Jedan od najpoznatijih pisaca duhovne proze i lirike, belgijski svećenik o. Phil Bosmans preminuo je 17. januara/sječnja u 89. godini života.
Rođen je u Gruitrodeu 01.08.1922. godine, a odrastao u Genku. Sa 19 godina je stupio u red otaca monfortanaca, a 1948. godine zaređen je za svećenika. Službovao je u Francuskoj i Belgiji, a u svom pastoralu posebno se zauzimao za prava Roma, otvarao je domove za beskućnike i centre za pomoć ljudima na rubu egzistencije. Od 1959. godine vodi udrugu Savez bez imena, koja danas ima preko 500 000 članova širom svijeta.
Još od djetinjstva se bavio pisanjem poezije, proze i meditativnih molitvi, a njegova prva knjiga ''Šta nedostaje čovjeku'' objavljena je 1968. godine i postala bestseler u mnogim zemljama. te uskoro postaje jedan od najpoznatijih i najomiljenijih duhovnih pisaca i pjesnika dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća. Njegova djela odišu mirom i meditacijom i tako vrlo lako pronalaze put do čitatelja, ne samo katolika i ne samo kršćana.
Krajem 1994. godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću usljed čega su mu desna ruka i noga ostale trajno paralizirane, a ostatak života proveo je u monfortanskom samostanu u Antwerpenu.
Rođen je u Gruitrodeu 01.08.1922. godine, a odrastao u Genku. Sa 19 godina je stupio u red otaca monfortanaca, a 1948. godine zaređen je za svećenika. Službovao je u Francuskoj i Belgiji, a u svom pastoralu posebno se zauzimao za prava Roma, otvarao je domove za beskućnike i centre za pomoć ljudima na rubu egzistencije. Od 1959. godine vodi udrugu Savez bez imena, koja danas ima preko 500 000 članova širom svijeta.
Još od djetinjstva se bavio pisanjem poezije, proze i meditativnih molitvi, a njegova prva knjiga ''Šta nedostaje čovjeku'' objavljena je 1968. godine i postala bestseler u mnogim zemljama. te uskoro postaje jedan od najpoznatijih i najomiljenijih duhovnih pisaca i pjesnika dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća. Njegova djela odišu mirom i meditacijom i tako vrlo lako pronalaze put do čitatelja, ne samo katolika i ne samo kršćana.
Krajem 1994. godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću usljed čega su mu desna ruka i noga ostale trajno paralizirane, a ostatak života proveo je u monfortanskom samostanu u Antwerpenu.
Počivao u miru Božjemu.
V
1 komentar:
Staza srca
Sve što upravo proživljavaš samo je jedna od milion mogućih staza kojima putuješ.Zbog toga moraš uvijek imati na umu, da je staza samo staza; ako ti osjećaji kažu da po njoj ne smiješ putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti disciplinovanim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce nalaže. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena od straha ili ambicije.
Upozoravam te. Provjeri svaku stazu temeljito i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo pitanje samo star čovjek postavlja. Da li ova staza ima srce? Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se nigdje ne nalazim. Ima li ova staza srce? Ako ima staza je dobra, ako nema staza je bez vrijednosti. Obe staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te jača druga slabi.
Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Da li ova staza ima srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Nevolja je u tome što niko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu rijetki se ljudi zaustave da bi promislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada prijatna. Moraš se mučno potruditi, čak, da bi uopšte njom krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.
Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno mnogo da čovjek umre a tražiti smrt je traženje ničega.
Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.I tako putujem – i gledam, gledam bez zraka. -Don Juan Matus indijanski vrač i Učenje vračeva iz djela Carlosa Castanede-
Objavi komentar