo gdje mu je i mjesto, a nama daruj mir, blagost i radost zajedništva s Tobom, da ljubav Božja i kroz naša srca djeluje.
Dođi Duše Sveti
Hrabrost nam daj, da hvaleći Boga pustimo glas.
Nek na našim usnama samo jedno počiva ime, ime Isus.
Obasjaj nas svjetlom, zapali naše duše, zagrij naša srca. Nek u našim mislima Riječ Božja vlada.

(Vladimir Fučec)


V