Bosna i Hercegovina je zemlja brojnih mučenika i mučenica, ''kandidata'' za beatifikaciju i kanonizaciju, te onih koji su u narodu ostali znani kao ''sveci'' i ''službenici Božji''. O mnogima se vrlo malo zna, neki se nažalost počinju i zaboravljati, posebno kada je riječ o ženama koje su umrle na glasu svetosti. Već smo pisali o Divi Grabovčevoj, njenoj mučeničkoj smrti i zavjetnom grobu kao mjestu hodočašća. Međutim, u Hercegovini postoji još jedan grob na koji ljudi dolaze moliti i zavjete davati. Riječ je o grobu djevojke Jele s Krivodola koja je doživjela sličnu sudbinu kao i Diva Grabovčeva.
Period osmanske okupacije naše zemlje većinom je za katolike obilježen patnjom, obespravljenošću i svim onim što porobljen narod pod okupatorskom čizmom podnosi. Predaja o Jeli s Krivodola potječe iz druge polovine XVII. stoljeća, a dolazi iz mjesta Krivodol kod Kruševa, južno od Mostara. U to vrijeme Turci su često znali zalaziti po katoličkim selima, krasti stoku, uništavati usjeve, paliti kuće, otimati i silovati djevojke, i žene, a muškarce premlaćivati, nerijetko i ubijati. Jela je bila pobožna i čestita djevojka. Čuvala je ovce nedaleko od sela kada ju je presrela skupina mladih Turaka. Ovce su joj okružili i spremili da odvedu, a jedan od njih se zadržao s nakanom da se nad njom iživljava. Po cijenu vlastitog života Jela je odlučila odbraniti svoje djevičanstvo i čast i pružila mu je žestok otpor. U naletu bijesa, vidjeći da je ne može silovati, krvnički ju je ubio. Predaja dalje kaže da se Turčin koji je počinio taj zločin već na putu prema Mostaru počeo ponašati sumanuto. Kod mjesta Ulog stao je da napoji konje, ali je gubeći razum pao pod kopita uznemirenih životinja i ostao na mjestu mrtav. Tako je onaj koji se odlučio uzvisiti nad životom i čašću sirote djevojke, skončao zgažen poput crva.
Kad su pronašli Jelino tijelo, članovi obitelji odlučili su je pokopati na mjestu pogibije, tamo gdje je njena djevičanska mučenička krv prolivena. Odmah se počelo govoriti o njoj kao mučenici-zagovornici kod Boga. Spontano su mnogi tajno dolazili na njen grob moleći za zagovor. Interesantna je ta tajnovitost. Čim se proširila vijest da Bog uslišava molitve onih koji hodočaste na njen grob, brojni ljudi s raznim problemima i nedaćama kroz koje u životu prolaze, odlučili su također doći da se pomole, krijući jedni od drugih da se ne bi saznalo o onome što ih muči. Uglavnom bi dolazili sami, nekada i kasno u noći ili po nevremenu kada su najmanje šanse da će ih netko vidjeti. Posebno su često dolazile mlade djevojke pred udaju ili žene koje su imale probleme sa trudnoćom. Kako je vrijeme prolazilo, tako su ta mala hodočašća postajala sve češća i slobodnija. Strahujući da će Turci njene ostatke iskopati i uništiti, Krivodoljani su grobni kamen pomaknuli nekoliko metara od mjesta gdje je pokopana i tako su uspjeli zbuniti dušmane.
Danas na njen grob hodočaste ljudi s različitim potrebama, najčešće žene ili parovi koji ne mogu imati djecu, osobe koje imaju problema u braku, ali i drugi. Postoje jasna svjedočanstva onih koji su molili na Jelinom grobu i čije su molitve uslišane. Nakon što je mjesni župnik uz biskupovo dopuštenje odlučio istražiti istinitost te predaje u blizini obilježenog groba doista su pronađene njene kosti. Prošle godine je na istom mijestu napravljen novi grob kakav i priliči jednoj svetici, te je u njega položeno njezino tijelo. Misu je predvodio biskup Ratko Perić koji je tom prilikom nagovjestio i mogućnost pokretanja zvanične kauze za njeno proglašenje blaženom. Nadajmo se da će se to uskoro i desiti, te da će uspomena na mučenicu Jelu ostati u našim srcima.
Prelijepu pjesmu o Jeli Krivodolskoj mučenici napisao je fra Stojan Damjanović:
Hercegovka Krivodolka Jela
Turčinu bit’ žena, nije htjela
Mučenica bit’ će radije
Turčinu se svidjelo, to nije
Kršćanka sam umrijet se ne bojim
Spasiteljem ponosim se svojim
Ne možeš me na silu imati
Pa – da ćeš me odma’ sad’ ubiti
Hrabroj Jeli potekoše suze
A Turčina silan bijes obuze
Za sebe je imat mog’o nije
Za to krvnik tu Jelu ubije
Mučenica Hercegovka Jela
Ljepotom je Turčina zavela
Kao Turčin siguran je bio
Sve će dobit ono što je htio
Suprotstavit tko se njemu smije
Kad’ on može svakog da ubije
Imat Jelu on je poželio
I tome se silno veselio
Ali lijepa Krivodolka Jela
Ni čut zato ona nije htjela
Svoje tijelo čisto čuvat želi
Pa odlučno tom silniku veli:
Pošteno ću pred Bogom živjeti
Kao takva želim Ga vidjeti
Ne bojim se okrutnosti tvoje
Al’ ti ne dam nevinosti svoje
Poštenje ću ja svoje braniti
Ne želim ti nikad’ tijela dati
Mučeništvo tu podnese Jela
Žalila je zajednica cijela
Za taj slučaj svi mještani znaju
Tako bješe kad’ tuđi vladaju
Još ovakvi slučajeva biše
Mnogo toga u arhivim’ piše
Vjerna rodu do smrti je bila
Vjeru svoju hrabro je branila
Okupator milosti ne ima
Svojim činom pokazo je svima
Na grob Jeli narod dolazio
Mučenicu s molitvom častio
Ubojicam’ bilo drago nije
Od Turčina strogo to se krije
Da grob Jelin ne bi uništili
Vješto su ga mještani sakrili
.
Nema komentara:
Objavi komentar