U nedjelju 14. veljače proslavili smo još jedan dan Svetog Valentina ili popularnije nazvan Valentinovo - Dan zaljubljenih. Legenda kaže da je Sv. Valentin bio svećenik koji je pomagao zaljubljenim parovima, čija je ljubav uglavnom bila zabranjena, prenoseći pisma i sitne darove koji su pomagali očuvati tu ljubav. Neki drže da je te parove čak i vjenčavao, dakako sve u tajnosti. Ipak, istina o ovome čovjeku je nešto drugačija.
Tko je bio Sveti Valentin?
Osnovni podaci kažu: Sveti Valentin bio je svećenik i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.
Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas. Spomendan u katoličkoj Crkvi slavi se 14. veljače, kao neobavezan spomendan.
Zapravo, Sveti Valentin je ime nekoliko mučenika ubijenih u drevnome Rimu. Ime Valentin dolazi od latinske riječi valens što znači jak, snažan i bilo je vrlo popularno u to doba. Nije poznato da li je 14. veljače dan kada se slavi jedan ili više svetaca pod tim imenom. U Istočnim Pravoslavnim crkvama dan Sv. Valentina Biskupa slavi se 6. srpnja, a dan Sv. Valentina Hijeromučenika 30. srpnja (hijeromučenik je onaj koji je dao svoj život za vjeru, a ujedno je bio službeno crkveno lice poput svećenika i sl.) dok u Grčkim Pravoslavnim crkvama Sv. Valentin uopće ne postoji. Svetac koji se povezuje s 14. veljačom bio je:
- svećenik u Rimu
- biskup u Interamni (moderni Terni), ili
- mučenik u rimskim provincijama u Africi
Prvo predstavljanje Svetog Valentina se pojavilo u Nirmberškim Kronikama 1493; uz drvorez koji predstavlja Valentina, nalazi se i tekst koji navodi da je bio rimski svećenik i mučenik za vrijeme vladavine Klaudija II, poznatim i kao Klaudije Gotski. Bio je uhićen i zatvoren nakon što je uhvaćen kako vjenčava kršćanske parove i općenito zbog pomaganja kršćanima koji su u to vrijeme bili progonjeni, a pomaganje kršćanima je smatrano zločinom. Klaudiju se svidjeo ovaj zatvorenik - sve dok Valentin nije pokušao preobratiti cara na Kršćanstvo - nakon čega je bio osuđen na smrt. Tukli su ga palicama i kamenovan je, ali kako ga to nije ubilo, odrubljena mu je glava izvan Flaminskih vrata. Različiti datumi su vezani za ovaj događaj: 269, 270, ili 273. godina.
Valentin kao zaštitnik zaljubljenih
Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi i od dana njegova slavlja. Naime, nekada se životni ritam uvelike ravnao prema crkvenim blagdanima. Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebnim vremenima adventa (došašća) i korizme, već izvan takvih razdoblja. A datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme. Sveti Valentin se počeo slaviti već u ranom srednjem vijeku, osobito u Engleskoj, a poslije u cijelome svijetu. U Hrvatskoj su ga posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio u Englesku i Škotsku. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerojatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane.
Kako Kršćanstvo nikad ne uništava ono što je dobro, nego sve lijepe i dobre ljudske običaje iz raznih naroda i društava uklapa u novi, kršćanski život tih naroda, tako dolazimo do pretpostavke kako je običaj slavlja Valentinova kao dana zaljubljenih, kada se izmjenjuju pisma i ljubavne poruke, zapravo poveznica simpatičnih poganskih običaja i moguće Valentinove angažiranosti oko mladih parova.
U starih Grka je od sredine siječnja do sredine veljače bio mjesec Gamelion u kojem se obilježavala svetost braka Here i Zeusa. U antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Juno - zaštitnica braka, a 15. veljače bio je dan kad se slavio Lupercus, bog plodnosti, povodom čijeg slavlja su ljudi izmjenjivali pisma i poruke.
Crkva i dan Sv. Valentina
Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina slavio se 14. veljače kao spomen. Dan je zatim izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomendan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno točnih povijesnih podataka. Razlog nedostatku povijesnih podataka jesu i Dioklecijanovi progoni, u kojima je spaljeno mnoštvo kršćanskih zapisa i izvještaja o mučeništvima, ali i svakodnevnom životu prvih kršćana.
***
Uzevši u obzir sve ove informacije, kao i to da je dan Sv. Valentina tek neobavezni spomendan, odluku o tome da li ga slaviti ili ne, treba donositi individualno. Ukoliko se nekome sviđa kao ideja za praznik zašto ne? Ali uvijek treba imati na umu da ljubav treba iskazivati svakoga dana u godini jer ljubavlju ne činimo samo da se ljudi oko nas osjećaju dobro nego njome - još i važnije - slavimo Boga. Jer
"Ljubav je od Boga i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu."
(iz 1. Ivanove poslanice, 4. poglavlje)
Nema komentara:
Objavi komentar