Sklopi svoje umorne oči, Gospode,
Da ne vidiš što ti rade...
Tvome domu.
Šutke i s mržnjom,
Srca od olova,
Ubit će te opet, Gospode.
Jesu li im lica ista kao kod onih s Golgote...
Oprosti im, Isuse...
Ubili su djecu, vidio si...
Mecima prezira, gnjevnim rukama...
Ruke sklopljene,
Suze sve su isplakane.
Kud da krenemo, Gospode?
Izmučeni, u prah pretvoreni.
Prazni.
Posivjele duše od čemera i boli.
A Ti još stojiš.
Prkosan.
U oluji pucnjave svijetliš.
U tmini, Ti si put.
Nepobijeđen i u blatu.
Snagu nam daješ.
I hvala Ti.
Martina Mlinarević-Sopta
Nema komentara:
Objavi komentar