Nastavljamo pisati o ljudima sa naših prostora koji su živjeli i umrli na glasu svetosti, a o kojima se ne zna mnogo i čija se imena polako zaboravljaju. To se ne smije desiti. Moramo biti ponosni na njih i moliti da se i naši crkveni vrhovnici potrude više oko njih jer tu ima mnogo potencijalnih kanidata za pokretanje postupka beatifikacije.
Ovaj put spomenut ćemo fra Franu Zubića, bosanskog franjevca iz XIX. stoljeća, čiji grob je zavjetno hodočasničko mjesto već više od stotinu godina. Brojne molitve su uslišane i brojna čuda su se desila po zagovoru ovog skromnog redovnika. Nažalost, katolici iz travničkog kraja, kao i mnogi drugi masovno iseljavaju u Njemačku, Austriju, Irsku... Postoji mogućnost da se dovedemo u situaciju da se zaboravi ime ovog duhovonog velikana, ali i brojnih drugih svetih likova sa ovih prostora. Moramo govoriti o njima, širiti pobožnosti i čuvati ih od zaborava.
Ovaj put spomenut ćemo fra Franu Zubića, bosanskog franjevca iz XIX. stoljeća, čiji grob je zavjetno hodočasničko mjesto već više od stotinu godina. Brojne molitve su uslišane i brojna čuda su se desila po zagovoru ovog skromnog redovnika. Nažalost, katolici iz travničkog kraja, kao i mnogi drugi masovno iseljavaju u Njemačku, Austriju, Irsku... Postoji mogućnost da se dovedemo u situaciju da se zaboravi ime ovog duhovonog velikana, ali i brojnih drugih svetih likova sa ovih prostora. Moramo govoriti o njima, širiti pobožnosti i čuvati ih od zaborava.
Tekst o fra Frani Zubiću preuzimamo sa facebook stranice Franjevačka prisutnost u Bosni.
Već dugi niz godina groblje Komarda u župi Bučići uživa status
zavjetnog mjesta. Tu osobito mladim utorkom hodočaste katolici
travničkog kraja moleći za duhovne i tjelesne potrebe po zagovoru
skromnog franjevca fra Frane Zubića. On nije toliko zaslužan za gradnju
crkava, župnih stanova i materijalni napredak koliko za očuvanje vjere u
narodu, koju je svjedočio svetošću svoga života.
Fra Frano
Zubić rodio se 1822. u travničkom sokaku Ciganska Mahala. Zubići su
jedna od bosanskih plemićkih obitelji koja je dolaskom Turaka izgubila
plemstvo. Preci fra Frane Zubića u Travnik su doselili iz Dobretića.
Početnu izobrazbu primio je od nekog franjevca, jer u to vrijeme nije
bilo škole u Docu i Ovčarevu. U Fojnici je obukao franjevački habit
1839. godine. Mladu misu slavio je 1846. vjerojatno u Ovčarevu. Bio je
kapelan u Sokolinama, Ivanjskoj, Bosankoj Gradišci, Docu te kasnije
župnik u Dobretićima i Bučićima. Kao župnik u Dobretićima izgradio je,
zajedno s vjernim pukom, crkvu svetog Ante 1862. godine. Ovako ga je
opisao seljak iz Brnića (župa Dobretići):
"Kod kuće je nosio
prosto težačko odijelo. Pa i šal je oko glave zamotavao i šarvale nosio.
Mesa gotovo nikada nije jeo, a u društvu bi oborio i koju čašicu
rakije, ali ne bi prigonio. Bio je veseljak, pa bi često zvao nekog
Mijana Pranjića-Duljića, da mu kucne uz šargiju. Prema sirotinji je bio
tako darežljiv, da je uvijek bio sam siromašan. Propovijedao je s takvim
oduševljenjem, da bi redovito sam plakao i druge na plač probuđivao. U
molitvi vanredno gorljiv, osobito za vrijeme egzorciziranja, klečao bi
čitave sate s golim koljenima na kamenju. Za vrijeme njegova
župnikovanja nijednom župe vrijeme ne obi (tamo je tuča česta). Jednom
poruči po nj Ahmed-beg, travnički kajmakan, da mu dođe, jer da mu se u
kući prikazuje i da mu džini ne daju mira. Fra Franjo je kuću
blagoslovio, Bogu se pomolio i prikaza je nestalo. Zato, što je u
sličnim nevoljama često muslimanima pomagao, i oni su ga svetim
smatrali, pa mu ne bi zamjerili, što bi na svom vatrenom konju Malinu
projašio kroz Travnik, što je onda drugim katolicima bilo zabranjeno pod
smrtnu kaznu."
Od 1869. fra Frano Zubić obavlja službu župnika u
Bučićima. Tu ostaje do svoje smrti 6. travnja 1871. godine. Rana smrt
omela ga je nastojanju da podigne župnu crkvu, koje tada još nije bilo.
Umro je u 49. godini života od upale mozga. Ubrzo nakon njegove smrti
narod je počeo posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u
molitvama. Svakog mladog utorka od svibnja do listopada Bučićani i
vjernici okolnih župa hodočaste "pra Franinom grebu". Postoji mnogo
zabilježenih ozdravljenja po zagovoru ovog franjevca.
Miroslav
Džaja u Franjevačkom vjesniku 1929. navodi pet slučajeva kod ljudi koji
su primili milosti na Komardi. To su izlječenja od bolesti želuca, pomoć
pri teškom porodu, bolest očiju, reumatizam... Župljani Bučića i
katolici travničkog kraja 1928. postavili su mu bistu koju je izradio
akademski slikar Ivan Ekert iz Travnika. Prilikom obilježavanja stote
obljetnice smrti 1971. župljani Bučića izgradili su novu vjeronaučnu
dvoranu i posvetili je fra Frani Zubiću. U posljednje vrijeme pobožnost
prema Zubiću u narodu je oslabila i ograničila se uglavnom na župljane
Bučića i bližih mjesta.
Tekst preuzet sa Facebook stranice Franjevačka prisutnost u Bosni
.
Nema komentara:
Objavi komentar