U muku

 U sjeni križa

Molim, za trak svjetlosti vapim
Sjaj sunca evo dovoljan nije

Toplina ovog ljeta ledi, ne grije

Kriste, pod tvojim križem klečim

U njemu oslonac tražim

Da se nekako pokrenem

S hladne zemlje da ustanem

Ti na Križu, gledaš u mene, šutiš

Svoje boli podnosiš ćutke

A ja u strahu klonem

U strahu, da u tamu ne potonem

O, Kriste, nešto izusti

 Bar jednom spomeni mi ime

Da na tren osjetim nadu

Da živu dušu ne predam Hadu

O Bože, koji trpiš na križu

Daj da suzama ti operem rane

Da s njih sperem prljavštinu svoju

Pomozi mi da usnim u spokoju

Progovori,

Kriste, pa zašto šutiš?

 (Vladimir Fučec)

.