(Ne)znani primjeri svetosti - fra Augustin Augustinović

Nastavljamo pisati o ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su živjeli i(li) umrli na glasu svetosti, nažalost o nekima od njih se malo zna čak i u samoj BiH, iako su tu rođeni i započeli svoj duhovni život. Jedan od takvih je fra Augustin Augustinović, franjevac provincije Bosne Srebrene, te ugledni teolog i pjesnik, koji je većinu svog života i pastoralnog djelovanja proveo kao misionar u Venecueli, gdje je i umro 1998. godine. Treba naglasiti da je utoj zemlji pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Fra Augustin Augustinović je rođen u Gornjoj Skakavi kod Brčkog, 20.03.1917. godine, a roditelji su mu na krštenju dali ime Anto. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom, godinu novicijata proveo je u samostanu Gorica kod Livna, a teologiju studirao u Zagrebu i Sarajevu. Prigodom davanja franjevačkih zavjeta odabrao je redovničko ime fra Augustin. Za svećenika ga je 09.11.1941. godine u Sarajevu zaredio vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić. 

Odmah nakon svećeničkog ređenja uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene ga šalje u Rim na postdiplomski studij biblike. Već 1945. godine postiže doktorat iz teologije, a sljedeće godine postaje magistar biblike. Nakon Rima odlazi u Jeruzalem gdje predaje na Franjevačkom biblijskom institutu, a onda, iako su pred njim bile velike mogućnosti ostvarivanja znanstvene karijere kao profesor, fra Augustin se odlučuje na misionarski poziv. S obzirom da su u njegovoj domovini na vlast došli Titovi komunisti, koji su baš u to doba (kraj četrdesetih godina prošlog stoljeća), vršili veliku represiju na crkvu, te su brojni svećenici odvedeni u zatvor, a mnogi čak i ubijeni, fra Augustin uz suglasnost bosanskog provincijala, umjesto povratka u Jugoslaviju, odlazi u Južnu Ameriku, točnije Venecuelu, gdje su neki bosanski franjevci već ranije boravili. 

Nakon dolaska u Venecuelu, fra Augustin je započeo svoj misionarski rad u gradićima Capayi i Caucagi, gdje je otvorio školu, a zatim 1969. godine dobija premještaj u Carrizal, gdje će ostati nepunih 30 godina i tu ostaviti veliki trag na duhovnom i znanstvenom polju. Tadašnji biskup Los Tequesa, mons. Juan Jose Bernal Ortiz, osim župničke, povjerio mu je i odgojnu službu u školama, te mu je, prepoznavši njegov teološki kapacitet, omogućio i znanstveni rad. Tako je fra Augustin, boravivši u Carrizalu napisao brojna djela, od kojih su najpoznatije knjige ''Povijest Isusova'' i ''Priče iz doline'', koje su prevedene na brojne svjetske jezike, uključujući i hrvatski.
Bio je omiljen od strane siromašnog puka. Ljudi su često dolazili razgovarati s njim. Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao skromnog, povućenog i veoma pobožnog fratra, koji je posebno volio razgovarati sa siromašnima, te im nastojao pomoći kako je god mogao. Iz njih je crpio svoju teološku inspiraciju. Njegov veliki pastoralni angažman nije mu davao mogućnost godišnjih odmora ili nečega sličnog, tako da nikada više nije posjetio domovinu, iako ju je, kao i svoju matičnu franjevačku provinciju - Bosnu Srebrenu, uvijek nosio u srcu i dičio se njome. 

U poznim godinama života teško se razbolio. Ipak, svoju bolest podnosio je strpljivo i svetački kako je i živio. Fra Augustin je preminuo na glasu svetosti u Carrizalu, 24.07.1998. godine. Sahranjen je naredni dan, a sprovodu je nazočilo nekoliko tisuća ljudi, među kojima i brojni svećenici, redovnici i redovnice. Glas o njegovom kreposnom i svetom životu veoma brzo se pročuo, tako da su ljudi počeli dolaziti na njegov grob moliti za zagovor. Postoje brojna svjedočanstva da su molbe i prošnje vjernika uslišene, spominju se i čudesna ozdravljenja po njegovom zagovoru, te je na petu godišnjicu njegove smrti, 24.07.2003. godine, mjesni biskup mons. Ramon Ovidio Perez Morales zvanično pokrenuo postupak za proglašenjem blaženim sluge Božjega fra Augustina Augustinovića. 

V

.