U četvrtak je u kapeli sv. Sebastijana, uz grob blaženog pape Ivana Pavla II, po prvi put u svom pontifikatu papa Franjo služio misu okrenut ka oltaru (tzv. ''ad Dominum'' ili ''ad orientem''). Ipak, nije riječ o tradicionalnoj latinskoj misi nego o novoj misi (novus ordo misae), koju je papa služio na starom oltaru. Interesantno je bilo pratiti pojedine forume i komentare ispod tekstova na portalima koji su objavili vijest. Dok su tradicionalniji vijernici uglavnom oduševljeni i ovo vide kao neku vrstu znaka ohrabrenja za njih, sljedbenici liberalnijih struja su to dočekali na nož, optužujući papu da je pokleknuo pred pritiskom tradicionalista i kako ovo ponašanje daje podsticaj onim svećenicima koji preferiraju ovakav oblik slavljenja mise u kojoj '' svećenik (u ovom slučaju papa) okreće leđa vijernicima''. Naravno takvi komentari nemaju veze sa zdravim razumom. Stvar je u tome da u ovoj kapeli ne postoji novi oltar, te je iz tog razloga papa slavio misu na starom oltaru iako je postojala mogućnost ubacivanja oltara, kao što se desilo u Sikstinskoj kapeli kada je novi oltar ubačen odmah u jutro nakon Franjinog izbora za papu, ovom prigodom papa se ipak odlučio da to ne čini i umjesto ka narodu, služeći misu, okrenuo se ''ad Dominum''.
Ovakva prepucavanja su nažalost ostavila u drugom planu veoma snažnu poruku, koju je ovom prigodom Sveti otac uputio vijernicima, govoreći da se ''bez ljubavi Kristove ne može biti kršćanin'', te da ''krščanin mora osjetiti da mu je život spašen po Krvi Kristovoj jer to ljubav čini ljubavlju''. Usporedio je Pavlovu sigurnost u vjeri, te odanost Gospodinu koji mu je promijenio život, sa nevjernim i nepovjerljivim Jeruzalemom koji odbacuje Isusovu ljubav ili, kako kaže papa, još gore od toga, koji ljubav Kristovu živi napola, prilagođavajući je svojim potrebama. Na kraju propovijedi, papa Franjo nas poziva da razmislimo da li su naša srca snažna poput Pavlovog ili mlaka poput Jeruzalema.
V.
.
Nema komentara:
Objavi komentar