'' Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi, trudite se sačuvati jedinstvo Duha savezom mira! Jedno tijelo i jedan duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst, jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima. '' ( Efežanima 4, 1-6 )
'' I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da svi budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno, da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si i mene ljubio '' ( Ivan 17, 21-23 )
Od 18. do 25. januara/siječnja tradicionalno se svake godine obilježava Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tu praksu od osam dana molitve prihvatio je veći broj kršćanskih crkava i crkvenih zajednica koji imaju viziju, nadu i vjeru u jedinstvo svih koji slijede Krista.
Utemeljitelj ili pokretač ove '' akcije '' bio je američki franjevac o. Paul Watson 1908. godine. Od tada pa evo već stotinu i dvije godine vjernici koji shvaćaju istinsku suštinu - bit Isusove poruke sastaju se i mole da nas Bog ponovo ujedini u Sebi kao što smo sjedinjeni bili u početku. Osim ove molitve u januaru slični susreti organiziraju se tijekom čitave godine. U mnogim dijelovima svijeta danas postoje čitavi pokreti koji okupljaju ljude iz različitih kršćanskih denominacija ujedinjene oko ekumenizma. Svjesni su činjenice da nas Bog ne želi razjedinjene nego naprotiv: kao što je Bog - Otac, Sin i Duh Sveti jedan i mi bi trebali biti jedinstveni s punim srcem vjere u njega i vijernosti njemu, ali i jedni drugima. Spomenimo ovom prilikom ime jednog čovjeka kojemu i čijemu se svetačkom životu zaista trebamo diviti - Roger Schutz ili br. Roger iz Taizea, čija je vizija jedinstva među kršćanima i poslanje širenja te ideje među mladima, milošću Božjom počela da živi u sve većem broju mladih katolika, pravoslavaca i protestanata širom svijeta.
'' Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno što silazi na bradu Aronovu, što silazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što silazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život vječni. '' ( Psalam 133, 1-6 )
Ipak, još mnogo toga treba da se uredi, ponajprije u glavama svih nas. Prema posljednjim istraživanjima danas u svijetu postoji preko 30 000 raznih kršćanskih crkava i crkvenih zajednica. Svaka od njih sebe smatra onom pravom, a nerijetko i jedinom '' Crkvom Kristovom ''. Na neki način kao da pokušavamo ukrasti Krista jedni od drugih, a pri tom izgleda zaboravljamo da nismo mi ti koji posjedujemo njega. On je taj koji posjeduje nas. Vjera u Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga, Isus Krist koji je raspet radi nas i naših grijeha, uskrsnuće od mrtvih svih onih koji su vijerni njemu, sve to trebalo bi nam biti dovoljno da priđemo jedni drugima i pružimo bratsku ( ili sestrinsku ) ruku pomirenja. Nažalost, još uvijek postoje snažne sile koje se protive molitvi i suradnji s onima koji isto kao i mi vjeruju i slijede Isusa. Razlog za to može biti strah, neznanje, ali i vlastito licemljerje, želja za moći i vlasti nad dušama ljudi. Još uvijek postoji toliko onih koji nas u mraku svoje vlastite nesigurnosti u vjeri: ograničavaju, zaboravljajući da nas Isus želi ujedinjene oko sebe i u sebi, i najgore od svega pune nas mržnjom prema drugima, zaboravljajući da je '' Bog ljubav '', a mržnja obilježje nečeg ( ili nekog ) drugog.
Ne treba da se bojimo jedni drugih, nego upravo tih takvih ljudi. Međutim, dok god mi: Petar, Andrija, Jakov Zebedejev, Ivan, Filip, Bartolomej, Jakov Alfejev, Toma, Tadej, Šimun, Matej, Matija, Pavao, Barnaba... ratujemo jedni protiv drugih, sigurnim putem idemo u propast.
V
Od 18. do 25. januara/siječnja tradicionalno se svake godine obilježava Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tu praksu od osam dana molitve prihvatio je veći broj kršćanskih crkava i crkvenih zajednica koji imaju viziju, nadu i vjeru u jedinstvo svih koji slijede Krista.
Utemeljitelj ili pokretač ove '' akcije '' bio je američki franjevac o. Paul Watson 1908. godine. Od tada pa evo već stotinu i dvije godine vjernici koji shvaćaju istinsku suštinu - bit Isusove poruke sastaju se i mole da nas Bog ponovo ujedini u Sebi kao što smo sjedinjeni bili u početku. Osim ove molitve u januaru slični susreti organiziraju se tijekom čitave godine. U mnogim dijelovima svijeta danas postoje čitavi pokreti koji okupljaju ljude iz različitih kršćanskih denominacija ujedinjene oko ekumenizma. Svjesni su činjenice da nas Bog ne želi razjedinjene nego naprotiv: kao što je Bog - Otac, Sin i Duh Sveti jedan i mi bi trebali biti jedinstveni s punim srcem vjere u njega i vijernosti njemu, ali i jedni drugima. Spomenimo ovom prilikom ime jednog čovjeka kojemu i čijemu se svetačkom životu zaista trebamo diviti - Roger Schutz ili br. Roger iz Taizea, čija je vizija jedinstva među kršćanima i poslanje širenja te ideje među mladima, milošću Božjom počela da živi u sve većem broju mladih katolika, pravoslavaca i protestanata širom svijeta.
'' Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno što silazi na bradu Aronovu, što silazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što silazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život vječni. '' ( Psalam 133, 1-6 )
Ipak, još mnogo toga treba da se uredi, ponajprije u glavama svih nas. Prema posljednjim istraživanjima danas u svijetu postoji preko 30 000 raznih kršćanskih crkava i crkvenih zajednica. Svaka od njih sebe smatra onom pravom, a nerijetko i jedinom '' Crkvom Kristovom ''. Na neki način kao da pokušavamo ukrasti Krista jedni od drugih, a pri tom izgleda zaboravljamo da nismo mi ti koji posjedujemo njega. On je taj koji posjeduje nas. Vjera u Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga, Isus Krist koji je raspet radi nas i naših grijeha, uskrsnuće od mrtvih svih onih koji su vijerni njemu, sve to trebalo bi nam biti dovoljno da priđemo jedni drugima i pružimo bratsku ( ili sestrinsku ) ruku pomirenja. Nažalost, još uvijek postoje snažne sile koje se protive molitvi i suradnji s onima koji isto kao i mi vjeruju i slijede Isusa. Razlog za to može biti strah, neznanje, ali i vlastito licemljerje, želja za moći i vlasti nad dušama ljudi. Još uvijek postoji toliko onih koji nas u mraku svoje vlastite nesigurnosti u vjeri: ograničavaju, zaboravljajući da nas Isus želi ujedinjene oko sebe i u sebi, i najgore od svega pune nas mržnjom prema drugima, zaboravljajući da je '' Bog ljubav '', a mržnja obilježje nečeg ( ili nekog ) drugog.
Ne treba da se bojimo jedni drugih, nego upravo tih takvih ljudi. Međutim, dok god mi: Petar, Andrija, Jakov Zebedejev, Ivan, Filip, Bartolomej, Jakov Alfejev, Toma, Tadej, Šimun, Matej, Matija, Pavao, Barnaba... ratujemo jedni protiv drugih, sigurnim putem idemo u propast.
V
Nema komentara:
Objavi komentar