Mučeništvo u božićnom vremenu

Dragi prijatelji, radosni smo zbog dočekanog velikog blagdana Rođenja Gospodinovog. U ovo božićno vrijeme posebno se osjeća vesela atmosfera. Božićne pjesme su u liturgiji jedne od najljepših. U toplini obiteljskog doma dočekuju se gosti, rodbina i prijatelji. Zaista, Bog je ovom liturgijskom vremenu podario posebnu milost mira i ljubavi koju svi osjećamo. Ali zašto je ovaj radosni ugođaj specifičan baš za ovo vrijeme? Bog se odlučio utjeloviti, spasiti ljudski rod i donijeti cijelom svijetu mir. Taj mir nam ''ovaj svijet'' ne može dati. Ako nam u srcu umjesto Boga mjesto zauzmu lažni idoli i kumiri ovoga svijeta, kao što su: bogatstvo, moć, slava… u nama može rasti samo pustinja nemira, tuge i ispraznosti te nikada nećemo biti u potpunosti sretni. ''Samo je u Bogu mir dušo moj'', kaže psalmist. Upravo zbog toga ovo liturgijsko vrijeme karakterizira posebna toplina i ljubav koja nam dolazi od našeg Božića, rođenog djetešca Isusa. 

Međutim, jesmo li se ikada zapitali zašto u crkvenoj godini prvi dan odmah iza radosnog blagdana Božića slijedi dramatično mučeništvo svetog Stjepana? Nakon zanosa i euforije Božićnih darivanja i blještavila poklona i ukrasa, liturgija nam želi posvijestiti ozbiljnost života da se ne bi previše zanijeli. Ujedno, odmah se možemo osvjedočiti o plodovima Kristovog dolaska na Zemlji. Prvomučeništvo sv. Stjepana nam pokazuje da Kristovo rođenje, život i žrtva na križu nisu uzaludni. Po Isusu Kristu došlo je do novog stvaranja. Bog se utjelovio i dao svoj život da bi mi živjeli u slobodi djece Božje. Sveti Stjepan je izabran kao prvi đakon koji je bio na dobru glasu, pun Duha Svetoga i mudrosti. Pored njega bilo je izabrano još 6 đakona koji su trebali pomagati siromašne i služiti kod stolova. Riječ đakon i dolazi od grčke riječi diakonia što i znači služenje. Stjepan je povjerovao Isusovoj riječi i djelima. U Djelima apostolskim piše da je nadahnut od Duha Svetoga činio i velika čudesa. Međutim, kao i u Isusovo vrijeme, bili su mnogi protivnici koji su nijekali razna čudesa i htjeli su zaustaviti širenje Riječi Božje po kršćanima. Zbog toga su razni upravitelji sinagoga, Cirenci, Aleksandrinci i drugi Židovi raspravljali sa Stjepanom ali nisu mogli odoljeti, kako stoji: „mudrosti i Duhu kojim je govorio“. 

U čemu je razlika između Stjepana i tih ostalih, nazovimo ih ''mudrijašima bez vjere'', koji su ga pokušali u raspravama dovesti u sumnju? Razlika je u tome što Stjepan nije govorio sam po sebi nego je Duh Sveti govorio po njemu. Isus je rekao svojim apostolima u 10. poglavlju Matejevog evanđelja: ''Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati…Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!'' Dakle, to je temeljna razlika. Ovi ''mudrijaši'' nisu mogli nadmudriti Boga. Ljudska mudrost je ništa u usporedbi s Božjom. Ako budemo imali vjeru kao „gorušičino zrno“, kao što je Isus rekao, možemo i silna djela činiti jer to ne činimo mi nego Bog po nama. Njemu je sve moguće.

Sveti Stjepan je tolikim silnim nadahnućem govorio da njegovi protivnici to više nisu mogli slušati nego su ''začepili uši i škripali zubima''. Iako su znali da je to istina što govori nisu htjeli povjerovati jer bi se onda trebali obratiti od svoga grešnog načina života. Zato su začepili svoje uši i pogubili ga kamenovanjem. Možemo uočiti kako se ovaj događaj podudara sa Isusovom mukom. I Stjepan kao i Isus predaje Bogu svoj duh i u tom smrtnom času ne proklinje svoje neprijatelje nego moli za njih: ''Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh''. Revolucionarna poruka Evanđelja je upravo poruka ljubavi i praštanja neprijateljima! A imamo li mi zaista ljubavi za svoje neprijatelje? Nekad nam se čini da nemamo dovoljno iskrene i čiste ljubavi za svoju obitelj i prijatelje a kamoli za neprijatelje... 

Da bi zaista mogli živjeti po Evanđelju: ljubiti Boga i svoga bližnjega, jedino je moguće ako se ljubav Božja utjelovi i u našem životu! To je jedina snaga koja čini čudesa, čudesna djela mučeništva, praštanja, radosti i mira... Ljubav.

Na koncu ovog promišljanja iskreno želim svim ljudima svijeta da se za ovaj Božić ljubav Božja rodi u našim srcima kako bi u Novoj 2014. godini zakon utjelovljene Božje ljubavi zavladao u cijelom svijetu!

fra Danijel Rajić

.