Gospodine,
Ja, prah, što po ljubavi Tvojoj oživjeh
u Tebi, samo Tebi nalazim spokoj,
zaklon od bure, hlad od vrućine, toplinu od leda,
hrabrost da se borim.
Gospodine,
budi moja snaga u trenucima nevolje,
ali ostani u meni i kad ona prođe,
da Te hvalim, da Te častim,
da moje usne Tvoje ime slave,
iz svega grla himne hvale Tebi da pjevam.
Gospodine,
ne dopusti da mi nestane glasa.
Nek i iz mojih usta svak za Tebe čuje
Za milost kojom si me darovao,
za ljubav kojom si me ispunio,
za Riječ kojom si me nadahnuo.
Neka čuju ritam mog srca,
i u njemu prepoznaju molitve zvuk.
Neka vide kako Zlo bježi
kad ime Isusovo spomenem.
Gospodine,
Ne daj mome pogledu da se spušta na zemlju,
ni kapcima da padnu i mraku da me uče.
Nek oči uvijek u nebo gledaju
da na oblacima vide kako riječ OPROST piše,
riječ jača od napasti svake.
Gospodine,
sada evo ruke svoje širim,
iz dubine pluća udišem zrak,
i zahvaljujem Ti na životu svome.
Ipak, mudrosti mi daj da oprezan budem,
da zauvijek ostanem svjestan
da sam prah,
a živ sam samo po ljubavi Tvojoj.
(Vladimir Fučec)
.
Nema komentara:
Objavi komentar