Sveti Vladimir Veliki ili sveti Vladimir Kijevski bio je veliki knez Kijeva i cijele Rusije, te jedan od najvećih svetaca slavenskih kršćana, a među pravoslavnima i grkokatolicima često mu se dodaje čak i naziv ''ravnoapostol''. Iako se mnogo više slavi u pravoslavnim crkvama, kao velikog sveca priznaje ga i Katolička crkva, naročito katolici bizantskog obreda, ali također i katolici latinskog obreda, posebno Poljaci i drugi slavenski narodi. Veoma je štovan i među Skandinavcima (Katolicima i Evangelicima), koji ga štuju pod imenom Valdemar. Inače, sv. Vladimir je jedan od svega nekoliko svetaca i blaženika koji u časti nose i naziv ''Veliki''
Rođen je oko 958. godine, vjerovatno u Novgorodu, kao najmlađi sin kneza Svjatoslava. Njegova baka, sv. Olga bila je veoma revna kršćanka, koja je, kad već nije uspjela svoga sina učiniti kršćaninom, nastojala vjeru prenijeti na svoje unuke. Knez Svjatoslav je u starosti sjedište premjestio iz Novgoroda u Preslavec, a kneževstvo je razdijeljeno trojici njegovih sinova. Jaropolk je dobio Kijev, Olegu su pripali Drevljani, a stara prijestolnica Novgorod četrnaestogodišnjem Vladimiru. Nakon Svjatoslavove smrti, Jaropolk je mislio da on kao najstariji sin treba dobiti sve, tako da je odlučio silom oteti teritorije koje su pripale njegovoj braći. Prvo je napao Olega i vrlo brzo slomio njegov otpor, te ga dao pogubiti, a zatim usmjerio vojsku ka Novgorodu. Ne mogavši pružiti jak otpor svome bratu, Vladimir bježi u Skandinaviju pod zaštitu kralja Hakona, a godinu dana kasnije sa velikom vojskom Hakonovih Vikinga napada i pobjeđuje Jaropolka, te zauzima Kijev, koji proglašava prijestolnicom carstva. On se ne zadržava na tome, već ratovima uspijeva proširiti vlast na susjedne teritorije. tako već svega dvije godine kasnije ujedinjuje pod svojom vlašću sve ruske zemlje.
Iako je njegova baka sv. Olga, bila kršćanka, te se, u dobroj mjeri njenom zaslugom, kršćanstvo već počelo širiti tim područjem, Vladimir je dugo ostao vijeran paganskim idolima, međutim iznenada se i on počinje zanimati za kršćanstvo. Kada je bizantski car Bazilije II zatražio njegovu pomoć, Vladimir se zaljubljuje u carevu kčer Anu i obećava pomoć ako mu Bazilije dopusti vjenčanje s njom. Bazilije prihvaća ponudu pod uvjetom da Vladimir postane kršćaninom. On pristaje na to, te se 987. godine krstio. Kršćanstvo je uvelike promijenilo njegov život. Otpustio je sve žene i priležnice koje je imao, te se crkveno vjenčao sa Anom koju je i službeno proglasio velikom kneginjom. Vjera Kristova se počinje rapidno širiti Rusijom, a 990. godina poznata je kao godina masovnih krštenja na rijeci Dnjepar. Tako Ruski narod biva gotovo u potpunosti pokršten.
Kasniji period njegova života obilježila je posvećenost vjeri i velika želja da tu vjeru što jače utvrdi u svom narodu. Živio je u miru sa svojim susjedima, a ruski narod ga je slavio kao mudrog i pravednog kralja. Osim Bizanta, Vladimir je održavao i redovitu komunikaciju sa Rimom. Tada je Crkva istoka i zapada još uvijek bila jedinstvena, a 101. godine u Rim šalje svoje podanike da papi Silvesteru II. iskaže svoju vijernost.
Ipak, 1014. godine njegov sin Jaroslav diže pobunu. Vladimir se povlaći u Berestovu kod Kijeva, gdje 15.07.1015. godine i umire u 55. godini života.
Iako je njegova baka sv. Olga, bila kršćanka, te se, u dobroj mjeri njenom zaslugom, kršćanstvo već počelo širiti tim područjem, Vladimir je dugo ostao vijeran paganskim idolima, međutim iznenada se i on počinje zanimati za kršćanstvo. Kada je bizantski car Bazilije II zatražio njegovu pomoć, Vladimir se zaljubljuje u carevu kčer Anu i obećava pomoć ako mu Bazilije dopusti vjenčanje s njom. Bazilije prihvaća ponudu pod uvjetom da Vladimir postane kršćaninom. On pristaje na to, te se 987. godine krstio. Kršćanstvo je uvelike promijenilo njegov život. Otpustio je sve žene i priležnice koje je imao, te se crkveno vjenčao sa Anom koju je i službeno proglasio velikom kneginjom. Vjera Kristova se počinje rapidno širiti Rusijom, a 990. godina poznata je kao godina masovnih krštenja na rijeci Dnjepar. Tako Ruski narod biva gotovo u potpunosti pokršten.
Kasniji period njegova života obilježila je posvećenost vjeri i velika želja da tu vjeru što jače utvrdi u svom narodu. Živio je u miru sa svojim susjedima, a ruski narod ga je slavio kao mudrog i pravednog kralja. Osim Bizanta, Vladimir je održavao i redovitu komunikaciju sa Rimom. Tada je Crkva istoka i zapada još uvijek bila jedinstvena, a 101. godine u Rim šalje svoje podanike da papi Silvesteru II. iskaže svoju vijernost.
Ipak, 1014. godine njegov sin Jaroslav diže pobunu. Vladimir se povlaći u Berestovu kod Kijeva, gdje 15.07.1015. godine i umire u 55. godini života.
Narod je dugo tugovao za njim i već tada ga počinje častiti kao sveca. Nakon što su se proširile priče o brojnim čudima koja su se dešavala po njegovom zagovoru on i zvanično biva kanoniziran. U katoličkom kalendaru svetaca spomendan sv. Vladimira Velikog slavi se 15. srpanj.
V
.
Nema komentara:
Objavi komentar