Prikazanje Gospodinovo u hramu - Svijećnica

Danas Crkva slavi blagdan Svijećnice, Gospu Kandeloru, to jest Očišćenje Marijino, Prikazanje Isusovo u hramu, sve su to nazivi za današnji blagdan. Isus iz Nazareta je Svjetlo svijeta. Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu. Tada je starac Šimun rekao proročke riječi da je to dijete postavljeno na propast i spasenje mnogima u Izraelu, da je on svjetlo naroda, te da je to znak kojemu će se svi suprotstavljati. Mrak se suprotstavlja svijeći, ali ona pobjeđuje, osvjetljuje i uništava mrak. 

Simbolika svjetla trajno je prisutna u religioznom doživljaju i izričaju. To Svjetlo nije zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće, to je Bog sam, to je snaga neba. Svijeća svijetleći nestaje i je to slika ljudskog života. Dok drugima svijetlimo, nestajemo, ali i nanovo se rađamo. Tko god upali svoju savjest, svoje srce i svoju volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna vatra, koja može sve ogrijati, sve osvijetliti i svima darovati život vječni. Svijećnicu obično doživljavamo kao Marijin blagdan. Izvještaj današnjeg evanđelja, u prvi plan ne stavlja ni Mariju, ni Isusovo prikazanje u hramu, nego Isusov susret s predstavnicima Božjega naroda. Blagdan je ovo susreta starosti i mladosti. Na blagdan Svijećnice, prisjećamo se Isusova prikazanja u hramu, ali i promatramo dvoje starih, mudrih ljudi: Šimuna i Anu, koji su "osjetili i prepoznali čas". 

 "Osjetiti i prepoznati čas" - što to znači? Vjera u stvarnost koja se ne mijenja i užitak stvarnosti koji se mijenja. Za starije realizam dobiva novo značenje. Slobodan si od svakodnevna posla, od ambicija, a ta odvojenost ti može donijeti mudrost, širi pogled u kojemu ono što je konačno, uistinu stvarno, treba postati jasnije. Možda ćeš biti u napasti da popustiš pred prolaznošću i da nemaš više budućnosti. Možda ćeš biti u napasti da postaneš cinik beznađa u kojemu je pobijedila nestalnost. Starac Šimun nije se umorio od svoga života provedena u molitvi. Ponekad nam se čini, ili se tako osjećamo, kao da smo sve rekli Gospodinu: naše probleme, grijehe, slabosti i padove koji nam se čine isti kao i prošle godine. Možda nam se čini da se i Bog umorio od nas i naše molitve. Ali, Šimun se nije umorio od hvale i zahvaljivanja. Možda je to sastavni dio molitve u starosti, a možda upravo to što Bog od nas i želi. Molitvom se oslobađamo događaja iz prošlosti, bilo da su se dogodili jučer ili davno. Starija nas dob može dovesti do širih prostranstava Božje ljubavi i brige tijekom godina. Poput Šimuna, veličamo Božju slavu, a poput Ane jednostavno promatramo Isusa i hvalimo Boga. Učinimo to i danas u molitvi, bez obzira na našu životnu dob. 

Prava vjera starije dobi je u izravnoj suprotnosti s navedenim. Ona odbacuje pospanu rezerviranost djetinjstva, odriče se beskrajnih zahtjeva mladosti, promatrajući kako su ljudska postignuća prolazna i brzo nestaju. U takvu promatranju stvari Božja ljubav i providnost, zajedništvo živih i preminulih u Kristu, uzvišeno značenje sv. mise, može postati stvarnije nego bilo što drugo na ovome svijetu, no, nije to baš tako lako. Mi nemamo odgovore na sva pitanja, ali imamo dovoljno da zadržimo našu vjeru i ljubav. "Ljubav je plod vjere, vjere u tami", kaže sv. Ivan od Križa. Ta vjera temelji se na Božjoj vjernosti. 

Danas je dan posvećenog života, kada posebno molimo za svećenička i redovnička zvanja. Od 1997. godine, odredbom Svetog Oca, pape Ivana Pavla II, cijela Crkva na Svijećnicu slavi Svjetski dan posvećenog života, kao dan u kojemu se posebna pozornost pridaje važnosti Bogu na poseban način posvećenih osoba, bilo aktivnih, bilo kontemplativnih redovnika i redovnica, bilo posvećenika koji svoje posvećenje i poslanje vrše u svijetu, kao članovi sve brojnijih svjetovnih instituta. Na Svjetski dan posvećenog života u brojnim našim crkvama i katedralama slave su svečane sv. mise zajedno s Bogu posvećenim osobama i za Bogu posvećene osobe, na kojima su redovnice i redovnici obnovili svoje posvećenje Bogu, uvijek i sve više nastojeći svojim životom, riječima i činima biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Danas molimo za zvanja, duhovna, za mnoštvo onih koji su se Bogu posvetili i za one koji su na putu posvete. Duhovna su zvanja u opadanju, trebamo ponovno moliti da Gospodin probudi mnoga srca, da zapali Duhom Svetim one koji će biti oduševljeni navjestitelji Radosne vijesti. Sve je manje oduševljenika i zanosnika za Isusa Krista. Nema radosti ni nade, nema oduševljenja i ljubavi. Bez toga pak nema istinske evangelizacije svijeta. Neka Isus Krist bude velika radost naših darovanih života da svijet preko nas mogne u nadi primiti Radosnu vijest - ne od tužnih i malodušnih, nestrpljivih i tjeskobnih navjestitelja, nego od službenika Evanđelja čiji život ižaruje žarom, koji su primili u sebe Kristovu ljubav i radost i koji dragovoljno na kocku stavljaju svoj život kako bi Kraljevstvo bilo naviješteno a Crkva se zasadila usred svijeta.

fra Tomislav Pervan

.